Počela LŠ: Bosnin "krah improvizacije" - Pobeda dvojca Červar - Jordanov - Balkan-Handball.com
Naslovna Evropa Počela LŠ: Bosnin "krah improvizacije" – Pobeda dvojca Červar – Jordanov

Počela LŠ: Bosnin "krah improvizacije" – Pobeda dvojca Červar – Jordanov

0 komentar

 Prvo kolo muške EHF Lige šampiona, donelo je različito raspoloženje u taborima pet klubova sa ovih prostora – učesnika najelitnijeg takmičenja. C.O Zagreb, splaslih emocija, što je osetila i publika, koja je ostavila tribine „Arene“ da zvrje prazne (mada je 3000 gledalaca cifra od koje „boli glava“ kada se pogleda nešto južnije), nije se proslavio u pobedi nad švedskim Savehofom, ali je utisak da su Obrvanu i njegovim igračima, bodovi na startu bili najvažniji. Vidljivo je da hrvatskom šampionu treba „sveže krvi“, koju nije dobio u prelaznom roku zbog nedostatka novca. Sve je poznato, nivo većine igrača je limitiran na TOP 16 fazi Lige šampiona i sve iznad toga, biće „čudo“ Ivice Obrvana, koji je pokazao da je dobar trener vodeći Gorenje iz Velenja pre par godina.

„Krah improvizacije“, viđen je u Sarajevu, gde je oslabljeni Kadeten, deklasirao, slabu Bosnu 34:23. Ne može se menjati tim svake sezone, a ambicije držati visokim, to su Švajcarci i pokazali Sarajlijama,  na najgori mogući način. U teškoj grupi, kakva je konkurencija Barselone, Šamberija, Zagreba i Savehofa, meč sa Kadetenom je praktično bio eliminacioni, što se tiče borbe za TOP 16, koju po svemu sudeći, u prestonici BiH ove godine neće gledati. To što je prošle godine pošlo za rukom, može se smatrati trenerskim pečatom Irfana Smajlagića.

Nismo bili na nivou u drugom dijelu, pa gosti zasluženo u Švicarsku nose bodove. Mnogu su nam nedostajali povrijeđeni igrači, Uvodić, Karačić i Pažin. Bojao sam se toga i na kraju se ispostavilo da sam bio u pravu. Svake godine smo osuđeni na stvaranje i to kroz Ligu prvaka, a to baš i ne ide tako. Međutim, ne preostaje nam ništa drugo osim rada. Mislim da ćemo rasti iz utakmice u utakmicu, no trebaće strpljenja. Pokušat ćemo u Švicarskoj uzvratiti  – izjavio je posle meča, Smajlagić, koji je zbog loše situacije u klubu, želeo i da napusti „Studente“ na startu sezone.

 Improvizacije sa jedne, naspram kontinuiteta u radu, koji je doveo skopski Metalurg do prve pobede u EHF Ligi šampiona protiv Cimos Kopera 28:23. „Visila“ je podrška makedonske javnosti Lini Červaru, nakon neuspeha u prošlogodišnjim kvalifikacijama za LŠ u Portugaliji, pa se spominjao i prekid saradnje, ali je prvi čovek kluba, Minčo Jordanov, čvrsto stajao iza svoje „trenerske zvezde“ – verovatno jednog od najplaćenijih trenera u Evropi u ovom momentu. Dominacija u Makedoniji, donela je i dobar prelazni rok, pa, ne tako težak put do Lige šampiona na kvalifikacijama u Izraelu. I kada su Norvežani pali u poslednjim sekundama, „teg od sto kilograma“, pao je sa leđa svih na „Autokomandi“. Poletno i neopterećeno, nadigrali su Koper i utrli sebi put do TOP 16 faze, koja bi bila šlag na torti. Červar sada može na miru da radi, dokazao je po ko zna koji put da nije „zalutao u svlačionicu Pere Metličića i Ivana Balića“, a kroz mečeve SEHA lige, moći će da drži visok nivo forme i bude najbolji, kada je to najpotrebnije.

Konačno, Partizan je „pokazao zube“ AG Kopenhagenu u polupraznom „Milenijumu“ u Vršcu, gde je bilo više ljudi iz prestonice, nego lokalaca. Vršac ne zaslužuje da gosti ovakve rukometne događaje, jer rukomet, kao ni tradicija, u tom gradu ne postoji. Sreća njihova, pa je odlična hala napravljena za potrebe KK Hemofarm tamo, ali koliko sreća za Vrščane, toliko i tuga za crno-bele, koji nisu imali adekvatnu podršku. Možda je tome doprinela i cena karata od 700 dinara (2500 paket od pet karata – 25 EUR), jer navijači Partizana, imaju problem sa budžetom zbog svih fudbalskih i košarkaških uspeha svog kluba, a pojam „rukometnog gledaoca“, čini se, izgubio se sa godinama neuspeha Partizana i Crvene zvezde na međunarodnoj sceni.

Na terenu je bilo u skladu sa mogućnostima, a Partizan je igrao, upravo onako kako treba – hrabro, jer ne može ništa izgubiti. Mladi Aleksandar Brković, i na terenu, ali i van njega, potvrđuje da izrasta u ozbiljno trenersko ime. Da je bekovska linija dala malo veći doprinos, a da je huk sa tribina bio jači, mogao se Dancima „ukrasti“ još koji gol. Mada ni ovako nije loše, ako imamo u vidu, kako su u prošlosti prolazili srpski klubovi na međunarodnoj sceni. Važno je da se ovako nastavi, da ne dođe do pada motivacije i forme, a da srpski klupski rukomet, i pored besparice, dođe do nekog rejtinga u Evropi.

photo: sportsport.ba

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball