.jpg "milan")
Tko je od Golužinih mušketira imao najbolju sezonu? Tko je ostavio najbolji dojam i kome će nedavno završena 2010/2011. sezona ostati duboko u pamćenju?
Denis Buntić je odigrao sjajnu rolu na SP-u u Švedskoj, Marin Šego se izborio za 'jedinicu' u Hrvatskoj i u Zagrebu, Vedran Zrnić je poput pravog vina, što stariji to bolji i pouzdaniji, Blaž Lacković je bio briljantan, igrao možda i najbolji rukomet karijere, do odlaska u Švedsku, Ivano Balić je uvijek tu negdje, mada nije imao sezonu za pamćenje, Bičanić je napredovao strašno, Vukić do ozljede bio ugodno iznenađenje sezone, Duvnjak se dizao kako je sezona išla kraju, Čupić dokazivao u Njemačkoj i mučio se s ozljedama, Vori bolji u klubu nego u reprezentaciji, Sulić sjajan u Mađarskoj, 'persona non grata' u Hrvatskoj…, svi su oni u konkurenciji, ali nitko ne u odgovoru na gore postavljena pitanja.
Drago Vuković. Igrač Gummersbacha, momak koji će 3. augusta napuniti 28 je moj izbor. Ovaj put bez velike konkurencije. Tako su se rukometne karte posložile.
– Dragi Vukoviću ide i moj glas – bez puno razmišljanja je s nama podijelio misli Ivano Balić.
Zašto Vuković?
Razloga je puno, neke nije teško pobrojati, mnoge zna samo on. Zato jer se za sve morao izboriti na daleko teži i kompliciraniji način nego mnogi drugi. Njegov put je uvijek bio teži i zahtjevniji od onog običnog, redovitog. Njemu ništa nije poklonjeno. Nitko ga nije 'gurao', davao vjetar u leđa…
A nije bilo tako davno kada je u Karlovcu, na početku puta Slavka Goluže, prosjedio cijelu utakmicu protiv Rumunja na klupi, razmišljao i o otkazivanju, 'korisnije će biti nekom mladom momku da sjedi i stječe iskustvo, ja više nisam tako mlad'. Tako je govorio tada.
Kada je Hrvatska u sjajnom dekoru veličanstvene Spaladium Arene u Splitu tukla Španjolsku, izbornik Goluža je ponosno, pred tv-kamerama, ustvrdio…
– Vuković je danas nositelj naše igre.
Otprilike pola godine je prošlo između 'onih Rumunja' i 'ovih Španjolaca', između razočaranja i ponosa. Vuković je u Gummersbachu odigrao pravu, mušku sezonu sa 4,6 golova u prosjeku (153 gola) u Bundesligi, sa 25 golova u Kupu Kupova, sa 5 u finalu Tremblayu u Francuskoj. Gummersbach je uzeo europski naslov, Drago potpisao bolji, novi ugovor – s novim klubom. Kao nagrada za sve dobro u dvije protekle sezone najjače lige svijeta.
– Moglo je biti i bolje da nisam morao igrati stalno po 60 minuta – nedavno je to izjavio u jednom intervjuu u hrvatskim medijima.
– Ali što ćeš kada nas je bilo 8-9.
Na Svjetskom u Švedskoj je iskoristio indisponiranost Valčića i Lackovića, njihove slabe igre, zabio 23 od 40 šutova, bio drugi asistent momčadi (16), iza Balića (18) i drugi bloker (4), iza Jakova Gojuna (18).
Utakmicama protiv Španjolske čvrsto je okupirao mjesto prvog lijevog beka, a u završnim kvalifikacijskim okršajima protiv Rumunja i Litavaca, ukupno gledajući, bio najbolji igrač.
Sve ove godine u kojima je nekad bio i nepravedno zaobilažen, nekad bio i sramotno tretiran učinile su ga boljim igračem i jačim čovjekom. Červarova filozofija rukometa je uvijek podrazumijevala 'primiti jedan manje od protivnika, a ne 'zabiti jedan više od protivnika', a u toj filozofiji šut u prvih 5 ili 10 sekundi je češće brzoplet i nerezonski, nego pozitivno drzak i hrabar. Slično je i kod Goluže, a Vuković je uvijek bio igrač koji će na glavu, okomito na gol, s puno drskošću i još više hrabrosti. Ali ne samo to…
– Drago je najkraće rečeno kompletan igrač. Ima sve, obranu, napad, pregled igre, šut, brzinu, čvrstinu – komplimentirat će Balić dugogodišnjem cimeru.
Ali da ne bude kako ga samo hvali…
– Mislim da bi mogao češće izaći na faul, i ostaviti se priče sa sucima, meni to nikad nije donijelo ništa dobro – podijelit će Balić i nekoliko savjeta.
Postao je otac, potpisao novi bundesligaški ugovor, upornošću, radom i bez ičije pomoći zacementirao mjesto u reprezentaciji, čiji je bio ponajbolji igrač na Svjetskom prvenstvu, osvojio europsku 'kantu' s Gummersbachom… I konačno, valjda, naplatio sav trud u ovih svojih rukometnih 10-ak godina, koje je Vuković kao mali klinac počeo u drugom sastavu Brodomerkura i po malim mjestima Dalmacije.
Puno je toga prošao da bi stigao gdje je sada, ali znate kako je u životu. Što se dugo čega obično je slađe. Drago ovo je tvoja sezona. Uživaj, zaslužio si…
