Kud' će suza neg' na oko, pomislio sam kad je ždrijeb osmine finala Lige prvaka spojio Zagreb i Metalurg. Dobra je stvar što će naša rukometna škola, regija, bure baruta, šta li smo više, imati klub među osam najboljih u Europi, a Bože zdravlja, možda i na Final Four-u. Bio bi to i poklon s neba za SEHA ligu koja je prvu godinu od rođenja uglavnom provela kod pedijatra i pod cijenu svega u sljedećoj mora biti barem pedeset posto bolja, sređenija, organiziranija, privlačnija… Utakmice Zagreba i Metalurga, njih čak tri u petnaest dana, još će nam jedanput pokazati zašto nam je regionalna liga potrebna i zašto bi bilo dobro da se i Partizan, bogatiji za godinu dana školovanja u Ligi prvaka, uključi u nju.
Iako će svi gurnuti CO Zagreb u ulogu favorita, bit će to puno neizvjesniji obračun od svih dosadašnjih hrvatskog (već naveden) i makedonskog prvaka (Metalurg, Vardar, Pelister) u euro-kupovima. Bit će to i sudar dva majstora s klupa, rukometnih fanatika i prije svega velikih radnika Line Červara i Ivice Obrvana. Njih dvojica nikad nisu bili učitelj i učenik, već isključivo veliki suparnici. Rukometni kroničari u Hrvatskoj, u regiji malo manje, dobro pamte njihov prvi međusobni okršaj iz 2001. kad je Lino bio za mnoge anonimac, povratnik iz Italije, a Linci, kako zovu Obrvana, trenerska beba (silno uspješna beba) u mitskom finalu doigravanja za naslov prvaka između Zagreba i Metkovića. Kad bi danas netko pustio snimku pete utakmice i kad bismo odvrtjeli film svega što se tada događalo na terenu, oko njega i danima prije i poslije, shvatili bismo da je nedavni okršaj Srbija – Hrvatska u polufinalu EP-a bio Mikijev zabavnik za onaj brutalni rat koji je završio tako što je Obrvan u gorućoj Kutiji šibica povukao momčad Metkovića s terena. I zbog toga na duže vrijeme postao nepoželjan u klubu s kojim je kao igrač osvojio dva naslova prvaka Europe.
Pomirba je, kažu posredstvom Saše Bratića, nešto najbolje što se moglo dogoditi i jednoj i drugoj strani. Zoran Gobac i društvo u Zagrebu godinama su tražili, lutali s trenerima, davali šanse, prerano ih oduzimali, dovodili Červara, pa se rastajali, pa ga opet dovodili, pokušavali su i Gudelj i Maglajlija i Kljaić… Dovođenje Obrvana već se pokazalo kao pun pogodak jer ne sjećam se da je itko od spomenutih izvukao više iz sastava koji, valjda prvi put u zadnjih 20 godina tog kluba, nije obogaćen bar jednim pojačanjem na početku sezone. Rekordan broj bodova u Ligi prvaka, igra brža i atraktivnija nego ikad, trijumf u Barceloni i podvizi u Chamberyju i Schaffhausenu… čak su i manji dio uspjeha u odnosu na dojam da je gotovo svaki igrač u sastavu nakon godinu dana rada s Lincijem bar trideset posto bolji nego ranije, a Marko Kopljar i puno više. Već kad sam pomislio da će Kopljar skončati kao propali projekt, „rukometni Obrovac“, dogodio mu se Obrvan i danas je igrač s nagradom za najboljeg desnog vanjskog na EP-u, za kojeg nije grijeh izdvojiti novac.
Sličan je put imao i Obrvan, nakon otkaza u Medveščaku dogodila mu se Slovenija gdje je s Velenjem postao prvi trener nakon Kamenice koji je prekinuo dominaciju Celja, ostavio vrhunski dojam i, čini se, trenerski odrastao. Vratio se zreliji, s hladnijim pogledom na sudačke pogreške i medijske napise. Linci više nije najtalentiraniji, jer glupo je za nekoga s gotovo 15 godina iskustva na klupi i tri finala europskih kupova iza sebe govoriti da je talentiran, već možda i najpotentniji hrvatski trener u ovom trenutku, stručnjak Bundesliga formata. I ne bi bilo čudo da ga jednog dana, nauči li njemački, vidimo u najjačoj ligi u Europi. Igrački, u svojoj generaciji, velikoj generaciji, nije bio među prvim asevima, no trenerski je za svoje nekadašnje suigrače – Iztok Puc. I legitimni nasljednik Line Červara, velikog lisca koji je „navlačio za uši“ i najveće frajere poput Vujovića, Wilbeka, Branda, Rivere…
Baš taj lisac Lino, koji je nakon hrvatskog preporodio i makedonski rukomet, čeka Lincija 18. 3. kod Aleksandrovog spomenika, i to s nekoliko aduta u rukavu: a) Metalurg ne mora proći, b) duže je u klubu, c) ima znanje i iskustvo veliko kao bivša Juga, d) ima penicilin za Hrvate – Darka Stanića.
Pobijedi li Obrvan, pjevat će se „neki novi Linci“. Sruši li Červar svoj stari klub, bit će to neviđeni krešendo pred kraj karijere. Skoplje će slaviti velikog vojskovođu, a Zagreb će ispijati čaše gorkog vina. Zvat će se T'ga za Lino…
