Ako se „po prvoj utakmici prvenstvo poznaje“, gledat ćemo dobar rukomet. Čvrsta 6:0 zona na čelu sa Omeyerom biti će teško lomljiva na način kako je to pokušavala selekcija Brazila; prekratki napadi te završnice na širokim pozicijama. I mnogo kvalitetnije selekcije morat će završavati napade promišljeno kako bi se, ukoliko ne postignu pogodak, bile u mogućnosti vratiti i, što je još važnije, organizirati obranu. Jer Francuski je kontra napad vrlo učinkovit. Jedan detalj na toj utakmici može dati prostora u igri protiv Francuske. Njihova igra 7 na 6 još uvijek nije dovoljno dobra osobito ako Karabatić nije u postavi. Stoga bi trebalo brzo otvarati kontra napad i precizno šutirati na prazan gol. U svakom slučaju i bez obzira na dosadašnje protivnike, Francuzi su sigurno prvi favoriti ovog takmičenja.
- KOLO
Sve ostale utakmice prvog kola završile su očekivanim rezultatom ali i očekivanom igrom. Osim jedne, Čile – Bjelorusija. Što je prevagnulo u toj utakmici teško se iščita iz statistike jer Čile nije zabio više kontri, vratari nisu imali više obrana i šut sa vanjske pozicije bio im je lošiji nego kod Bjelorusa. Veća želja za pobjedom i energija igrača Čilea jedan je od glavnih faktora ovog uspjeha i za svaku je pohvalu.
Bez obzira na finalni rezultat Njemačka je bila dominantna u derbiju kola protiv Mađarske. Španjolski stil rukometa koji igraju Mađari zahtjeva ipak tehnički i taktički kvalitetnije bočne vanjske igrače i pivotmene koje oni u ovoj selekciji nemaju. Taktički su se prilagođavali sporo i nisu mijenjali ritam igre koji također odlika španjolske škole rukometa. Njemačka je pokazala najbržu 2. i 3. fazu tranzicije napada do sada ali pravi test te igre bit će u zadnjem kolu protiv Hrvatske.
Sve selekcije „ostatka rukometnog svijeta“ osim Egipta bile su nadigrane u prvom kolu. U utakmici sa Katarom igrači su pokazali veliku želju ali se dosta i mentalno ispraznili. Poznajući njihov mentalitet to može biti opasno za pristup i pripremu sljedećih utakmica.
https://www.balkan-handball.com/analize/kolumne/kolumna-dr-nikole-foretica-trce-trkaci-a-igraju-igraci-2/
MKD-SLO-CRO
Makedonci su imali protivnika po mjeri koji je u potpunosti pogriješio igrajući njihov način rukometa. Utakmica je taktički dobro pripremljena. Vođena je i sa klupe i iz terena sa 2 srednja beka; Mirkulovski i Lazarov. Oboje su imali po 7 asistencija i odlično razigravali ostatak tima. Zanimljivo je kako Kiril Lazarov svoj zadnji gol postiže u 52. minuti utakmice iako je prije toga poentirao 12 puta od 15 šutova. Od tada se više odlučuje na dodavanja i Makedonci koriste prostor u sredini tuniske obrane i ispod pozicija 4 i 5.
Slovenija nije imala dostojnog protivnika u nijednom pogledu; ni taktički ni kondicijski. Danas ih očekuje Island koji je taktički lošiji tim ali vrlo dinamičan. Ovo su karakteristike po mjeri Slovenaca i trebali bi odigrati kvalitetnu i lijepu utakmicu uz pozitivan rezultat.
Da je prva utakmica najteža za Hrvatsku reprezentaciju vidjelo se protiv Saudijske reprezentacije. Ipak radi se o totalno različitim stilovima igre i motoričko-morfološki drugačijim igračima (niži i brži Saudijci). Tek kod postavljanja obrane 5-1 Hrvatska je slomila otpor taktički i kondicijski dobro pripremljenog protivnika.
I IGRAČI MORAJU TRČATI
Kroz prve se utakmice SP provlači jedan nejasan koncept igre „slabijih“ selekcija. Radi se o tome da su sve poražene reprezentacije (osim Islanda) istrčale i realizirale manje kontra napada od svojih protivnika. Ekipe koje su pobijedile u prosjeku su postizale 6,5 dok su poražene postizale 3,1 gol po utakmici. Primjera radi, Poljska je od Norveške izgubila 2 razlike i pritom nije istrčala niti jednu kontru dok su Norvežani zabili 6. Bez obzira na strukturu ekipe, igra na gol više mora biti dio osnovne trenerske filozofije u modernom rukometu. U svakom slučaju: „i igrači trče“ (barem bi trebali u prvom kolu Svjetskog prvenstva)!
