Nekadašnja perjanica sporta ovog hrvatskog gradića trenutno predvođena prvom predsjednicom u povijesti kluba Manuelom Vukelić Vlajsović te direktoromDavorinom Adamovićem ispala je iz Premijer lige u izuzetno neugodnom trenutku – tik pred obilježavanje 60. obljetnice postojanja koja nije pala niti u drugi, već treći plan. Stanje u Kutini jest prilično „vatreno“.
Od samog dolaska početkom augusta prošle godine aktualno vodstvo kluba ne uživa preveliko povjerenje svojih igrača i struke. Najvećim se upitnikom u Kutini smatra samo postavljanje aktualne predsjednice na tu poziciju, budući da se o njoj doista teško može pronaći ikakvi sportski temelj (bilo u ulozi aktivne sportašice, bilo organizacijski) kao i politički koji je (treba biti realan) u suvremenom sportu možda i bitniji za predsjedničku funkciju. Dostupna je tek informacija kako je dotična osoba prije nošenja 60 godina tradicije na svojim leđima bila predsjednicom lokalnog trećeligaškog ženskog kluba Lonia. Ipak, čini se suludimuspoređivati tu funkciju sa predsjedničkom u Moslavini kao klubu koji je između ostalog u sezoni 2007./08. bio sudionik Challenge Cupa, gdje ga je u osmini finala izbacio rumunjski predstavnik UCM Sport Resita, kasniji pobjednik cjelokupnog natjecanja. A nešto iskusniji prijatelji rukometa vjerojatno će se prisjetiti i „zlatnog doba“ kutinskog rukometa koje se zbilo 10-ak godina ranije, kada je klub iz gradića od 15-ak tisuća stanovnika parirao velikom i moćnom pariškom Ivryju. Nažalost, uoči 60. rođendana Moslavina se nalazi u potpuno drugačijoj, vrlo nezavidnoj situaciji.
Po završetku prošlog izlaska na europsku scenu započeli su značajniji financijski problemi za kutinski klub te godinu kasnije dolazi do smjene vodstva. Na čelo kluba stupa Zlatko Grdić, dok direktorom postaje Borislav Gutrung, legenda kutinskog rukometa, čovjek koji je kao igrač uspio ubilježiti najveći broj nastupa te postići najveći broj pogodaka u povijesti Moslavine. Iako je, prema dobivenim informacijama, Gutrung pristupio jednakim žarom i direktorskoj poziciji te jeza vrijeme njegove i Grdićeve„vladavine“ ukupni dug kluba smanjen sa skoro 100.000,00 EUR na pola tog iznosa (a prema izrađenim procjenama bi„pao“ i na nekakvih 10-ak tisuća da je glavni sponzor kluba produžio ugovor) to nije bilo dovoljno kako bi se ova liderska postava održala na svojim pozicijama i nakon prošlogodišnjih lokalnih izbora.
Promjena vlasti u Gradu Kutini direktno je utjecala na formiranje novog vodstva Moslavine koja je u vlasništvu grada pa predsjednicom niti puna tri mjeseca kasnije postaje ranije spomenuta gospođa Vukelić Vlajsović, dok direktorsku poziciju zauzima Davorin Adamović. No, trpanje u isti koš ovo dvoje ljudi, kada je u pitanju ikakva sportska tematika, bilo bi potpuno pogrešno – Adamović je kao vratar Moslavine bio miljenik kutinske publike, imao je i nekoliko priprema sa reprezentacijom, te ga se itekako može povezati sa rukometom u ovom gradu, dok se predsjednica i dalje čini sportskim anonimusom ovoga grada.
Prema informacijama dobivenim od građana Kutine, koji su poznati kao jedni od strastvenijih ljubitelja rukometa u Hrvatskoj zbog čega su nekoliko godina uzastopce bili domaćini kvalifikacijskih utakmica ženske seniorske reprezentacije, za vrijeme njene vladavine klub je po prvi puta u svojoj 60 godina dugoj povijesti uveo članarine za igrače mlađih dobnih kategorija, a niti minimalne financijske obveze prema igračima koje su postojale u netom završenoj sezoni nisu u potpunosti izvršene. Također, sve su češći navodi da vodstvo kluba nije osiguralo niti potrebno liječenje za svoje ozbiljnije ozljeđene igrače, ali ono što im se ipak najviše zamjera u gradu njihova djelovanja jest sustavno uništavanje sportske atmosfere koja je ovu ekipu držala na okupu tijekom teških vremena i za vrijeme ranijih vodstava kluba.
S druge strane, aktualnom se vodstvu kao jedan veći plus priznaje sklapanje sponzorskog ugovora s uglednim autobusnim poduzećem koje je seniorskoj ekipi, a ponekad i mlađim dobnim skupinama, poboljšalo komfor putovanja na gostujuće utakmice.Ali, u Kutini se sve češće postavlja pitanje koji će to igrači putovati autobusima kao predstavnici Rukometnog kluba Moslavine u predstojećoj sezoni?
Naime, dostupne informacije ukazuju da ih je većina pred krajem svojih ugovornih obavezaprema klubu, a ispadanje iz Premijer lige sasvim sigurno neće pomoći u samim pregovorima. Također, ostaje pitanje kako će se na situaciju odraziti i odluka klupskih lidera da se u novu sezonu uđe sa novim čovjekom na čelu stručnog stožera. Dragutin Moslava codlazi sa trenerske pozicije seniorske ekipe nakon tek nešto više od tri mjeseca, a njegov će nasljednik biti karlovački trener Dražen Požar.
Bit će to prvi (rodom) nekutinski trener nakon uglednog bjelovarskog „Brke“ Miroslava Milinovića koji će voditi seniorsku ekipu Moslavine, izuzme li se trener Moslavac kojeg nakon dugog niza godina obitavanja u Kutini smatrajudomaćim. Iako je Milinović svojevremeno nastupao i za Moslavinu te je zbog toga bio nešto cjenjeniji u Kutini, niti njega po dolasku na trenersku poziciju nsu zaobišle relativno žestoke kritike javnosti, posebice nakon tek nešto lošijih rezultata od očekivanih u najjačoj hrvatskoj rukometnoj ligi. Nije mu pomogao niti ranije spomenuti nastup u Europi okončan ispadanjem od Resite – kutinski su pratitelji rukometa tim potezom jasno pokazali stav prema nekutinskim stratezima te su uvjereni da i u svom gradu imaju ljude koji klub mogu voditi jednako kvalitetno. Šest je godina prošlo od Milinovićeva vodstva, a Kutina će uskoro pokazati kako će se nositi prema novom nekutinskom, uz svo poštovanje, u komparaciji s bjelovarskim „Brkom“ ipak slabijem trenerskom imenu.
A ono najzanimljivije trebalo bi se i dalje događati van terena – u klupskim prostorijama. Prema posljednje dostupnim informacijama, čelnici kluba nemaju namjeru na konkretan način obilježiti 60. godina postojanja Moslavine i nesumnjivo je da im zauzimanjem takvog stava prijeti dodatno narušavanje ionako dosta lošeg ratinga. Nažalost, Kutinjanima kao ljubiteljima rukometa preostaje tek zaželjeti klubu za ovaj rođendan da opet krene ka stabilnijim, europskim putevima pa da jednoga dana budući kapetan ekipe, kao što je to krajem prošlog i početkom ovog stoljeća činio Bruno Mikuličić, za rukometni doživljaj u Kutini može ponosno uskliknuti: Ovo je nešto strašno!Ovo se može doživjeti samo u Kutini!
TOMISLAV LAURIĆ
