Hrvatska je dobila Europsko rukometašica 2014. (zajedno s Mađarskom) i od trenutka kada je EHF tu svoju odluku Egzekutive (odluka o domaćinstvu nije donesena na nekom od Kongresa kao inače) proslijedio Hrvatskom savezu pokušavamo razlučiti je li to dobro ili loše za hrvatski ženski rukomet.
U pauzi tog svog dvoumljenja brojimo gledatelje na prvenstvenoj utakmici Lokomotive, jednog od najvećih klubova ovih prostora. Stali smo na 23. Ne zato jer je bilo previše duša u dvorani pa ne bih prebrojali do kraja utakmice, već zato jer se opasno nazirao posljednji. I tako iz vikenda u vikend. Oko 50. Desetak više-manje…
Podravka na utakmici Lige prvaka protiv Krima uz poveći broj Slovenaca nije mogla napuniti dvoranu. Nešto ljudi se skupi u Zelini, nešto u Samoboru, Umagu, pohvalne brojke u Pločama…
Reprezentacija nikad nije igrala na Olimpijskim igrama, propustila je prošlo SP, u Brazil će samo ako bude bolja od Srbije u dvije utakmice, ali nismo baš sigurni da će Canjuga tek tako izbaciti Lekić i društvo, iako da se moramo kladiti 100 eura bi stavio na Grubišić i Penezić. Na Euro smotrama se ne dolazi u zonu medalja, unutar granica Lijepe naše interes za ženski rukomet je nešto veći od interesa za – kriket. Viceprvak Europe Švedska dolazi u Pulu krajem aprila – niti jedna tv-kuća (HTV, RTL, Nov@tv, SportKlub, Arena, Sportska televizija) nije pokazala želju za prijenosom.
U Europi je Podravka do prije nekoliko sezona (dok glavni ljudi istoimene kompanije nisu završili u zatvoru) prolazila prve runde Lige šampiona, ali ostali su rijetko prošli nekoliko rundi (izuzev Trešnjevke u četvrtom natjecanju po kvaliteti Challengu), dok je recimo stabilna Arena iz Pule uredno otkazivala euro-avanture…
I zašto je onda Hrvatska ušla u nešto tako veliko?
„Money makes the world go around“.
Ili na balkanski 'para vrti što burgija neće'.
HRS je ušao u suorganizaciju Eura kada su Zoran Gobac i ljudi koji vode rukomet procijenili da mogu zaraditi. A EHF je pak obećao cca. 100 tisuća eura za pomoć u organizaciji (slična je priča i s domaćinstvom EP rukometa na pijesku ovog ljeta u Umagu, EHF pomaže jer nitko nije želio organizaciju…). Kad se zbroji i oduzme Hrvati će opet napraviti dobar posao u rukometu. Gradovi domaćini su Varaždin, koji s HRS-om nema čiste račune još od SP-a 2009. godine pa će se valjda nešto 'prebijati', Osijek koji je blizak Mađarskoj, te Zagreb s Arenom za drugi krug gdje bi trebala igrati Hrvatska.
Iz današnje perspektive teško je zamisliti rukometašice u najvećoj dvorani u Hrvata, ali 2014. je daleko. Do tada Hrvatska ima priliku sudjelovati na SP-u u Brazilu, OI u Londonu, EP-u u Nizozemskoj, SP-u u Srbiji. Samo jedna medalja može promijeniti sliku ambicija i očekivanja u potpunosti, a to 'domaće' EP može biti najveća prilika generacije koja nešto vrijedi. Koliko je to nešto još nismo doznali jer uglavnom na velikim utakmicama …… stvari….
No za tri godine će Jelena Grubišić imati tek 27, a već sada je među tri golmana Starog kontinenta, Penezić će imati 29, Franić 27, Milanović Litre 28, Golubić 30, Gaće, Tatari i Pušić 31, Horvat 32… Možda i Arslanagić nađe zajednički jezik sa strukom, s reprezentacijom i sama sa sobom po pitanju reprezentacije. Do tada će Nenad Šoštarić u Lokomotivi znati jel' Marija Milić ('92, lijevi vanjski) kalibar za velike stvari ili tek još jedan od prosječnih talenata, do tada će pivot Trešnjevke Džono izrasti u važnu kariku, Ježić i Žderić napredovati… I zbog svega toga ovo EP, unatoč siromaštvu, unatoč najvećoj stopi nezaposlenosti, unatoč ekonomskoj krizi, unatoč lošoj vladajućoj garnituri, unatoč ministrima, premijerima i moćnicima u zatvoru, ima smisla.
Neka HRS zaradi i neka Grubišić i Penezić u Areni (a zbog njih se isplati doći u Arenu) osjete samo djelić one atmosfere sa muškog SP-a. Zbog njih i zbog ženskog rukometa koji nikad nije bio niže. EP 2014. kao prozor u bolja vremena. Il' sam ja to samo klasa optimist…
MILAN KRASIĆ
