Rukometaši su okupirali na kratko atletski stadion Mladosti uz Savu. U predvečerje ljetnog dana, kada su vrućine zaobišle hrvatsku metropolu, Ivica Obran i njegov novi pomoćnik Ante Bojić, koji je pomalo iznenađujuće zamijenio Marija Tomljanovića (kondicijski trener reprezentacije) te Vladu Šolu u ulozi trenera vratara, zadavali su trkačke dionice Ivanu Baliću, Tončiju Valčiću i ostalim momcima Croatia osiguranja na posljednjem treningu prije polaska u visine, prije odlaska na dio sezone koju igrači najmanje vole. Slovenska Rogla definitivno spada među omraženija mjesta mnogim sportašima, ali svi su svjesni da bez toga nema ni prave sezone… CO će u srijedu put Slovenije, gdje bi trebao ostati 10-ak dana i osim brojnih treninga odigrati dvije utakmice, kako će dobaciti David Špiler "gore među kravicama".
Gledati Zagrebaše kako 'gutaju' kilometre tartan staze u jednom od uvodnih treninga nove sezone bilo je pomalo čudno. Ne s aspekta načina rada ili zalaganja ili brojnosti. Već s aspekta novih/starih lica. Zagreb je pokazao novo ruho koje se zapravo može nazvati – staro ruho.
Josip Valčić je jedino novo ime u kadru u odnosu na prošlu sezonu, ali Josip Valčić je sve samo ne stranac. On je tu bio i prije odlaska u Gummersbach…
Sve ostalo je, uz dodatak ponekog mladog dečka (Šprem mlađi…), ostalo isto.
PRVIH 7 LANI: Šego – Horvat, Vukić – Kopljar, Balić, Valčić – Gal.
PRVIH 7 za 2011/12: Šego – Horvat, Štrlek/Vukić – Kopljar, Balić, Valčić – Gal.
Puno se prašine podiglo proteklih dana oko mogućnosti odlaska Marka Kopljara u Bundesligu, ali osim što je momak odradio liječnički pregled u Berlinu, direktne i konkretne ponude za napuštanje Zagreba nije bilo. Barem ne one koja bi zadovoljila Zorana Gobca i Bartola Kaleba.
– Marko sigurno ostaje s nama – dobacio nam je prvi trener Ivica Obrvan, koji je s novim pomoćnikom Bojićem radio već dugi nizu godina (Agram Medveščak, Velenje).
Kopljar ostaje u Zagrebu, Kopljara čeka možda i najvažnija sezona karijere, samo da ga zdravlje posluži i on sam je svjestan kako ima sve manje kredita, kako je vrijeme, sada i ovdje, pokazati vrijednost i odigrati sezonu u kojoj će biti jedan od pravih nositelja igre. Može li? To trenutno malo tko sa sigurnošću može tvrditi…
Ako već pričamo o nositeljima, u trenucima kada svakodnevno čitamo kako Borac, Metalurg, Vardar, Partizan i Zvezda potpisuju nove igrače, Zagreb se može nasmijati kada vidi Zlatka Horvata i Ljubu Vukića u punom pogonu, nakon teških ozljeda koljena i ramena.
– Sudeći prema prvim treninzima oni će moći od početka punim angažmanom – reći će Obrvan, što će i sam Horvat potvrditi…
– Kad se zagrijem nema nikakvih problema, ne osjećam nikakvu bol.
Ljubo Vukić je već na kraju prošle sezone upisao nekoliko povratničkih utakmica, a u novoj se svi nadaju kako će šutersko rame biti na razini izdanja s početka prošle sezone, kada se Vukić kod Nene Kljaića izborio za startnu poziciju na lijevom krilu, gdje će na ovim pripremama veliku bitku voditi s Manuelom Štrlekom.
Horvata će trebati pripaziti na treninzima, on je nasušno potreban današnjem Zagrebu, kako u fazi napada, tako i obrane. Njegovo zdravlje i njegova forma u ovom trenutku postaju strašno važni i s aspekta reprezentacije ako se zna da će Ivan Čupić propustiti možda i više od 4 mjeseca, a EP u Srbiji će vrlo brzo…
Što se tiče vanjske linije opet će puno toga ovisiti o Baliću i Valčiću, koji sigurno nisu godinu mlađi, kako god okrenuli, dok će biti zanimljivo vidjeti kako će Obrvan rasporediti minutažu Špileru i Josi Valčiću, koju su tu kao alternativa Baliću. Odlaskom još Kire Lazarova uoči prošle sezone Zagreb je izgubio onog pravog strijelca, šutera, a upitan što i kako u ovakvoj situaciji, kada Zagreb po prvi put valjda u zadnjih 10-15 godina nije doveo novo ime, što zvuči pomalo nestvarno i izgleda kao presedan jer se svake godine dovodilo igrača, pa makar bili oni i upitne kvalitete, Obrvan je mirno uzvratio…
– Pojačati obranu i pokušati izvući maksimum iz ove momčadi. Ali moramo istrpiti mlade i kad smo se već odlučili za ovakav smjer pružiti im dovoljno kredita.
Posebno će biti zanimljivo pratiti sezonu iz vratarskog aspekta jer Marin Šego i Ivan Pešić nikad nisu startali u današnjim pozicijama, kada sav teret pada na njih. Uvijek je tu postojao netko 'iznad', ako tako možemo napisati, a prošle dvije sezone je tu bio, prije svega dobar čovjek, a onda i veliki profesionalac Gorazd Škof, koji iz više razloga nije ponudio što se od njega očekivalo.
Sada svi vjerujemo da Šego može iznijeti teret i svoju karijeru, kroz Ligu prvaka, Regionalnu ligu i reprezentaciju, odvesti stepenicu više…
Zvuči paradoksalno, ali Zagreb u sezonu s najviše utakmica ikad (zbog početka Regionalne lige) ulazi bez pojačanja. Ulazi s brojnim pitanjima – Hoće li konačno Kopljar proigrati? Hoće li Gojun biti snaga u oba smjera? Hoće li Tonči Valčić odigrati bolju sezonu nego lani? Koliko će izdržati Balićeva leđa, Horvatovo koljeno, Vukićevo rame, Pešićeva leđa…
Ni Obrvan, od kojeg će se prvog tražiti odgovori, ne može ih sada ponuditi. Ali ako dečki ostanu zdravi može im se vjerovati. Unatoč besparici, ne izgleda to tako loše. Možda nisu za europskih vrh, ali su tu negdje… (M. Krasić)
