Lino Červar u Zagrebu: Ne osećam se poraženim – Ovi momci su za mene heroji!

Trener makedonskog šampiona Metalurga, Lino Červar, izazvao je veliku pažnju domaće javnosti prilikom gostovanja u Zagrebu. Zagrepčani su slavili 19:17, a evo kako je legendarni hrvatski stručnjak prokomentarisao meč…

– Kao što sam rekao i na konferenciji za tisak, ono što mislim: tko god je bio na utakmici vidio je da moram biti korektan i na kraju čestitati domaćinu na pobjedi. Iako, ovako sa malo gorčine… mislim nismo zaslužili danas poraz. Ovako kada se pogleda sve – apsolutno ne. Međutim, šta ćeš, život se sastoji i od poraza. Više mi je žao dečki, nismo zaslužili, apsolutno ne. Mnogih razloga je bilo…

Bio je to treći poraz…

– Ma dobro, to je manji problem. Mislim da danas nismo trebali završiti u inferiornom položaju. Imamo mi dosta i svojih problema da opstanemo itd. Iako smo mi u prošle tri godine najveće iznenađenje Lige prvaka. Mislim da ovo ipak nije bilo korektno, ali šta ćeš. Život ide dalje, žao mi je zbog dečkiju prije svega. Doživljavao sam i u životu poraze, ali to su porazi koji su nezasluženi. Ali opet, moram čestitati domaćinu na pobjedi.

Što je po vama prevagnulo utakmicu?

– Pa suci nisu bili kondicijski spremni, falilo im je sata. Na jednu stranu su dobro trčali, na drugu stranu su slabo trčali. Šteta! Mislim da ne bih sada išao u analitiku stvari; onaj koji malo kuži rukomet – sve mu je danas bilo jasno.

Ima li straha za statusom?

– Za čijim statusom? Našim? Šta je najbolje da ja odem? (smijeh) Mislim da mogu biti samo ponosan; mi smo prvaci Makedonije! Mi smo u mojih pet, sada šestu godinu osvojili osam titula. Ovo igra jedna ekipa sa najmanjim proračunom, dečki nisu nekoliko mjeseci primili plaću i oni su heroji za mene. Ja sam uvijek bio na strani Davida. Uvijek sam crpio taj motiv u lošoj atmosferi jer mislim da smo mi na poziciji Davida. Ali opet mi smo danas zaslužili pobjedu i apsolutno se ne osjećam poraženim!

Kako djeluje Zagreb?

– On je protiv Kiela jako dobro igrao, drugo poluvrijeme s puno entuzijazma i volje. Ali danas je bilo svega.. I impotentnosti je danas bilo u toj igri; mislim da smo zaslužili pobjedu.

Je li to neki novi, Vujevićev Zagreb?

– Pa ne bih ja sada to sudio, ja samo kažem… Trenutno vodim Metalurg i ponosan sam na te dečke; uopće se ne osjećam danas poraženim.

Jeste li osjetili neku vrstu sentimenta u Areni?

– Kako ne, lijepo sam primljen. Pa naravno da krv nije voda. Jako sam ponosan da smo napravili to što smo napravili u vremenu dok sam bio ovdje. Vidim da se danas dosta traži dlaka u jajetu u našoj zemlji, a i glorificiraju se deseta, deveta mjesta, a u moje vrijeme čak ni srebro nije bilo dovoljno. Ali ponosan sam da sam vodio reprezentaciju do Guinnessove knjige rekorda, ponosan sam na moje dečke jer bez njih ništa ne bih napravio, ponosan sam na njih zbog toga što su u godinu i pol dana kao zadnja ekipa u Europi bili svjetski i Olimpijski prvaci što nije pošlo ijednoj drugoj europskoj ekipi, barem nisam vidio u Guinnessovoj knjizi da je itko u kolektivnom sportu napravio jedan takav podvig. Osvojili smo zlatnu medalju, evo ovo je deseta godina od toga i slavimo je, u pradomovini Olimpijskih igara. U domovini demokracije, uporištu i središtu zapadnue kulture, jednom od najznačajnijih gradova svijeta osvojili i ovjenčali se maslinovom granom. Ljudi režu žile da bi došli tamo, a mi smo to osvojili i istu večer kod gradonačelnice Atene proglašeni počasnim građanima Atene. Nikad ja neću biti gubitnik u životu; nikad!

Danas se igrao i košarkaški susret Cedevita – Partizan ali svejedno se Arena uspjela napuniti za rukomet o kojem govore da kaska za košarkom?

– Ja sam rekao da jako poštujem košarku i sve druge sportove kod nas, međutim vidjeli ste kako je izgledalo SP u košarci i čuli ste što je izjavila ekipa SAD-a: da bi SP trebalo ukinuti što se njih tiče jer je univerzitetsko prvenstvo  kod njih gledalo više ljudi. Rekli su, koliko ja znam, da bi Amerika trebala slati 20-godišnjake. Budimo objektivni, košarka je globalni sport Amerike, dok je rukomet globalni sport Europe. Zašto? Pa sami znate, a i kineziologija može to dokazati, da imaju takvu genetiku. Mi šta radimo na treninzima, oni to imaju genetički 70% urođeno: statičku i eksplozivnu snagu, da ne govorim o frekvenciji koraka i pojedinačnog pokreta, fleksibilnosti… Sposobni su napraviti trenutačnu snagu momentalno  kao i amplitudu pokreta. Da ne govorim o nervno-energetskoj sposobnosti, agilnosti itd. Prema tome, oni imaju 70% toga urođenog, što mi želimo unaprijediti svakodnevnim treningom. A da ne govorimo o njihovom fantastičnom tajmingu kojeg imaju. Ja sam svjedno ponosan na rukomet, rukometni sport iako su nam košarkaši „drpili“ tih par metara dvorana i podvalili nam, napravili su 36 metara umjesto 40. Nema tu niti jedna rukometna dvorana, to su sve košarkaške dvorane (smijeh). Izgleda da živimo u vremenu podvala, lukavosti, intriga itd. Ja sam pristalica jednog drugog vremena, manje laži, više rada. Moje je mišljenje da je biti dobar čovjek i pošten čovjek uvijek u modi, iako sam imao zbog toga i neugodnosti. Kažu mi jedanput u Srbiji kad su me vidjeli: Pa jeste Vi Lino Červar? Da, pa pitam zašto. Kaže: Navijali smo svi za Vašu reprezentaciju, ali ne za Hrvatsku nego za hrvatsku rukometnu reprezentaciju jer imate moralnu hrabrost i osobnost da se borite protiv svih ako treba i da ne „puzite“. Prema tome ja sam pristalica toga da odgajamo djecu ne da mrze nekoga, ne da podvaljuju, nego da zaista pobjeđuje istina i mislim da je uvijek u modi biti dobar čovjek. To ne podliježe lobiju niti trendu!

Jeste se pozdravili sa Veselinom najnormalnije?

– Jesam,  normalno i korektno. To su me naučili kod kuće. Doduše, žele mi neke sustave vrijednosti izmišljati, kao da obitelj nije bitna itd. Ja jako poštujem svoje roditelje koji nisu doduše živi i slijedim sustav vrijednosti koji su mi  oni usadili, a to je: budi pošten i radišan. To i radim, to i zastupam kao i Španjolci, Poljaci, Latvijci, Litavci i Bugari – oni su isto u Europskoj uniji.

Europsko prvenstvo u Hrvatskoj?

– Nadam se da će napraviti istinsku dvoranu. Da neće napraviti neke hangare kao što su radili. Mislim da će postojati neka poštena i dobra duša i da će rukometašima dati ono što im pripada – da imaju svoj dom. I da odgajaju djecu da budu budući dobri rukometaši i dobri ljudi, da ne idu na ulicu i prepuštaju se drogama itd.

Je li to moguće u Hrvatskoj?

– Sve je moguće; ja sam optimist. Svima je teško, ali ako budemo šutjeli i ne govorili, ako budemo mlitavi, a kažu da su naši intelektualci postali mlitavi i da šute… Trebamo se probuditi!

Hoćete li se vratiti politici?

– Ne, pa ja politiku moram na igralištu vodit. Jer trener je političar; on mora slati pozitivnu poruku. Mislim da je šaljem: da se radom postiže rezultat, da se treba boriti, da treba raditi i ulagati u sebe. I danas sam gladan uspjeha i teško mi pada bilo koji poraz pa i ovaj nezasluženi.

Za kraj: SP je daleko, ali Vujović je po dolasku kazao da vidi Hrvatsku tamo jako daleko, govorio je o zlatu…

– Ne bih htio da se optereti izbornika i igrače, stvoriti im stres i slično. Ali da vidim našu reprezentaciju na vodećim pozicijama, to je sigurno. No, želje su jedno; ali da budemo najbolji – za to se treba potruditi. Iako niti to nije za odbaciti; mislim da možemo napraviti jedan odličan rezultat.

TOMISLAV LAURIĆ