16 MESECI BEZ RUKOMETA, Milan Jovanović: Borim se svakog dana, motivisan kao nikada pre - Balkan-Handball.com
Naslovna Intervju nedelje 16 MESECI BEZ RUKOMETA, Milan Jovanović: Borim se svakog dana, motivisan kao nikada pre

16 MESECI BEZ RUKOMETA, Milan Jovanović: Borim se svakog dana, motivisan kao nikada pre

zika.bogdanovic
0 komentar

Šta je sport, šta je karijera, a život? Kažu neki da je bolje se roditi bez… nego bez sreće. Najveći talenat srpskog rukometa godinama unazad, momak koji je odveo praktično Srbiju u drugu fazu EP 2018 iz Splita u Zagreb na svom debiju sa 19 godina, Milan Jovanović, već 16 meseci je van terena. Neki su ga zaboravili, Balkan-Handball.com nije.

Posle odličnih partija u dresu Vojvodine i reprezentacije, usledio je prelazak u francuski Tuluz, za koji još uvek nije zaigrao. Povreda ligamenata kolena u srpskom plej-ofu maja 2018. godine, tek je početak sage o mukama jednog profesionalnog sportiste. Septembar je 2019, „vunderkind iz Kruščića“ je još uvek u procesu oporavka, od treće operacije koju je imao pre par meseci.

  • Prva operacija bila je u junu 2018. godine. Prošlo je sve kako treba, krenuo sam da vraćam mišić. Vratio sam ga bukvalno kao na drugoj nozi za veoma kratak period. Doktor u Tuluzu je rekao da je dobro, a pošto je ekipa bila na pripremama pred sezonu, rekao mi je da se vratim i radim u Srbiji oporavak da ne bi ostao sam ovde. Krenuo sam u Novom Sadu na DIF na treninge, počeo sam da radim stabilizaciju. Posle treninga, krenuo sam niz stepenice, okliznuo na jednom, noga mi je proklizala i samo sam čuo da je koleno puklo. Tu su me našli, otišao sam kod Borka Vukosava, rekli su mi da idem da snimim, da se sutra ujutru javim. Milankov kada je video ujutru u 10 šta je, rekao mi je da u 12 budem spreman. U sali sam bio u 12 i 15. Napukla je čašica.

Druga operacija…

  • Ni blizu ligamenti nisu boleli kao ovo. Kako sam zakoračio, stopalo mi je krenulo napred, koleno za njim, čašica u tom periodu, graf se vadi iz patele, slabija je u prva dva meseca, dok se ne učvrsti. Mišić je bio jak, povukao je čašicu, tako je pukla. Tako sam morao na drugu operaciju 40 dana posle prve.

Usledila je nova pauza…

  • Posle druge operacije imao sam longetu šest nedelja. Ništa nisam radio. Kada sam skinuo imobilizaciju, krenulo je dosta teško, bilo je problema sa savijanjem. Pitao sam da li sve mogu da radim, jer sam osećao bol. Tačno taj šraf koji se ispostavio da je bio van, on je pravio probleme. Pitao sam koliko smem da trpim bol. Rekli su mi da mora da boli. Kada hoćeš da ti bude bolje,trpiš, znaš kako je, nema granice bola. Mogao sam da savijem, ali je bolelo. Otišao sam na kontrolu pre Tuluza, Milankov je rekao da mogu da trčim. U Tuluzu, međutim, rekli su mi da ni slučajno ne trčim dok se ne izvade šrafovi. Njih sam izvadio 21. decembra. Ostao je rez 1 cm sa strane. Posle 20 dana sam se vratio u Tuluz, počeo da radim, statika, ali čim sam krenuo sa ozbiljnijim vežbama, počeo je problem. Radim od ponedeljka do petka, napravim pauzu, u ponedeljak, ne mogu da čučnem normalno. Ovde je doktor reprezentacije, pogledao je sa par hirurga, taj šraf, kako je ostao van, od savijanja je oštetio tetivu kvadricepsa. Bukvalno je probušio….

Strašno…

  • Mislili su da to može krvna plazma da reši. Otišao sam na to, čekao mesec dana, ali i  posle mesec, ništa, i dalje boli.

Usledila je i treća operacija pre 4 meseca…

  • Otišao sam kod hirurga, rekao je da mora da se operiše, da će boleti, da se to mora spojiti. Čvršća je leva noga nego desna, ali moraće da boli dok se ne dovede u optimalnu formu. Od poslednje operacije prošlo je tri i po meseca. Šta ću Imao sam tri operacije, vađenje šrafova i plazmu. Od tada radim po programu, vijača, trčanje pravolinijski. To je moj put od godine i tri meseca.

Kakva je glava?

  • Psihički, veruj mi, najteže mi je bilo kada sam se prvi put povredio. Tada mi je pala klapna. Prvih 20 minuta kada sam došao u svlačionicu na Banjici. Posle toga, raspoloženje je dobro, uvek tražim nešto da me motiviše, posle svega, šta da radim, mogu samo da se borim da mi bude bolje. Nadam se da će tako i biti, jer gore ne može.

Odrastao si brzo…

  • Dosta brzo…krenulo je jako dobro posle prve operacije. Ljudi koji su se operisali posle mene već odavno igraju. Drago mi je zbog njih, svakom želim zdravlje. Ne bih da optužujem nikoga, ali ima tu malo nesvesnog nemara. Ne volim i neću, neka bude sve kako treba, pa neka ide život.

Povratak…

  • Odradićemo test za tri nedelje, početkom novembra bi trebalo da krenem da treniram sa ekipom, ne u fulu, ali neke segmente.

Imaš podršku ekipe, tu si i Deni (Danijel Anđelković) i Ilke (Nemanja Ilić)…

  • U klubu su skroz korektni, ne igram, druga sezona, ljudi me čekaju, nadam se da ću ispuniti to poverenje koje imaju u mene.

Čudni su putevi, od gore na dole i obrnuto…

  • Igrao sam sa velikim samopouzdanjem, imao odličnu sezonu, igrao za reprezentaciju. Sada je samo zdravlje bitno. Da budem zdrav, a za samopouzdanje i stvari vezane za rukomet se ne brinem. Sa terenom neću imati problema – kaže Milan Jovanović u svojoj ispovesti za Balkan-Handball.com.

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball