Sandra Nikčević jedna je od rijetkih cura(još su tu Milenković i Savić) na popisu selektora Adžića koja ne dolazi iz Budućnosti, ali cura koja je poziv u reprezentaciju Crne Gore apsolutno zaslužila marljivim radom i upornošću. Podgoričanka koja je svoje prve rukometne korake napravila upravo u Budućnosti i koja je zbog velike konkurencije otišla trbuhom za kruhom, provevši par godina u srpskim pa potom i u hrvatskim klubovima, prošle sezone je igrajući za pulsku Arenu zapela za oko i rukovodstvu Podravke, a i debitirala za reprezentaciju Crne Gore u kvalifikacijama za EP. Iskustvo stečeno u ovogodišnjoj Ligi prvakinja igrajući za ekipu Podravke kapitalizirano je uvrštavanjem na popis odabranih za EP.
Sandra, čestitam na uvrštavanju na spisak 16 najboljih Crnogorki za EP! Kako se osjećaš, kako si proživljavala sve ovo dok selektor Adžić nije objavio konačan spisak?
– Hvala! Potajno sam se nadala i iščekivala poziv i sad kad sam dio ekipe mogu biti zadovoljna i ponosna.
Reprezentacija Crne Gore je odabrala relativno mirniji tok priprema, izuzimajući B selekciju koja je trebala otkloniti još neke dileme i usput malo možda prošpijunirati neke od konkurenata. Što ste sve vi u Podgorici radili ovih dana, kako ste se pripremali?
– Reprezentaciju Crne Gore čini Budućnost i pošto je Budućnost odigrala fenomenalne partije u Ligi prvakinja , selektor se odlučio za mirniji tok priprema, kao i za brzi oporavak cura koje su imale problema sa povredama. Ekipa koja je bila u Španiji prikupila je i nadoknadila svoju minutažu, kako bi sve spremne i na pravi način dočekale EP. Prije odlaska, odigrale smo dvije kontrolne utakmice sa Slovenkama. Te utakmice su bile korisne, ali pravu sliku ćemo dobiti tek kad izađemo na teren protiv Rusije.
Nemogućnost igranja Ane Đokić i Katarine Bulatović stvorila je velike probleme, vidljive naročito na poziciji pivota. Veliki teret je na mladoj Lazović, a i na Radičević koja će ovisno o potrebi morati igrati i na njenoj poziciji. Hoćete li se moći pokrpati, jeste li spremne za sve što vas očekuje?
– Istina, sa Katarinom i Anom bi bilo puno drugačije i lakše, ali šta je tu je, moramo bez njih. Puno smo trenirali, pokušavali nadoknaditi taj nedostatak. Na pivota Suzanu Lazović jeste pao veliki teret, ali to je igračica koja može puno, tu su i Jovanka Radičević i Ana Radović koje se odlično snalaze na poziciji pivota, tako da nema razloga za veliku brigu. Spremili smo se za sve što nas čeka.
Mnogi vas vide kao jednog od kandidatata za medalju, Budućnost je svojim sjajnim nastupima u Ligi prvakinja dodatno podgrijala nade – kako se nositi sa očekivanjima i kako ostati hladne glave? I, dokle stići? Kako ti gledaš na sve to?
– S jedne strane imamo klub Budućnost koji zahvaljujući dobrim partijama u Ligi prvakinja (to su cure koje igraju reprezentaciju) daje za pravo ulogu favorita za neku od medalja, a s druge strane ovo je reprezentacija koja se prvi put pojavljuje na nekom ovako velikom takmičenju, tako da nam definitivno neće biti lako…Svega toga smo svjesne, hladne glave jesmo, ali imamo
i veliko vruće srce i odigraćemo to što najbolje budemo mogle pa što bude.
U kvalifikacijama za ovo EP odigrale ste dvije odlične utakmice sa Ruskinjama, neriješeno u Morači i pobijedile ih u Rusiji, istina one tad nisu bile u najjačem sastavu. Kako ponoviti igru iz kvalifikacija, kako u sudaru sa Ruskinjama koji vam je prvi na rasporedu opet izaći uzdignute glave?
– To su bile kvalifikacije u kojima smo iz dvije utakmice uzeli tri boda. Rusija je velesila u rukometu, zadnjih godina je na samom vrhu, tako da sve igračice koje igraju za rusku reprezentaciju daju svoj maksimum, kod njih se na jedan pravi način nadoknadi svaki nedostatak bilo koje igračice i u kom god sastavu došle, one su dobre. Tu se ne vidi velika razlika. Ovo je nešto drugo sad na EP, ovo će biti sasvim neke druge utakmice. Biće teško, jako teško igrati sa njima, ali opet, mi smo spremne i nećemo se predati.
Reprezentaciju Islanda ste imali priliku upoznati na nedavnom turniru u Nizozemskoj, teško da bi trebalo biti problema sa njima. Važnija utakmica, možda i najvažnija u prvom dijelu natjecanja bit će ona treća sa Hrvatskom. Poznaješ odlično hrvatsku reprezentaciju, budući 4 godine igraš u hrvatskoj ligi, a odskora igraš i za Podravku iz koje trenutačno dolazi 8 reprezentativki. Kako prognoziraš ishod te utakmice?
– Bez obzira na laku pobjedu protiv Islanda na tom turniru i u tu utakmicu ćemo ući maksimalno organizovano. Utakmica sa Hrvatskom biće od velikog značaja i za nas i za Hrvatsku i vjerujem da će možda i biti najteža u našoj grupi. Da, poznajem sve te cure koje su odlične igračice, igračice koje su godinama skoro u istom sastavu i reprezentacija koja ima iskustva na ovakvim velikim takmičenjima.
Ne znam, biće stvarno teško i nezahvalno je davati bilo kakvu prognozu u vezi tog susreta.
Imala si težak put privikavanja u Podravci, trebalo se je nositi sa usporedbama kao i sa puno težim protvnicama nego što je to bilo u hrvatskoj ligi – kako sad gledaš na sve to, jesi li pregrmila najgore?
– Baš tako, sve je to drugačije i teže nego u hrvatskoj ligi. Bilo je teško, valjda je morao proći taj proces privikavanja…Nadam se i vjerujem da je prošlo najgore i da sve dolazi na svoje. Lakše se diše.(smijeh)
Na žalost, sa europskim utakmicama je gotovo, čeka vas mirno proljeće u hrvatskoj ligi gdje se prvak godinama unaprijed zna, a dobila si i konkurenciju u vidu Dine Havić koja te je bila neuspješno zamijenila u tvom bivšem klubu Areni. Hoćeš li se znati nositi sa konkurencijom?
– Da, nažalost Evropa je gotova, mada je ona meni puno značila. Ostaje nam domaće prvenstvo i kup i bez obzira na sve moramo to odraditi na pravi način i da u miru završimo sezonu i ispunimo cilj kluba!
Konkurencija uvijek dobro dođe i meni je drago sto je Dina tu, jer možemo jedna iz druge izvući maksimum, bolje i kvalitetnije treninge, a na utakmicama se nadopunjavati i smatram da konkurencija samo može biti dobra.
Rano je još govoriti, potpisala si na godinu plus godinu za Podravku, ali ako i kad odlučiš otići, da li ti je želja dalje u Europu, ili bi se najviše obradovala pozivu iz Budućnosti?
– Ne bih još ništa o tome, suviše je rano. Ako me posluži zdravlje voljela bih odigrati još par sezona u Ligi prvaka, bez obzira za koji se klub odlučila. A, što se tiče Budućnosti, to je klub gdje sam ponikla, klub koji će mi uvijek biti u srcu. Taj klub ima fenomenalnu ekipu ,na svakoj poziciji su dobro popunjene, tako se ne nadam tom pozivu.
I na kraju, koga vidiš na pobjedničkom tronu u Danskoj, koje tri reprezentacije?
– Po meni su favoriti Norveška, Rumunija, Rusija, Hrvatska, Danska – to su neke ekipe koje su za respekt!
Sandra, hvala na razgovoru i sretno!
Sanja Sekulić
