Vest koju je Balkan-Handball.com prvi u Evropi preneo da je danski gorostas Nikolaj Markusen u špicu sezone napustio španski Atletiko Madrid i pridružio se rastućoj koloniji evropskih igrača u obećanoj zemlji – Kataru, izazvala je pravi šok i pometnju u rukometnoj javnosti na “starom Kontinentu”. Još u nedelju popodne, levi bek danske reprezentacije je bio jedan od glavnih protagonista velike pobede svog tima u Berlinu, gde je Atletiko izbacio Fukse, u simboličnom značenju pokazavši da “španski klubovi nisu rekli poslednju reč”, a već u utorak, Markusena je dočekalo sunce bogate Dohe.
Najavljeni kontrolisani raspad najuspešnijeg kluba prethodne decenije u svetskim okvirima, započeo je odlaskom direktora Luisa Migela pre mesec dana, koji je najavio da će klub iz Madrida biti “skromniji” u narednim godinama. Tranzicija iz Siudad Reala u Atletiko Madrid, nije donela željene rezultate, a čini se da je sve, pa i gol Lazarova u Berlinu, više neki sportski inat i poslednji trzaj davljenika. Sve što je kvalitet,
ASOBAL je izgubio rat, a Markusen mu dođe kao neka poslednja bitka. Ostale su samo froncle od, u jednom trenutku, najbolje rukometne lige na svetu. Kriza je počistila kvalitet iz španskih klubova. Njih više nema u završnici evropskih kupova, osim Barselone, koja je institucija – država sama za sebe. Pobegao je svako, ko je mogao, a ko nije – grebe i rukama, i nogama da to učini. Balkanci su “pronašli” Katar, kvalitetni Španci su krenuli preko granice u Francusku, a oni najkvalitetniji – zaputili su se u Nemačku.
I tako, 400.000 Eura, kojima je zvaničnom evropskom vicešampionu i osvajaču Super Glouba, iščupan jedan od najboljih igrača u presudnom delu sezone, mogu se prevesti i u 400.000 razloga, zašto je ASOBAL mrtav. Razlog svi znamo, za to ne treba da smo posebno pametni…