Balkan Handball

Legendarni Abas Arslaganić o učinku golmana na SP 2015 i problemu YU škole

Mesec dana je prošlo od Svetskog prvenstva u Kataru, ali neke teme nemaju vremensku odrednicu, poput učinka golmana na 24. planetarnom takmičenju u organizaciji IHF-a. Pogotovo ako je sagovornik i sam nekada bio vrhunski čuvar mreže, olimpijski pobednik, a zatim i trener, koji je puno toga dao i u teorijskoj postavci jugoslovenske škole golmana. Engleska verzija knjige legendarnog Abasa Arslanagića ugledala je svetlost dana, a popularni profesor objavio je i autorski tekst o aktuelnim stvarima – učinku golmana na SP 2015.

Prenosimo ga u celosti…

Priče o SP u Kataru se stišavaju, malo ko više o tome i daje svoj sud, a bilo je svekavih  komentara, no siguran sam da i oni  sa  negativnom koonotacijom  ne mogu baciti mrlju na organizaciju prvenstva. Svi  koji su bili u Kataru u to su se uvijerili, organizacija je bila izvanredna,  domaćin je rukometnom svijetu ponudio najviše što se može ovog trenutka dati.

OMEYER – SAVRŠENSTVO

Po čemu će ovo prvenstvo biti upamćeno, sigurno, po novom Svijetskom poredku, Francuzi su ponovo prvaci  Svijeta,  drugi je Katar, veliko iznenađenje SP, treća je Poljska, njen veliki povratak  u  svijetski rukomet vrh, ali i po činjenici da  ekipe nikad do sada nisu bile ovisne o odbranama golmana kao na ovom SP. Pogledajmo redoslijed prvenstava,  četiri prvoplasirane ekipe su imale i najbolje golmane turnira. Ovaj put  svijetski debelo je  bio ovisan o učinku Omayera. Nisam siguran da bi osvojili titulu da Titi, kako ga iz milja zovu  Francuzi nije branio fenomenalno, posebno u finišu prvenstva,  bio je izvanredan.

Bio sam prisutan na dosta Svijetskih i Evropskih prvenstava, ali to što je Omeyer  demonstrirao u drugom poluvremenu polufinalne utakmice sa Španijom bilo je savršenstvo, atraktivno i taktički osmišljeno, tehnički racionalno i zrelo, bravo Titi. Ništa manje  učinka nije bio ni u finalnoj utakmici, istina ne baš izražen velikim  procentom odbranjenih lopti kao u polufinalu, ali bilo je dosta teških lopti i važno odbranjenih šuteva, posebno u momentu kada su Katarani ozbiljno zaprijetili i došli na samo jedan gol do izjednačenja.

 Qatar-BrazilŠARIČ IZVANREDAN

Drugo golmansko ime prvenstav je naš Danijel Šarić, najzaslužniji čovjek Riverinog tima. Njegova nesreća je to što mu je konkurent za prvu golmansku poziciju SP bio veliki Thierry Omayer. Branio je izvanredno, posebno u  polufinalnoj utakmici  sa Poljskom i finalu sa Francuzima.

ŠMAL – DOKAZ DA SU GOLMANI KAO VINO

Poljaci u zadnje vrijeme puno investiraju u rukomet, svjedoci smo rezultata njihovih klubova u evropskim takmičenjima, evo  potvrde i na reprezentativnoj svijetskoj rukometnoj sceni, 3. mjesto, prisjetimo se da su davne 1976 godine bili bronzani na OI u Montrealu.  Od vremena velikog Šimčaka nisu imali takvog vrsnog golmana kao što je Slawomir Szmal. Prije par godina proglašen je i najboljim igračem Svijeta. Iako je u kasnim tridesetim godinama, i on kao Omeyer i Šarić potvrđuju činjenicu da su golmani kao staro vino, što stariji, to bolji.

 VARGAS – EKSTRA KLASA

Španci su četvrti, ostali su bez medalje, ali prezentacija njihovog čuvara mreže Peresa de Vargasa u polufinalu sa Francuzima i u susretu za treče mjesto sa Poljacima bila je za 5. Golman koji u važnim utakmicama brani briljantno, siguran sam da  pripada svijetskom golmanskom vrhu, to je EKSTRA KLASA. Peres  konstituciom ne pripada u grupu  visokih golmane, ali tehnički sasvim dobro stoji na golu, postavlja se izvanredno, prati igru i anticipira protivničke igrače sa lakoćom,  stabilan je, ne propada i svakog momenta kontroliše situaciju.

LANDIN – NEPRIMETAN

Landina najboljeg golmana SP 2013 godine u Španiji, nisam primjetio na ovom turniru. Po mojoj procjeni, Landin  nije trebao  nit biti okrunjem titulom najboljeg u Španiji, jer golman ekipe koja izgubi finale SP sa 16 golova razlike, a pri tome njegov učinak bude ne znatan, nije to niti zaslužio. Bio sam uvjerenja da je ta titula najboljeg uskračena našem Arpadu Šterbiku. Moram priznati da Dance nisam puno gledao u Dohi, samo utakmicu sa Hrvatskom, Landin je ušao u igru posljednjih desetak minuta. Ono što je sigurno, Landin je izvanredan golman, Svijetska klasa, nema sumnje, visok dugih ekstremiteta, tehnički dotjeran, tipična danska škola branjenja. Ono što mi se kod Danaca ne dopada je propadanje, stalno su na stražnjici.

ANDERSON – RAZOČARANJE

Moje najveće golmansko razočarenje je švedski čuvar mreže Mattias Andersson. Za ne vjerovati je da golman koji je prošle godine sa Flensburgom pokorio Evropu može tako slabo da brani. Tehnički totalno ne uvjerljiv, niti jednom odbranom nije moga zadiviti gledaoca, propada, više je bio na podu nego osnovnom stavu,  „baca  se u noge“ kako mi figurativno znamo reći, a odbrani sa krila, ma to je katastrofa. U susretu sa Francuzima, nije „ pipnuo loptu“  interesantno, da klupa nije reagovala iako je drugi golman bio niko drugi do prvi vratar Kiela Johan Sjostrand.

ALILOVIĆA PONOVO „NIJE BILO“

Šta reći o golmanima sa naših prostora, izuzev Danijela Šarića, ništa baš pretjerano pohvalno. Golman na koga se najviše javnost fokusirala je sigurno Mirko Alilović čuvar hrvatskog gola. Ne znam koje je ovo veliko takmičenje po redu a da ga „nema“, ne može nikako da  potvrdi svoj golmanski potencijal. Ja sam i nakon Katara ubjeđen da on može puno bolje i više. Fizički potencijal nije upitan, konstitucija Bogom data, dugi ekstremiteti, masa koju treba promašiti, ali mu ne ide nikako. Sigurno i nakon još jednog velikog takmičenja možemo govoriti o njegovoj slaboj psihičkoj pripremi, Sa Mirkom se treba razgovarati, on treba prave savjete, njemu se mora stalno ukazivati na greške, ispravljati ih i sve ono što je pogrešno usvojeno na treningu odklanjati. U tehničkom smislu trebao bi poraditi na odbrani nogama, sve to ubrazati, jer duge i brze noge bi dosta toga riješavale, posebno kod poluvisokih šuteva. O krilu da ne govorimo, da malo poradi na tehnici bio bi to ogroman doprinos odbrani, velika olakšica, igrači bi se tad mogli više fokusirati na vanjske igrače i na crtu.

ŠKOF – PRIJATNO IZNENAĐENJE

Gorazd Škof me je prijatno iznenadio, nisam ga odavno gledao, ali u Kataru je bio odličan. Utakmicu protiv Francuza je branio izvanredno i pripadaju mu velike zasluge što Svijetski prvaci nisu Sloveniju „rasturili“. Tehnički je sasvim dobar, racionalan u kretnjama, bez suvišnog hoda, osjeća igru, predviđa akcije i blagovremeno ulazi u šut. Iskazo se veoma dobro na penalima, iskusno, rutinerski je to riješavao.

RISTOVSKI – MORAO VIŠE

Borko Ristovski nije briljirao, u susretu sa Bosnom nije bio ubjedljiv. Radi se o golmanu koji ima 33 godine, a sa iskustvom stečenim u Metalurgu, Gumersbahu,  u španskoj ligi a sada u Cretei morao je pružiti  više, siguran sam da je i reprezentacija to očekivala od njega.

BURIĆ – IMA ATRIBUTE ZA DOBROG GOLMANA

Golman Bosne i Hercegovine Benjamin Burić je dosta dobro branio. Radi se o mladom golmanu, 22 godine trenutno je u Gorenju, sigurno da ima sve atribute da postane dobar golman. Međutim u razgovor sa njim vidio sam da nema baš pravi golmanski trening, kako drukčije objasniti da  tehnički slabo brani. Iako visok  196 cm, stalno je na podu, propada i jednom momentu se počeo i bacati na niske lopte, da ne govorimo o odbrani sa krila.

VREME RADI ZA IVIĆA

Filip Ivić je mladi golman koji zaslužuje malo prostora u ovom tekstu, njegovo vrijeme dolazi. Brani u velikom klubu, igra dvije jake lige, SEHA i  Ligu prvaka što mu daje priliku da još brže napreduje. U Kataru je ostavio dobar, ma ne dobar, odličan utisak, i njemu je tek 22 godine, sa  njim radi Mario Kelentrić, to mu je prilika za napredak. Opet kritiku upućujem izborniku hrvatske reprezentacije Goluži što Filipa nije vodio na poslednje evropsko prvenstvo  2014 god u  Danskoj. Tek sad se vidi kolika je  greška Goluže da na velika takmičenja ide sa dva golmana, i u Katar je išao sa dva golmana, bilo bi to za Filipa  ogromno iskustvo, te impresije velikog takmičenja bile bi već za njim, uvjeren sam da bi se to pozitivno odrazilo na Ivićev učinak u Kataru.

FALI GOLMANA – FALI TRENERA

Ja sam se raspisao, iznosim moje impresije, djelim savjet, kritikujem ali nisam siguran koliko će to oni kome je ovo upućeno htjeti da prihvate da za njihovo dobro porade na sebi. Prije par godina sam sam jednom mlađem golmanu dao  savjet što je on shvatio da ga ja  kritikujem. Njegov  odgovorio je bio  da  to što ja zagovoram je zastarilo, da smo tako nekad branili Mirko Bašić i ja. Bogami, ja ni ovaj put na SP ne vidjeh ništa novo u tehnici branjenja u odnosu na moje vrijeme i period Mirka Bašića. Naprotiv, vidio sam puno toga tehnički nakaradnog, da ne govorimo o odbranama sa krila. Posebno me zabrinjava što su golmani sa prostora ex Yu prihvatili neka nova tehnička riješenja koja nisu bila svojstvena našoj racionalno Yu tehnici kojoj se divio cijeli Svijet. Zabrinjava i činjenica da na našim prostorima nema na pomolu golmana kalibra Bašić, Arnautović, Perić, Šterbik, Šola, Matošević, Lozert, da sebe ne spominjem. Ne bih se složio da nema talenata, ima u to sam siguran, ali nema trenera koji će raditi sa njima. Ima još nešto, ima dosta internet materijala, puno se toga nudi uzima se sve što je ponuđeno, to je najlakše, ali ne vodi se računa jeli to ono pravo.

Gledali smo neki dan snimak pobjedonosnog gola Čelice u susretu PPD Zagreb španskog kluba La Rioja, nevjerovatan gol. Ima dosta teorija i komentara oko toga gola, moj objašnjenje je da je to tehnička greška golmana, sjedanje na stražnjicu, propadanje gubitak satabilnog stava,  u takvim situacijama  nema povratka.

ORGANIZOVATI DISKUSIJU – KAKO SAČUVATI YU ŠKOLU BRANJENJA?

Mislim da je situacija alarmantna, ukoliko želimo da se nastavi kontinuitet dobrih golmana iz ex YU, bilo bi krajnje vrijeme da o tome se ozbiljnije razmišlja, pa ako treba da se napravi neki simpozij. Evo gospodi iz SEHA lige ideja da možda u sklopu  FINAL FOUR   naprave jednu stručnu raspravu da sačuvamo Jugoslovensku školu branjenja dok nas ima još živih koji bi  mogli nešto više reći o tome, iznijeti naša iskustva igračka i trenerska koja nisu sigurno mala. Ako je prva zamisao bila da ta liga pomogne igračima i klubovima sa naših prostora da prije napreduju, onda sam siguran da bi  jedne rasprave o golmanima se uklapala u tu njihovu ideju, htjeli mi to ili ne, ipak, golman je najvažnija karika sportskog uspjeha.

 

Abas Arslanagić prof.

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *