Uoči finala Kupa pobjednika kupova(5.maj, 21.55h, RTCG) razgovarali smo sa važnom karikom danskog KIF Vejena, golmanicom Rikke Poulsen Schmidt. Igračica koja se u svojoj bogatoj i dugoj karijeri naosvajala medalja i titula – nabrojimo samo zlata sa Olimpijskih igara u Sidneju 2000.g. i iz Atene 2004.g. zatim dvostruka osvajačica Lige prvaka sa Slagelseom (2004.g. i 2005.g.)i pobjednica Kupa EHF sa istim klubom 2003.g. Sudionica finala Kupa EHF sa Ikastom 2007.g. protiv Zvezde, dok je sa Aalborgom 2006.g. bila u polufinalu Lige prvaka ( napustila klub nakon 1.3.2006.) Sa Slagelsom prvak Danske 2003. i 2005. godine – jedna uistinu bogata karijera i prava osoba za razgovor pred finale.
Rikke, koja ti je od ovih medalja ili titula najdraža, ili među najdražima? Ili, koje igračko razdoblje posebno pamtiš?
– Teško je izdvojiti samo jednu (jer su mi sve jednako drage), ali uvijek ću se sjećati svoje prve medalje iz Lige prvaka sa Slagelsom i zlatne medalje iz Atene zato što sam dosta branila na oba turnira. Ova godina je jedna od mojih najboljih godina u karijeri. Imali smo uspjeha i u danskom prvenstvu, ali i u euro kupu.
Više puta si za suigračice imala cure sa područja bivše Jugoslavije. Sa kojom si ostvarila najbolji kontakt, odnosno koja te se najviše dojmila kao igračica i kao čovjek?
– Da, istina, igrala sam sa dosta dobrih igračica sa područja bivše Jugoslavije. Posebno bih izdvojila Bojanu Popović koju jako cijenim kao igrača ali i kao čovjeka.
/Rikke_Schmidt.jpg)
Cijeli golmanski staž si provela u Danskoj. Je li ti sad možda žao što nisi upoznala neku drugu zemlju, jezik, kulturu?
-Nikad nisam požalila što nisam probala nešto drugo. Mnogi su me strani klubovi kontaktirali u zadnjih 5-6 godina, ali meni je bilo bitno i obrazovanje. Danas osim što igram rukomet radim kao fizioterapeut. Bitna mi je i obitelj. Želim biti s njima i viđati ih često. Mislim da i nije bilo potrebe, s obzirom da je danska liga u zadnjih par godina jako dobra.
Protiv koga ti je bilo najteže braniti, postoji li igračica pred kojom si bila, da tako kažemo, nemoćna?
– U karijeri sam imala dosta teških utakmica. Pogotovo se sjećam utakmica iz Slovenije, Rusije, Makedonije i Mađarske.
Tvoj sadašnji klub priredio je prilično iznenađenje plasmanom u finale Kupa pobjednika kupova, a i u danskom prvenstvu stoji veoma dobro. Dvostruka pobjeda nad FCM-om u play-off-u dovela vas je na prag Lige prvaka – treba još pobijediti FCK u borbi za 3.mjesto? Kako bi okarakterizirala svoju ekipu, što je sve krasi?
– Dobra smo ekipa kada smo svi 100% u ig
ri. Borimo se svih 60. minuta, igramo dobru obranu i kada igramo kao ekipa, svi zajedno, onda i pobjeđujemo. Ekipa smo koja nema zvijezde u svojim redovima, još smo „ mladi“ i trebamo učiti. Međutim, već ove godine smo napredovali i naučili dosta toga.
Sve nas sad najviše zanima predstojeće finale sa crnogorskom Budućnosti. Kako ti vidiš to finale, kakve su tvoje prognoze? Koliko poznaješ ekipu Budućnosti? Kako ih dobiti?
-Uvijek se veselim kad igram finale. To su utakmice gdje je sve otvoreno, sve je moguće, zato bih rekla da su šanse 50/50. Poznajem neke od starijih igračica. Kako ih dobiti?! Recept imamo, ali vam ga ne želim otkriti (smijeh). Jedno je sigurno, ako želimo pobijediti morat ćemo zabiti više golova od Budućnosti.
Nedavno si najavila da ti je ovo zadnja sezona, da se ostavljaš rukometa. Napunila si 36 godina ali i sama znaš da su golmanice što starije to bolje, Leganger i Rantala npr., starije su od tebe i još uvijek u vrhunskoj formi. Da li bi ulazak u Ligu prvaka nešto promijenio, postoji li šansa da se predomisliš?
– Na žalost, ne postoji. Već sam više puta igrala LP i znam što to znači – puno treninga, utakmica i vremena na putu, daleko od svoje obitelji. Zato – NE, HVALA ! (smijeh)
Čime se još baviš osim rukometa, odnosno što namjeravaš raditi kad prestaneš igrati?
-Radim kao fizioterapeut 30 sati tjedno. Od 1.6.2010. počinjem raditi 37 sati tjedno, a osim toga ŽELIM BITI ŽENA I MAJKA.
Nedavno je sve nas koji pratimo ženski rukomet zadivio brzi i kvalitetni povratak Grit Jurack na teren. Na ovim našim prostorima rijetko da tko i pomišlja na trudnoću, a kamoli da rodi i vrati se u formu kao prije trudnoće. Nemoguća misija! Pošto si i sama majka i imaš zanimljiva vlastita iskustva, molim te da nam malo pojasniš 
kako je to u Danskoj! Osim tebe i Jurack, nedavni primjeri su i tvoja suigračica Luise Svalastog, a i Heidi Loeke je bila u Danskoj kad je zatrudnjela i vrlo brzo se je nakon poroda vratila u odličnu formu.
-Postala sam majka u novembru 2008. godine. Zbog pozicije koju igram (golman), morala sam prestati sa rukometom, ali sam zato bila aktivna do samo 3 dana pred porod. Trčala sam i odlazila u fitnes. Moja prva utakmica nakon poroda je bila 14.01.2009.godine, dakle samo 2. mjeseca nakon što sam rodila. KIF Vejenu se ozlijedila golmanica pa sam ja odlučila pomoći na mjesec dana. Od kraja februara sam počela sa intenzivnijim treninzima u fitnesu i trčanjem. Sa rukometom sam počela u julu, kad su počele pripreme za novu sezonu. Mislim da je to bio najbolji način da se vratim u formu nakon poroda. Priznajem, bilo je teško jer uz rukomet i treninge, istovremeno sam radila kao fizioterapeut i bila majka i žena. Danas ne treniram tako puno kao ostatak ekipe. Imam povlastice jer radim i želim provoditi vrijeme sa svojom 1,5 godišnjom kćerkom Isabel, koja je svakim danom sve veća -vrijeme zaista leti(smijeh). Želiš li istovremeno biti vrhunski sportaš i majka moraš imati podršku obitelji, ali i suigračica. No, mislim da je ipak bitno imati nešto drugo, neko drugo zanimanje uz sport. To ti daje priliku da razmišljaš o nečem drugom, opustiš se, i onda dođeš „gladan“ na trening ili utakmicu. Jedna od prednosti imati dijete je ta što kad izgubiš utakmicu (što nikako ne volim) i osjećaš se odvratno, vrlo vjerojatno će ti se brzo vratiti osmijeh na lice, čim vidiš svoje dijete kako se smije (smijeh).
Sanja Sekulić
photo:europamester.dk
