‘Žene u srcu igre’ tjedna je rubrika EHF-a tijekom odbrojavanja do početka Europskog prvenstva za žene, u čijem su fokusu nekadašnje rukometne zvijezde koje su s prestankom karijere prešle u nove uloge.
U sedmom izdanju predstavljamo Amandine Leynaud. Bivša vrhunska rukometašica sa zlatnom medaljom sa sva tri velika turnira: Svjetskog prvenstva za žene 2017., Europskog prvenstva za žene 2018. i Olimpijskih igara 2020., osim toga i Ligu prvakinja, a sada je trenerica vratarki francuske reprezentacije.
Još nas osam dana dijeli od početka 15. izdanja Europskog prvenstva za žene. U petak, 4. studenoga, sve će oči biti uperene u 16 ekipa koje će se sa srcem boriti za tron u Sloveniji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. Jedna od reprezentacija koja je uvijek favorit za medalju je Francuska, treća najtrofejnija reprezentacija u povijesti Europskog prvenstva za žene.
Jedna od igračica koja je sudjelovala na šest europskih prvenstava, s kojih se vratila s tri medalje i zasjela na tron je Amandine Leynaud. Leynaud je olimpijska svjetska i europska prvakinja s trofejem Lige prvaka, na Europskom prvenstvu za žene 2018., i u Ligi prvaka 2020. i 2021. proglašena je za najbolju vratarku, nositeljica je 28 nacionalnih naslova s više od 250 nastupa za Francusku. To je samo dio njezinih uspjeha, a na nadolazeći Euro vraća se u novoj ulozi.
Strastvena igračica s bogatom i uspješnom karijerom o kojoj gotovo svi znaju, no gdje je počela njezina rukometna priča?
“Počela sam igrati u školi. U to vrijeme bavila sam se raznim sportovima i uživala sam u tome. Sve je počelo slučajno. Netko iz kluba u mom rodnom gradu došao je vidjeti naš trening u školi. Nakon treninga su mi rekli da se pridružim klubu. Otišla sam u klub na prvi trening i nikad se nisam osvrnula. Moja mama je kao mlađa igrala kao krilo i od svih sportova koje sam trenirala, našla sam i ja rukomet kao svoj sport’, rekla je Leynaud.
Od svog prvog proboja na međunarodnu scenu, Leynaud je bila noćna mora za protivnički napad. No, u svojim rukometnim počecima tijekom školovanja i u svom Aubenasu nije uvijek bila vratarka.
“U startu nisam imao nekih želja. U školi sam igrala na različitim pozicijama, a tek kasnije u klubu sam započela svoj vratarski put. Mijenjali smo pozicije u klubu, ali od trenutka kad sam prvi put stala između vratnica, svidjelo mi se. Mislim da nisam bila tako loša i kada je došlo vrijeme da biram, ostala sam na golu. Tako je sve počelo.“
“U početku je rukomet za mene bio zabava i igra. Prije 20 godina nisam znala za profesionalni rukomet. Nikada nisam vidjela utakmicu na TV-u, tako da je za mene sve bila zabava i igra s prijateljima. No, kako je vrijeme prolazilo, sve je počelo biti ozbiljnije, počela sam gledati utakmice na televiziji. Kad sam imala 15-ak godina, polako sam počela shvaćati da mogu biti profesionalac“, kaže nekadašnja zvijezda francuske momčadi.
Njezin prvi klub bio je UGAP Bourg-de-Péage u kojem je provela svoje tinejdžerske godine i mjesto gdje je počela shvaćati da rukomet može biti više od zabave i igre. Iako je već u ranoj mladosti otkrila što znači teška ozljeda, bila je odlučna u tome da napreduje. Kada je imala samo 18 godina, Leynaud se pridružila Metzu, gdje je provela osam godina, prije nego što je ostavila trag u Vardaru i Győru.
“Život vam donosi različite stvari i što kod vas servira, morate imati pozitivan stav prema tome. Imala sam operaciju križnih ligamenata sa 16 godina i nije bilo lako. Nisam igrala godinu dana, ali ubrzo sam potpisala za Metz, sa 18 godina. Jednostavno volim izazove i naporan rad da nešto postignem. To je ono što me vodi kroz život. Metz je bio moj prvi veliki klub i stvarno sam voljela igrati tamo.“
Leynaud je također kratko boravila u Rumunjskoj prije nego što se pridružila nekadašnjem jakom Vardaru. Ekipa iz Skoplja ostavila je posebno mjesto u njenom srcu.
“Ozlijedila sam drugo koljeno kad sam potpisao za Râmnicu Vâlcea, propustila sam Europsko prvenstvo 2012. i stvari nisu ispale kako sam željela. Klub je, nažalost, imao financijskih problema i morala sam pronaći novi klub. Sve to me odvelo u Vardar. Srce mi je bilo puno u Skoplju. Stvarno sam voljela tu ekipu, grad, ljude i zemlju. Iako nismo osvojili trofej Lige prvakinja, bili smo kao obitelj. Voljela sam živjeti tamo i činjenicu da smo igrali pet EHF FINAL4 turnira. Bili smo tako blizu osvajanja“, dodaje Leynaud.
2022. obilježila je njezin oproštaj od profesionalnog rukometa, sporta u kojem je ostavila svoj trag za mnoge generacije koje dolaze. Konačni oproštaj uslijedio je nakon što je završila na drugom mjestu na EHF FINAL4 s Győrom , klubom u kojem je provela četiri godine.
“Moj zadnji klub bio je Győr, gdje sam konačno osvojila Ligu prvakinja. Bilo je to tako sjajno iskustvo i vrlo sam sretna što sam mogla podići trofej i igrati još mnogo uzbudljivih utakmica u Mađarskoj.“
“Teško je bilo reći zbogom rukometu, ipak je bio dio mog života punih 20 godina. Svaki dan, 365 dana u godini, u mislima vam je rukomet. Istodobno, znam da je to bio dobar izbor za mene. Razmišljala sam o tome neko vrijeme i imala sam sreće da sam karijeru završila na vrhuncu, s reprezentativnom i klupskom medaljom“, kaže najbolja vratarka Lige prvakinja 2020. i 2021. godine.
Amandine Leynaud i njezina supruga Annabelle majke su sada petogodišnjih blizanaca Marcela i Mile. Obitelj uvijek ima važno mjesto u srcu i životu pa su tako i olakšali odluku o odlasku u mirovinu, kaže Leynaud, koja se vratila u svoj rodni grad.
“To je potpuno drugačije. Kada imate obitelj i djecu, počnete razmišljati i o njima. I mogu vam uvelike olakšati odluku. Možete provoditi više vremena s njima, imate više vremena za sebe i sve u svemu to se za mene pokazalo kao pozitivna stvar. Dakle, to je imalo utjecaja, ali nije bio moj glavni razlog o mirovini. Ipak, sada uživam u svom životu.“
Amandine Leynaud sudjelovala je na četiri Olimpijskih igara, sedam Svjetskih prvenstava i šest Europskih prvenstva, ima ukupno pet medalja i ogromno iskustvo nakon 16 godina igranja za Francusku.
“Svaka medalja s reprezentacijom je posebna jer je svaka bila jedna nova priča. Mogla bih reći da mi je u najljepšem sjećanju ostala naša prva zlatna medalja na Svjetskom prvenstvu jer je to bila prva. Nakon tri srebra i bronce s tri velika natjecanja, konačno smo došli do vrha. Naravno, ponosan sam što smo osvojili olimpijsko zlato u Tokiju, što je bio sjajan način da se oprostim od reprezentacije. “
Prije samo četiri godine, Francuska je zajedno s Leynaud konačno podigla europski trofej nakon što je na dva prethodna izdanja bila treća i peto plasirana. Francuska je na domaćem parketu, pred 14 tisuća navijača u AccorHotels Areni u Parizu, slavila nad Rusijom 24:21, a Leynaud je obranila osam puta uz 38% učinkovitosti uz pomoć suigračice Laure Glauser, koja će propustiti nadolazeće prvenstvo.
“Osvojiti Europsko prvenstvo 2018 bila je jedna od najtežih stvari jer smo kao domaćini imali veliki pritisak. Na natjecanje smo došli kao svjetski prvaci i svi su imali velika očekivanja. No, unatoč tome, imali smo jako dobru podršku i odigrali smo na visokoj razini. Osvojiti dva naslova zaredom bilo je neopisivo, a sve što je uslijedilo samo je bio dokaz naše kvalitete, osim Svjetskog prvenstva 2019. u Japanu“, kaže Leynaud.
Posljednji oproštaj od reprezentacije bio je nakon Olimpijskih igara u Tokiju, a samo godinu dana nakon vratila se u reprezentaciju u novoj ulozi. Kao trenerica vratara nastojat će pomoći svojim bivšim suigračicama da ponovno dođu do vrha, a to je uloga u kojoj uživa.
“Osjećam se jako dobro. Za mene je ovaj posao prednost. Znam kako radi stručni stožer, a i poznajem djevojke. Imamo veliko poštovanje jedni prema drugima. Možda nekima to može izgledati komplicirano, ali za mene je normalno. Osjećam se kao da nikad nisam napustila reprezentaciju. Tu sam zbog njih, zbog svojih bivših suigračica i želim im pomoći .“
“Ovo je sada moj posao iako sam oduvijek voljela podijeliti iskustva i znanje koje imam. Međutim, sada sam fokusiran samo na njih, ne moram biti fokusiran na svoje pripreme i svoju izvedbu. Zahvalna sam što sam trenerica u reprezentaciji i što ponovno predstavljam francuski dres, sada u drugoj ulozi “, zaključuje Leynaud svoju novu ulogu.
Koja su očekivanja za nadolazeće Europsko prvenstvo?
“Nadamo se plasmanu među četiri najbolje ekipe. Ako to učinimo, bit ćemo jako sretni. Imamo puno novih, mladih igrača i želimo nastaviti dobrim putem. Vrijeme je za rad i zanimljivo je vidjeti kako će se stvari odvijati i kako ćemo napredovati tijekom ovog natjecanja“, kaže Leynaud.
Zbog tako velikog uspjeha, medalja, nagrada i priznanja Leynaud želi podijeliti svoje znanje, a kako kaže, osjećala bi se pomalo krivom da to i ne radi.
“Rukomet mi je dao puno toga u životu, kao osobi i kao sportašu. Malo je trenera vratara s tako velikim iskustvom. Želim dijeliti i pomoći koliko mogu za budućnost, za mlade i za reprezentaciju.“
