Kolumna Mladena Miletića: Ljubo, onaj Crnogorac... - Balkan-Handball.com
Naslovna Analize Kolumna Mladena Miletića: Ljubo, onaj Crnogorac…

Kolumna Mladena Miletića: Ljubo, onaj Crnogorac…

zika.bogdanovic
0 komentar

Budimpešta 2022. godine. Grad sa skoro dva milijuna stanovnika, 48 stanica metroa, tridesetak kupališta, devet mostova na Dunavu, tri željeznička kolodvora, dvije velike sportske dvorane, stazom za formulu 1, Kućom terora na Andrassyjevoj i jednim nekad velikim fudbalskim klubom. Glavni grad. Njegov najvažniji stanovnik godinama čezne da grad postane sportska metropola. Mnogi smatraju da metropolu sportskom čine njeni sportski velikani. Po tome je Budimpešta već odavno metropola. Drugi ističu važnost infrastrukture. Pa ipak, jednu sportsku metropolu možda najtočnije određuju velike utakmice koje se u njoj kroz godinu odigraju…

A đe ćeš veće nego kad ti Crna Gora dođe u goste! Nek’ se javi onaj tko je bio lud da stavi i „pet para” na prolaz Crnogoraca protiv reprezentacije s igračima Barce, Veszprema, Picka, Kiela ili Nantesa. Gotovo da nema jačeg kluba u Europi koji drži do sebe, a da nema nekog Slovenca ili ga ne dovodi. Ali u balkanskom ruletu, nikad nisi do kraja siguran. Sigurno je samo to da je momčad Zorana Roganovića opovrgla gotovo sve zakone logike nametnute u vremenu priče da samo ozbiljan sistem i bogati pobjeđuju. Što će ti podaci na wikipediji (polovica kadra Crne Gore ih nema) kad imaš Nebojšu Simića i inat do neba? Uz urođeni dar i Bogom dane antropometrijske karakteristike za igru na 40×20. Jer, wikipedia, kao i svaka bolja ili lošija arhiva podataka, može eventualno zavesti koliko si zabio. Ali da odigra obranu i skoči umjesto tebe… Teško.

Pod Roganovićevim vodstvom Crnogorci su u samo dva EP-a savladali Srbiju, Makedoniju i Sloveniju. Ne računamo li BiH, ostala im je još samo – Hrvatska. Prvi suparnik u Budimpešti koji je u pripremama za EP glatko izgubio od Slovenaca. Kome je s Crnogorcima ikad bilo lako? Nikola Pašić je došavši kući od Aleksandra sluđen sjeo u stolac, zaustio „Đurđina, onaj Crnogorac…” i umro! Isto se sad dogodilo i Ljubi Vranješu. Koji rezultat onda više možemo proglasiti iznenađenjem? Senzacija bi već bila da se na takvom velebnom događaju u MVM Areni ne pojavi Čanak! Sa štapom i nedoumicom za koga će navijati.

Već je prije dvije godine bilo neizvjesnije nego što konačni rezultat pokazuje, a Hrvati su tada otišli do finala. Crnogorci su ih u Grazu dobrih 40-ak minuta držali na podu iako su se na srednjem kao tri tenora izmjenjivali Duvnjak, Karačić i Cindrić! Premalo toga ova golobrada Hrvatska ima iza sebe da bi se imala pravo postaviti nadmeno. Uostalom, mogu pitati prve zapadne susjede kako to završava. Sve što je Crna Gora ostvarila posljednjih godina traži da je se poštuje, svakako više nego domaćin u Debrecenu.

KOLUIMNA MLADENA MILETIĆA: Ako ovo je kraj…

Velikih planova nemamo, vidjet ćemo kako dalje, s kojim uopće kadrom, rekao je neodređeno Horvat nakon što je postalo jasno da „cirkus” ide dalje, jedino što seli u malo veću varoš. Njegova  momčad dobila je što vlastitom zaslugom, što darom Francuza još četiri utakmice apsolventskog. I to joj je već sada najveći dobitak na Euru, uz tu paletu novih igrača koji su, što njegovim odlukama što silom prilika, ponijeli odgovornost. U tom smislu ih je u neku ruku i poljubilo što nema ni Duvnjaka, a ne samo Karačića. Jer bi u tom slučaju svaki vrući krumpir opet završavao – u istim rukama. Nitko normalan ne traži prolaz, ali neće baš ni svaki rezultat biti dočekan sa „who cares”. Pritisak uvijek mora postojati. Horvat se s njim zasad sasvim dobro nosi. Kao i Lučin, Martinović, Jaganjac, Jelinić, Grahovac… Trijumf nad Srbijom nije ono na što bi se smjela svoditi priča reprezentacije.

Boj na Tisi, bitka na segedskom polju i svi drugi epiteti koje će još ponijeti već opjevani balkanski derbi, jedan od najupečatljivijih dvoboja prvoga kruga, otkrio je, kao i obično, o nama više no što si želimo priznati. U pravu je Peruničić. Pobjedu na tribinama hrvatski su navijači na sebi svojstven način bacili u panonsko blato. Ništa što već nismo vidjeli, od Kranja naovamo, samo je pitanje koga je više i tko se osjeća „hrabrijim”. Bolje biti neće. No… Zanimljivo je kako se svi u najavama redovito upiremo pričajući „to je utakmica kao i svaka druga”, da bismo se u odjavi opet vratili na ono „previše nas je to potrošilo, i psihički i fizički”. I jedni i drugi bazirali su strategiju prolaza baš na toj utakmici. Nitko nije, kao dobri kolega Krešo Lacković iz Glasa Slavonije, pomislio „a da prođemo i jedni i drugi?”. Istina, nerealno, ali da li bi bilo drukčije i da je na mjestu Francuza bila Švedska, Norveška, Poljska ili neka četvrta vrsta s kojom bi se dalo pričati više nego s Ekspertima? I valjda vam je onda jasno zašto prije svakog ždrijeba, kvalifikacijskog, svjetskog, europskog, pa čak i za Kup kralja Hasana, idem na Kamenita vrata s dvije želje: Samo ne Francuzi (ne moram objašnjavati) i samo ne Srbi. Jer, čak i kad pobijediš, previše to uzme… I ako već mora, nađimo se mi ubuduće kao u vaterpolu, negdje na kraju. Da svakom ostane po nešto.  

Sam tijek utakmice podsjetio je na brojne hrvatske dvoboje s Francuzima ili onaj posljednji finale s furijom, samo s obrnutim ulogama. Tu si negdje, preokret ti je cijelo vrijeme nadohvat ruke i onda odjednom – kraj! Psiha je čudo. U okolnostima priprema dvoboja, pa i samog ovog cirkuskog prvenstva, svaki je zaključak o trenerima i njihovu radu, ipak, bespredmetan. O čemu pričati ako na dan utakmice ostaneš bez glavnog šutera na pravdi nekakvog smiješnog testa? Ako čovjek izađe na teren nakon što je dva tjedna sjedio zdrav zaključan u sobi!? Domagoj Duvnjak je polufinale SP-a 2013. protiv Danske igrao pod gripom i temperaturom od 39 stupnjeva! O čemu pričamo? Da se netko borio za svoju zemlju i dres, a netko nije? Molim!? Vođenje utakmice prepustimo struci. Meni je nejasno da poslije poluvremena u kojem je vruć kao žeravica nemilosrdno trpao mrežu i dizao publiku na noge Bogdan Radivojević ostane sjedati na klupi. Pitanje za press-konferenciju ili mix-zonu. Ali ajde ti to objasni onome tko je smislio pravila za rad novinara. Ili plaćaj kontrolne. Hvala lijepo, obratite se TikToku ubuduće!

KOLUMNA MLADENA MILETIĆA: I dva dana za Segedin!

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball