Bojana Popović: Vrijeme je za pehar Lige Šampiona! - Balkan-Handball.com
Naslovna Ženski rukomet Bojana Popović: Vrijeme je za pehar Lige Šampiona!

Bojana Popović: Vrijeme je za pehar Lige Šampiona!

0 komentar

Viborg je već počeo sa ubiranjem trofeja u ovoj sezoni. U subotu je osvojen domaći trofej Kupa, a Bojana Popović bila je prva figura meča sa 9 golova. Ništa novo. "Klasik" ženskog rukometa i dalje suvereno vlada rukometnim terenima. U ekskluzivnom razgovoru za Balkan-handball.com, sinonim za rukometne spektakle, Bojana Popović priča o Viborgu kao kruni svoje blistave karijere u kojoj ništa ne bi menjala, o Ligi šampiona, reprezentaciji Crne Gore i otkriva nam svoje planove u bliskoj budućnosti.

Prošle sezone Viborg je bio veliki favorit u najelitnijem klupskom takmičenju. Nije ispunio očekivanja prošle, ali ove sezone gledamo neki drugi tim. Da li je Viborg preležao „dječje bolesti" iz prošle sezone?

-Da, ove godine mnogo bolje igramo. Zajedno odlično stojimo i na terenu i van njega. Mnogo bolje treniramo tj. Imamo mnogo kvalitetnih treninga. Naučile smo da sve to prenesemo na utakmicu, da damo više od sebe. Sad kad se bolje znamo, sve jasnije funkcioniše. I odbrana i kontranapad. Par njih se vratilo nakon pauze, na čelu sa Lazaru koja se vratila poslije povrede. Mogu da kažem da smo u tim segmentima jako napredovale, ove godine samo treba da budemo strpljive i da radimo još više.   

Je li došlo vrijeme da ponovo podigneš pehar Lige Šampiona?

-Jeste, dosta sam čekala (smijeh). I ako ga ja neću podići, nema veze, mislim da je kvalitet koji Viborg posjeduje u tome što smo mi sve mnogo godina u rukometu. Stekle smo rutinu, mislim da nam ove godine stizanje do pehara neće biti neki veliki problem.

Kako komentarišeš neočekivan poraz od Krima u Ljubljani u trećem kolu?  

-To komentarišem kao jako dobru stvar za nas. U danskoj ligi i Ligi šampiona sve je ispalo nekako prejednostavno. To je razlog zašto smo se mi opustile u toj utakmici. To je bio poziv da se malo trgnemo, i da, kad počne ovaj drugi dio takmičenja startujemo jako. Kada uđeš u neki sistem gdje je sve prejednostavno, onda se na nekoj važnoj utakmici doživi šamar to jest poraz. Iz te utakmice izvukli smo veliku pouku.

Ko su Viborgu glavni konkurenti za osvajanje Lige Šampiona? Ruskinje više nijesu velika prijetnja.

-Hipo je ove godine, baš kao i prošle. Imaju taj neki sistem dekoracije, igraju malo drugačiji rukomet nego ostale ekipe. Imaju zanimljive akcije koje stalno mijenjaju, tako da su teške za čuvanje. Naravno, uz bolju taktiku mogu da se čuvaju. Eto, Hipo je uz nas glavni favorit za osvajanje pehara. Ruskinje, ta dva sastava, Zvezda i Lada. Lada ima problema sa povrjeđenim igračicama, ali može da se desi da poprave nivo igre. Zvezda takođe nema neki visoki nivo, Poltorackaja se vratila da pomogne, Mareniku mislim da je trudna…Ima  igrača koji su se povukli ili pauziraju zbog povrede i sličnog, tako da je zbog toga opala snaga ruskog rukometa. Mada, kod Rusa je uvijek taj princip, da malo nivo opadne, pa se ponovo podigne. Baš kao pred Olimpijadu. Budućnost uvijek može da iznenadi, Valčea igra dosta dobro, tako da će biti tu svega.

Kvalifikacioni turnir na kome je Crna Gora obezbedila plasman u baraž je završen. Tvoji utisci o rivalima? Slovenija, Finska, Bugarska, Azerbejdžan.

-Mi smo znali da su to sve protivnici mnogo slabiji od nas. Trudile smo se da svakoj utakmici pristupimo sa maksimalnim angažovanjem, jer samo tako možeš da stigneš do cilja. Ako potcijeniš nekoga, to se uvijek okrene na neku pogrešnu stranu, dođe do nekih  povreda ili rezultata koji može da nas košta kvalifikacija. Nijesmo se skoncentrisale na njih, već na nas, jer sve zavisi od nas kako će se utakmica odvijati. Nemam neki poseban komentar što se naših protivnika tiče. Slovenija je podmladila ekipu. Nema više onih  igračica koje su bile naturalizovane. Ruskinje, Ukrajinke…Sada su to sve mlade Slovenke. Finska…Ne znam šta bih rekla o njima. Pokušavaju da igraju skandinavski rukomet, ali sve je to mnogo daleko od skandinavskog rukometa i  od nekog kvaliteta. Azerbejdžan, od kojeg smo najviše očekivali, dokazao je da nema kvaliteta za rukomet kakav mi igramo. Mislim da smo sve te mečeve dobili mnogo lakše od onoga čemu smo se nadali.

Kako vidiš budućnost ženskog rukometa u Crnoj Gori?

Crnogorski rukomet ima zaista sjajnu budućnost i veliku prespektivu, možda najveću u posljednjih par godina. Sa juniorskom reprezentacijom su napravili dobru školu i veliki uspjeh. Ovdje sad imamo par tih juniorki koje  čine važan dio seniorske repezentacije. Perspektiva je tu, sad samo  treba da se radi sa njma. Treba da dobijaju šansu u Budućnosti, da tu igraju i da se tu kale.  Da ne sjede na klupi, već da igraju, da doprinose. Trener Budućnosti, Đula Žiga to već radi, pruža šansu mlađima i to je odličan način da se izgradi kvalitet.

Kakva će biti tvoja uloga u njemu?

Misliš kad završim karijeru? Pa ne znam. Planove za povratak još uvijek nemam, za sad sam tu gdje sam. Imam plan da se posvijetim porodici, rodim bebu…Još godinu i po dana sam u Viborgu, poslije toga ćemo vidjeti šta će biti. Ako se vratim u Crnu Goru, ne znam hoću li se sto posto posvijetiti rukometu. Uglavnom me svi pitaju, ako se vratim hoću li biti trener? To jeste sjajan posao, ali i on zahtijeva novo odricanje, odvajanje od porodice, a ja ne znam hoću li biti spremna za to. Bilo bi to jako lijepo, jer mislim da imam dovoljno znanja koje mogu da prenesem na mlade generacije. Razmisliću, naravno da bih voljela da budem u crnogorskom rukometu, bar jednim dijelom.

Kada složiš kockice, i sagledaš svoju blistavu karijeru i privatni život, koji dio tu nedostaje?

-Ništa ne nedostaje. Ja zaista ne bih ništa mijenjala. Imala sam nevjerovatan put, kao da me je neko odozgo gledao i sve to pomagao. Sve se ostvarilo onako kako sam ja željela. Kad sam došla u Podgoricu, bila sam jako mlada i dobila sam priliku da odmah igram. U Budućnosti sam stekla znanje, potom sam otišla u Dansku  bukvalno kao jedan kompletan igrač. Zatim sam upoznala Anju Andersen i tu mi se sve opet savršeno otvorilo. Igrala sam non stop, to je ono što sam željela. Viborg je ostvarenje sna. Tu ću vjerovatno privesti kraju svoju karijeru, tu radim, uživam u rukometu…Imam pored sebe dobre igrače, ne moram da "vučem" previše, kao što je bio slučaj u Slagelseu. Uglavnom, ne nedostaje ništa. Kao što smo maloprije pričali, u sv
emu ovome nedostaje beba, ali doći će i ona brzo, tada će što ti kažeš, sve kockice biti složene. Tome se iskreno radujem. To je najljepši pehar.

A kada ćeš doći Crnoj Gori bez povratne karte u džepu?

-Ne znam. To je pitanje koje se svaki dan postavlja. I ja i Peđa dosta pričamo o tome, ali ne znam. Svaki dan se planovi mijenjaju, ja sam tamo još godinu i po, poslije bih rodila dijete, ali to ne znači da bih se u tom periodu vratila u Crnu  Goru. Sve zavisi od toga ako poslije isteka ugovora i porođaja budem željela da igram još malo. Što se Crne Gore tiče, vratiću joj se u maju ili junu, a kad ću doći i ostati zauvijek, još uvijek ne znam.

KRISTINA CVETKOVIC

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball