Zajedništvo, koje oduševljava.
Fantastično, fenomenalno, povijesno … To su epiteti, koji se upotrebljavaju pored dostignuća slovenske rukometne reprezentacije na Olimpijskim igrama u Parizu. I istiniti su. Ekipa, koja nije puno pričala, bar ne velikim riječima, je u četvrtom olimpijskom pokušaju za Sloveniju napravila najbolji rezultat – ušla je među četiri najbolje.
Kad gledaš Blaža Janca, čini se, da je TV na fast forward, a ne na običnom “play“. Aleks Vlah je mašina, u sezoni kariere. Dean Bombač i Miha Zarabec idu od trika do trika. Klemen Ferlin brani to, šta treba, ali i vanredne situacije – i to u ključnim trenucima. Nadopunjava ga Urban Lesjak. Valjda su golmani još više napaljeni, kad igra obrana. I to mene lično najviše impresionira. Igrač do igrača, drug do druga, svi se pomažu, svi se nadopunjavaju, kad god i kako god ko može. Blaž Blagotinšek i Borut Mačkovšek u centralnom bloku, tu je i majstor iz sjene Tilen Kodrin. Pa da prestanem brojati. Slovenija je ekipa. Ne, pardon, na tim olimpijskim igrama je EKIPA. Zajedništvo, koje oduševljava i čini Sloveniju ponosnom. Svako, i ti, koji ostaju na tribini, ima svojo ulogu. Da voz vuku svi konji.
Neki ga vole, drugima ide na živce, ali fakt je, da tu EKIPU pravi i sa vrednim suradnicima vodi Uroš Zorman. Majstor, koji je osvojio četri lige prvaka. Uvek je pored, kada su u pitanju istorijski uspjesi slovenskih timova i klubova. Igrao je polufinale lige prvaka sa Prulama u 23. godini, bio protagonist celjske titule u Europi godinu kasnije, gradio je zlatnu eru Ciudad Reala in zauzeo Köln sa Kielcama i sa 36 na leđima.
Pionir je bio i sa reprezentacijom. Bio je jedan od faktora X u europskom srebru 2004, doživio prvi puta olimpijski sjaj. Slovenskom zastavom je ponosan trčao i kao panter oduševljen skočio na reklamu u Palauu Saint Jordi, kada je Slovenija 2013 pobjedila Ruse za prvi polufinale svetskih mundiala. U polufinalu europskog prvenstva 2020 je več bio pomočnik tadašnjeg selektora Ljubomira Vranješa. Sad je na svojim trećim igrama – v Riu su bili u četrtfinalu prejaki (!) Danci -, prvima kao selektor, poveo svoju ekipu u polufinale. Puno iskustva, pono učenja od najboljih, prije svega od Talanta Dušebajeva, s kime je surađivao dugi niz godina, i puno svojih ideja. Taktičkih miniatura, recimo. Mastermind kako igrač (p)ostaje takav i u trenerskoj ulozi.
Kad je odmah posle olimpijskih kvalifikacija, unatoć umoru i obavezama, došao u naš rukometni podkast Roling, isticao je ciljeve i bonitete svog dvogodišnjeg selektorskog mandata. Ključne riječi: energija, patriotizam, želja i osmjeh. To imaju ti momci, vidi se. Nije baš uvjek lako raditi sa njim, kažu, jer šampionski karakter uvjek traži najviše i najbolje. Samopouzdanje, ponos, ponekad je možda koristan i inat, to so karakteristike, koje su se preslikale na ekipu. I osmjeh. Vrlo važno. Zato, momci, nastavite igrati osmjehom. Već to je pobjeda.
