Nekada smo vedrili i oblačili svetskim rukometnim nebom u vreme kada je istočni blok dominirao rukometom na planeti – '82. srebro, a '1986" zlato u zemlji čokolade i preciznih satova. Tada je u ulozi reprezentativca bio naš današnji selektor, a sada je ,nadamo se svi, uspešan kormilar sigurnog broda.
Ono što danas funkcioniše kao švajcarski sat su uslovi, kako za trening, tako i za smeštaj "Orlova". Zrenjanin je uvek bio širokog srca i rado je u svoj zagrljaj prihvatao brojne reprezentativne selekcije ( od kadetskih do seniorskih), te sa pravom ovaj grad može dobiti epitet "orlovsko gnezdo".
Selektor Vuković se na početku priprema susreo sa nizom problema oko igračkog kadra. Razne povrede i kalendar takmičenja u Sloveniji i Nemačkoj, obeležile su start "operacije Švedska". Onog trenutka kada je u dvorac Kaštel u Ečkoj, tradicionalno stecište muške i ženske reprezentacije, pristigao Marko Vujin, stvari su se promenile na bolje. Dolazak trija iz Slovenije ( Stanić, Rnić i Toskić) je još više podigao optimizam. Međutim, povreda Bojinovića zadala je velike probleme stručnom štabu i ekipi. Koliko on znači u dresu "Orlova", najbolje govore reči Marka Vujina:
–
Ivan Nikčević, koji će najverovatnije biti u ulozi kapitena, pun je optimizma:
– Svaka grupa je teška na neki način. U našoj grupi je Hrvatska, koja je dugi niz godina u samom vrhu svetskog rukometa, te uvek neizbežna u ulozi favorita – Danska. Zatim, Rumunija, koja je u velikoj rukometnoj ekspanziji. Mi možemo puno da uradimo, samo da neke sitne detalje u odbrani sredimo. Naš plus je igranje u Malmeu gde nas nestrpljivo čekaju Srbi, koji tamo žive. Nadam se da ćemo se osećati kao u Srbiji. Prvi cilj je sedma pozicija, koja donosi vizu za kvalifikacije za Olimpijske Igre 2012. u Londonu. Ako nam se ukaže prilika za nešto više, budite ubeđeni da je nećemo propustiti. I mi bismo žarko želeli da se popnemo na balkon Skupštine" – rekao je Nikcević, koji hrabri dobrom formom u ASOBAL-u.
Zrenjaninci koji rukomet, možda najbolje, poznaju od loptaskih sportova, početak nove godine će sigurno provesti ispred malih ekrana držeći palčeve Vukovićevim pulenima, a ne bi trebalo im zameriti ako budu posebno motivisani za navijanje za svoje sugrađane, Uroša Vilovskog i Momira Rnića.
Dugo čekamo jedan veliki uspeh naših rukometaša. Nisu oni zaboravili da igraju rukomet. Kako blistaju u velikim evropskim klubovima, nadamo se da će tako blistati i u dresu Srbije. Ako u rukometnom svetu očekuju blistava izdanja Omejera, Karabatića, Balića, Vorija i drugih, zašto im slavu ne bi pomutili Vujin, Stojković, Ilić…
BH prijatelji iz Zrenjanina