Svi mi u životu ostavljamo tragove, da bi na kraju znali zbog čega smo živjeli. Ona svojom nesvakidašnjom igrom ostavlja trag u ženskom rukometu, trag koji će nam uvijek biti odgovor na pitanje zašto volimo ovaj divni sport. Ovo je uvod u priču o Mariji Jovanović, djevojci koja polako ali sigurno, ispisuje najljepše stranice crnogorskog i evropskog rukometa. Sa svoje 22 godine, za sobom ima bezbroj priznanja za svoj trud i talenat, a najljepše je stiglo nedavno-kapitenska traka ŽRK Budućnost T-mobile. Ovaj razgovor imale smo u prilično sitne sate, ali raspoloženja nije nedostajalo i samo za čitaoce Balkan-Handball-a Marija govori o očekivanjima u Ligi Šampiona, reprezentaciji, kapitenskoj ulozi, šabačkom Medicinaru i svojim snovima…
Boljom igrom protiv Kopenhagena, osvojili ste treći bod u Ligi Šampiona. Može li Budućnost istim tempom izboriti plasman u narednu rundu takmičenja?
–To je utakmica koja nam je puno značila na psihološkom planu, vratili smo se poslije jako loše igre u Beču i još jednom dokazali da možemo da se nosimo sa svima. Borbenost je bila na visokom nivou, uz dosta grešaka, ali i dokaz da se sve može. To je nešto što treba i što krasi ovu ekipu, borbenost i želja, uz naravno kvalitet koji posjedujemo. Vjerujem i očekujem prolaz u narednu rundu takmičenja.
Regionalna Liga pokazala se kao pun pogodak za Budućnost. Djelujete uigranije i prezentujete mnogo kvalitetniju igru.
-Pokazala se kao nešto najbolje što je moglo da se desi. To je nešto što nam je nedostajalo prijedhodnih godina, utakmice na visokom nivou kao dobra uvertira za Ligu Šampiona. Ovo je prva godina Regionalne Lige i vjerujem da će, iako je već kvalitetna, biti još kvalitetnija.
Sada slijede obaveze u reprezentaciji. Kvalifikacije za baraž. Koliko je težak zadatak pred reprezentacijom Crne Gore?
–Svi imamo jasan cilj, a to je da se nađemo na velikom takmičenju. Kvalitetom to sigurno zaslužujemo.
Kako si se osjećala u trenutku kada su ti saopštili da si izabrana za novog kapitena tima?
–Bila sam jako srećna, divan je osjećaj biti izabran od strane svojih saigračica. Svjesna sam odgovornosti koju nosim i to je motiv više za mene.
Odmah si dokazala zašto si zavrijednila kapitensku traku. Najbolji strijelac Regionalne Lige, sa 50 postignutih golova i zvanje Gol-mašine! Jesi li znala da te tako zovu?
–Nijesam znala za taj nadimak (smijeh). Rukomet je kolektivna igra i u njoj su svi zaslužni za rezultate, svaki igrač je jako bitna karika u njemu. Kao ekipa smo dosta dobro počeli, to je ono što mi je jako drago i ono što je najbitnije – da svi uživamo u igri!
Kakve snove si imala prije, a kakve imaš sada?
-Već na početku imala sam želju da igram za Budućnost. To je bila prva velika želja. Sjećam se prvog poziva na trening tada fenomenalne Budućnosti. Koliko sam srećna bila i koliku tremu sam tada imala(smijeh). Do juče najvatreniji navijač, a sada već na njihovom treningu. Kasnije već uz puno želja, bile su i te da upoznam po meni, najbolje igrače, da zaigram sa njima. Sve želje koje sam imala su se polako ostvarivale. I sada ih imam i težim ka njihovom ostvarenju, a ona najveća je da dosegnem maksimum i da uživam, uživam u rukometu!
Po čemu pamtiš period kada si igrala za Medicinar?
–Taj period ću uvijek pamtiti po divnim stvarima, prijateljima koje sam stekla. To je ujedno bio i moj prvi profesionalni ugovor, prvo odvajanje od svojih najbližih. Za tu godinu provedenu u Šapcu me vežu jako lijepe uspomene, bilo je i onih loših, ali me je ta godina učinila jačom za ono što predstoji. Jedno veliko iskustvo za mene.
Imaš samo 22 godine, a već si u rukometu nametnula svoj specifičan stil igre, pa već sad kažu:"Gledaj, dala je gol u stilu Mare Jovanović". Kakav to osjećaj budi u tebi?
–Nijesam o tome razmišljala. Smatram da svi imaju neki svoj stil, stil koji vole i to je ono po čemu se svi mi razlikujemo.
Ovo je pitanje na koje mnogi željno iščekuju odgovor. Jesi li zaljubljena?
-Jesam, u život!
Gdje je Marija Jovanović kada nije na treningu ili utakmici? Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?
–Slobodno vrijeme uglavnom provodim sa svojom porodicom i priateljima koje obožavam!
Sad da se osvrnemo malo na trenera Žigu. Jednom si izjavila da je on uspio da otkrije koliko vi zaista možete i da zbog toga u klubu sve odlično funkcioniše. Zbog čega to nije uspjelo prijedhodnom treneru?
–Smatram da od svakog trenera možeš puno da naučiš, dobrog i lošeg. Ne znam šta je to što je nedostajalo, ali mislim da su svi oni donekle zaslužni za naše sazrijevanja. Mislim da je Đula našao pravi način da izvuče ono najbolje od nas.
Podižeš li ti pehar ovogodišnje Lige Šampiona?
-Ovo mi pitanje ne ide uz prvo (smijeh).
Je li bilo lijepo razgovarati samnom večeras?
–Naravno da jeste.
I za kraj…Ajde pitaj ti mene nešto…
-Zašto ljudi ne vjeruju ili ne vjeruju dovoljno? Ako je Bog sa nama, ko će na nas?
Znam samo da smo sa Njim najjači…
KRISTINA CVETKOVIĆ
