Lino Červar jasan: Nemilosrdno raditi na promeni pravila - Balkan-Handball.com
Naslovna Intervju nedelje Lino Červar jasan: Nemilosrdno raditi na promeni pravila

Lino Červar jasan: Nemilosrdno raditi na promeni pravila

zika.bogdanovic
3 komentari

Trener skopskog Metalurga i reprezentacije Makedonije, Lino Červar, po ko zna koji put nalazi se pred sezonom punom izazova. Makedonski vicešampion će sa novim sastavom pokušati da ostavi lep utisak u EHF Ligi šampiona, a pred makedonskim nacionalnim timom je novi početak već u Francuskoj na Svetskom prvenstvu januara naredne godine, kada će i neka nova imena pokušati da održe nivo koji su Lazarov i društvo držali od Beograda 2012. godine.

Priču za Balkan-Handball.com sa trofejnim stručnjakom počeli smo od Olimpijskih Igara u Riju:

  • Bile su to revolucionarne igre.  Pre se govorilo da Kubertenova krilatica ne postoji, a sada više ne postoji ni Olimpijska povelja. Više to nije viteška i sportska borba, najveća manifestacija ljudskog roda u kojoj svi učestvuju – mali,veliki, crni i beli. Sada smo dobili situaciju da se eliminiše jedna cela država kao Rusija, što smo ranije viđali kroz bojkote. Sada smo se susreli sa jednom novom pošašti ovog doba, a to je da se nameštaju rezultati. To smo videli u rukometu, vaterpolu, gde se kalkuliralo, nameštalo, kako bi se izbegao ovaj ili onaj. Dobijali smo pobednike koji nisu pobednici, već su preskakali neke prepreke kako bi došli do vrha – kaže Červar i dodaje:

  • Sećam se u moje vreme da si morao sve da pobediš da bi bio prvak. Bilo je sreće da nismo dolazili do takvih razmišljanja. Problem postoji, a završnu reč mora dati Olimpijski Komitet, kojim putem će ići sport.

Kojim će putem hrvatski rukomet nakon četvrtfinala u Riju, sigurno nedovoljnog za javnost koja je navikla na velike rezultate. I vaša, i Golužina Hrvatska su mlele, kod Babića smo to videli samo na momente…

  • Neko mi je rekao jednom prilikom rekao: „Lino, pa ti nikada nisi osvojio bronzu“. A, mi sada, na trgu Bana Jelačića slavimo bronzu!? U moje vreme se smatralo neuspehom biti srebrni. Osvajao sam samo zlata i srebra.

OVA GENERACIJA JE BOLJA OD MOJE

Da li ljudi s pravom kažu da je ta generacija bila kvalitetnija od ove danas?

  • To je jedan prodani blef. To nije istina. To su subjektivne procene koje ne odgovaraju činjenicama. Hiljadu puta ponavljam da sam krenuo sa najslabijom ekipom u Evropi. To je bila najslabija generacija u istoriji hrvatskog rukometa. To je bila najnepismenija generacija u istoriji HR rukometa. To je bila generacija neodgojenih, tukli su se među sobom. Naslovi su bili „ni afričko pleme ne možete dobiti“, a sada reći da je ta generacija bila bolja od ove, to je za padanje u nesvest. Dajte doktora! Da, kada su došli uspesi, onda su svi počeli da pričaju o njima. Danas govorim obratno. Imamo vrhunsku reprezentaciju. Kako ko vodi, kako ko radi, to je drugo. Svako ima svoj stil. Samo govorim o činjenicama – rezigniran je Červar na takvu konstataciju i dodaje:

  • Mi smo igrali finala. Nije to isto. Osam takmičenja nakon mene i ni jedno finale.  Nama je uvek falilo malo za sam vrh…

Šta fali sada?

  • Ovo dokazuje svima da za popeti se na Olimp treba nešto više. To nije sindrom Hrvatske, već i Slovenije. Dobar trener i sve, ali zastali su kada je bilo najvažnije.

Mentalni problem ili…

  • To je celokupna priprema. Sada odvajati fizički, mentalni, taktički problem, to je sve skup jedne celokupne pripreme. Ne volim da dodajem ulje na vatru, niti se to od mene očekuje. Ne volim da pričam negativno. Razumem sve te trenere koji su vodili i vodiće Hrvatsku. Kada se strasti smire, onda se pravi analiza i gleda šta je moglo i može bolje.

Gde je Dušebajev pobedio Babića?

  • To je trener koji igra na sigurnu kartu. On ide tamo gde ima love i ima igrača. Kao da ja sada uzmem Francusku.

Mnogi se pitaju da li je Poljska uopšte vrhunska…

  • Apsolutno,ne. Imali smo od 2010. godine osam takmičenja. Balkanske reprezentacije, ne samo Hrvatska, imale su sve preduslove da naprave velike rezultate. Ne bi smeli potcenjivati uspeh, ni Poljaka, ni Kielcea, ali bi o tome trebali pričati. Mogli bi da pričamo, kako je Kielce došlo do F4? Jednostavno, čoveku se nekada poklopi, a poklopi se kada nastane regresija rukometne igre. Po mojim kriterijumima, jedina reprezentacija kojoj skidam kapu je Nemačka.  Bez obzira na poraz od Francuza, Nemci prezentiraju jedan moderan rukomet sa mladom reprezentacijom.  Sa anonimnom reprezentacijom postali su prvaci Evrope. To je za mene istinski rezultat. Moram pohvaliti Dagura Sigurdsona. To je dobro i za rukomet, da Nemačka tako igra. Radi se o kontinuitetu rezultata. Tako je bilo kada sam vodio Hrvatsku. Od deset puta, devet puta si u završnici, i svaka rasprava pada u vodu. To nije imala ni Francuska.

cervar_kuzmanovskiKOŠARKA I ODBOJKA IDU NAPRED, A MI?

Čini se da je veliku stvar za hrvatski rukomet uradila srpska košarka. Da su Hrvati izborili košarkaško polufinale, „pojeli“ bi rukomet po popularnosti, u mnogim aspektima…

  • Mi smo do 2010. godine bili sport broj 1 u Hrvatskoj, a sada smo četvrti. Nismo više na tom nivou što je zabrinjavajuće. Sve nas treba zabrinuti i što Srbija nema rezultate i reprezentaciju, kao ni Bosna. To zabrinjava. Ne može se govoriti o budućnosti rukometne igre na ovim prostorima i pričati samo o Hrvatskoj i Sloveniji, kao i Makedoniji,koja je živnula, ali nije tamo gde mi želimo da bude. Radi se o regresiji rukometa na ovim prostorima. Ne možemo biti zadovoljni. Pali smo. Što se hrvatskih košarkaša tiče, mogli su uzdignute glave otići kući, jer su po prvi put pokazali mentalnu čvrstinu. Ono što zabrinjava jeste da je košarka organizaciono otišla napred. Akcenat budućnosti vide na jačanju domaćeg prvenstva, središta, centara, koji moraju biti nosioci košarkaške igre. Svi najveći gradovi u Hrvatskoj moraju imati jak košarkaški klub. To je strašna odluka. Dobili su mesto u medijima, imaju svoj TV termin, kao u vreme kada je procvala jugoslovenska košarka. To nas može zabrinuti i upozoriti čelnike, igrače, trenere, sve nas u rukometu. Moramo da preuzmemo odgovornost u donošenju odluka, ako želimo dobro rukometu na ovim prostorima. Naša organizacija ne prati razvoj rukometne igre. Idemo unazad. U Crnoj Gori je išlo napred što se tiče ženskog rukometa, sada je i tu kriza. I tu su ušle strane igračice, vraćamo one koje su prestale da igraju, znači stanje nije dobro. Moramo dobro razmisliti kome dajemo da programira razvoj rukometa. Konzervativni smo u pogledu razvoja sporta, dok drugi idu napred. Pogledajte odbojku, non-stop rade revolucionarne promene.  Košarka jednako tako. Mi zaostajemo, a to se posebno oseća kod nas, gde su ekonomski problemi. Imamo velike razloge za brigu.

SA SRBIJOM – HIT

Spomenuli ste Srbiju.U jednom trenutku 2014.godine bili ste i želja srpskog Saveza…

  • Siguran sam da bi bio hit sa Srbijom, veliki hit. Znam tačno kako funkcionišu  balkanske ekipe. Niko me ne može uveriti da takva sportska sila kao Srbija, što se vidi ko košarci, vaterpolu, odbojci, da nema vrhunske rezultate u rukometu.

PUNO LJUDI ŽIVI OD MANIPULACIJE U RUKOMETU

Vratimo se na pravila. Sve su glasnije pristalice teze da bi vremensko ograničenje napada (Shot-clock) donelo promenu odnosa u rukometu na relaciji birokratskog nivoa i ovih što „puštaju krv i znoj na terenu“…

Tu postoje dve stvari, a prva je da menjamo pravila po svaku cenu. Sa shot-clock-om bila bi manja mogućnost manipulacije, a imate puno ljudi koji žive od toga. Ako bi se menjala pravila, onda bi njihovi izvori finansiranja i uticaja ugasili. Onda bi ostalo u rukama onih koji istinski vole rukomet. Apsolutno sam za to. Rukomet onima koji vole. Treba nemilosrdno raditi na promeni pravila, oduzimajući pravo na subjektivnu procenu i manipulaciju – kaže Červar i dodaje:

  • Sećam se pokojnog profesora Ace Nikolića, fantastičnog metodologa. Bio je vizionar. Video je način promene u radu sa mladima. Ispostavilo se da se njegov slogan „igraonica-radionica“, interaktivan, međuzavisan model, mora uspostaviti. Podela na učitelja i učenika, igrač je danas subjekt, nema više odnosa naredbodavac i mučitelj. On je to izuzetno kvalitetno objasnio u svojoj knjizi. Mnogim trenerima bih preporučio da pročitaju. Neverovatno sam bio iznenađen vizionarskim pogledom na svet iz njegove knjige „per astera ad astra“. Ko hoće da napreduje morao bi da pročita tog vizionara, koji ne samo da je oblikovao jednog Maljkovića, Obradovića i druge, nego je učio od svakoga. Mi u rukometu moramo da učimo.

Zašto nemamo profesora Nikolića u rukometu?

  • Reče mi jedan Makedonac juče u kafiću. Nikada nisam video jednu armiju mediokriteta koji su došli na pozornicu. Taj njihov front je toliko jak da ga ne možeš razbiti. Sve je usmereno na pametne ljude. Velika riba guta manju. Danas je vreme budala. Svi uzimaju za pravo sve.Oni bi vladali državom, rukometom, klubom, guraju se svuda. Teška su vremena. Ljudi koji nešto znaju i u životu su napravili nemaju prostora da se izraze i nešto naprave. Izgubili smo puno trenera. Nemamo trenere-učitelje, pedagoge. Svi su pobegli jer nisu cenjeni, obespravljeni su. Imamo samo trenere takmičare koji hoće da treniraju prvu ekipu, a mlade ko stigne. Upravo sa njima trebaju naučnici da rade. Moj rukometni slogan budućnosti je „umom i veštinom protiv mišića“. Dr. Šibila je rekao u Beogradu da slovenački rukomet drže srednji bekovi – graditelji igre. To su Zorman, Bezjak, Bombač, Zarabec, pa čak i Dolenec koji bi se tu mogao staviti u grupu malih ljudi. Oni imaju informativnu komponentu, nemaju telesnu. Obdareni su informativnom komponentnom, a ne telesnom. Od malena treba raditi na veštini, na umu. Ne samo telo, već um i karakter. Ne smemo raditi samo na telu, to je dekadencija.

Imamo primere da po klubovima tek po koje dete ide redovno u srednju školu…

  • Šalje se poruka da se ne može biti uspešan na dva koloseka, a nekada su svi bili vrhunski studenti, inžinjeri, doktori i odlični rukometaši. To je zato što nemamo trenere-pedagoge koji će mu reći „nećeš biti vrhunski igrač ako nisi edukovan i vaspitan“. Biti dobar čovek je uvek u trendu. Biti dobar je stvarno hit. Treba decu vaspitavati u tom smeru. To je vrlo bitno. Ako si najbolji strelac, a ekipa ti je loša, nikada te kolektiv neće prihvatiti kao pobednika. Ali, ako imaš sinergiju sa ekipom, da povezanošću sa ostalima dižeš kvalitet svih,onda će svi prihvatiti tvoj uspeh.

cervar_mirkulovskiTEŽINA ZADATKA ME PROVOCIRA

Vrhunac u Metalurgu ste doživeli u periodu 2010-2014. Šta vam je ideja sa ovim „novim Metalurgom“?

  • Pokazati da se može. Imamo tog Taleskog koji napreduje i može da bude interesantan igrač za budućnost, a sada se vraća i Neloski, koji se dugo mučio sa povredama. Ne znam da li ćemo uspeti, ali trudićemo se da budemo bolji nego što smo bili, za gol,za bod. Još uvek ne znam kakav ćemo sastav imati.

Reprezentaciju ste uzeli u dosta nezgodnoj situaciji. Naboj je splasnuo posle neuspeha u kvalifikacijama za Rio, a dolazi i do silaska sa scene jedne generacije…

  • Najgora moguća. Mora doći do smene generacija. Tu je Kiro, na koga se može računati još jedno dve godine. On spartanski živi. Kiro je jedan. Imaš puno igrača, ali jedan je Kiro koji ulaže u sebe, pazi šta radi, pazi šta jede. On je pravi primer i on će vući makedonski tim dokle bude mogao. Ostali smo bez Mirkulovskog i Mojsovskog. Nije jednostavno nadopuniti selekciju. Ta poteškoća me provocira. Uspeli smo da se plasiramo na Prvenstvo. Želim da u kratko vreme nadoknadim ovu dvojicu koji su obeležili godine u reprezentaciji. Vreme je da se uvodi Taleski da prvi put dobijemo levog beka koji može skočiti, a dobijaće upotrebljivih lopti od Lazarova. Videti ko je taj ko može srednjeg beka igrati. To su dve kratkoročne stvar za januar, a videćemo kako ćemo na duge staze…

Da li ste pristalica teorije da su slabiji rezultati reprezentacije direktno u sprezi sa padom Metalurga od jeseni 2014?

  • Apsolutno. Imali su sastav koji je funkcionisao na svakom delu terena. Kada su ga oborili, došlo je i do pada. Makedonci moraju da rade na reorganizaciji čitavog sistema. Mora da se proširi baza igrača. Da se programira i uskladi, ali ne samo na rečima, rad sa mlađim kategorijama. Sada gotovo sve dolazi iz Metalurga.  Sistemski, kontinuirani rad za svaku generaciju, slično Slovencima koji su najbolje stojeći na ovim prostorima. Organizovati bazu. Poštujem Vardar i sve što su napravili, ali uz najbolju želju, on ne može biti makedonski koncept. Makedonskim konceptom moramo dići prvenstvo, osnažiti centre, Bitolj, Veles, Ohrid. To je jedini spas.

RUKOMETU HALA U SKOPLJU

  • Moramo dobiti jednu rukometnu halu u Skoplju gde ćemo raditi sa svim mlađim kategorijama. Makedonija je jedina zemlja gde je rukomet popularniji od fudbala.  Narod ga voli, zato ovaj sport zaslužuje trenažnu dvoranu. To bi bio ogroman posao.

Reklo bi se, veliki izazovi su pred vama. Dolazite na makedonsku klupu „posle žurke“…

  • Sudbina mi je da dolazim u najgorem trenutku. Dva puta sam odbio Makedoniju. Prihvatio sam sada, jer sam ranije mislio da je loše ulaziti u jedan sistem koji je funkcionisao tako da trener nije imao neku posebnu ulogu.  Igrači su bili dominantni.  Ja volim da prvi odgovaram za sve. Dan i noć su rad u klubu i reprezentaciji. Svestan sam težine zadatka. Videćemo kako ćemo biti. Trener sam koji je ispunio svoje snove, ali uvek imam ambicije – jasan je Červar na kraju razgovora za Balkan-Handball.com.

FOTO: Filip Viranovski

Možda vam se dopadne

3 komentari

mario 01/09/2016 - 18:38

Mislim da Lino polako ali sigurno gubi tlo pod nogama…

Odgovori
sasha 02/09/2016 - 15:46

Jos mu i nesto prodje tamo po Makedoniji, u Hrvatskoj, tesko. Uvek ista prica – ja i samo ja!

Odgovori
Bobo 03/09/2016 - 00:49

Drugi deo intervjua odličan, za rukomet ima šanse ukoliko se sudije sklone sa glavne pozornice, ovako deluje da se rukomet igra samo da bi sudije dobile dnevnicu.
Što se tiče budućnosti ove igre, veliki sam pesimista, mislim da rukomet ne može još dugo da izdrži nameštena prvenstva u svim kategirijama. Namešteni sport niko ne želi da gleda, a niko neće ni da trenjira.

Odgovori

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball