GRK Ohrid započeo je sezonu sa dva trijumfa na pripremnim turnirima u Strugi i Ohridu. Sa trenerom Borisom Rojevićem, urednik Balkan-Handball.com, Žika Bogdanović, razgovarao je tokom turnira „Krste Andonovski“ u Ohridu završenom pobedom domaćina u finalu nad Vardarom.
Prošle godine ste osvojili turnir u Ohridu i to je, na neki način, bio uvod u fenomenalnu sezonu ovenčanu osvajanjem EHF Kupa. Ove godine turnir je još jači. Kako ti sve to izgleda?
Super. Zaista, ovaj turnir je veoma kvalitetan. Možemo reći da je za nekih 20–30 odsto bolji i kvalitetniji nego prošle godine. Puno je ljudi sa ovih naših prostora i dani na turniru zaista brzo prolaze. Dok se sa svakim vidiš, pozdraviš, razmeniš neka iskustva i prođeš kroz razne teme, vreme jako brzo prođe. Zaista uživam sa svim ljudima sa kojima sam pričao, kako na turniru, tako i u gradu.
Mnogi ljudi koji su prvi put došli u Ohrid rekli su da su zadivljeni gradom, načinom života i kako sve to izgleda. I ja sam nešto drugačije zamišljao pre nego što sam došao, a doživeo sam nešto sasvim drugo.
Turnir je veoma kompetitivan, ekipe su izjednačene, praktično je svaka utakmica zanimljiva za gledanje….
Tako je. Stvarno su sve utakmice veoma kvalitetne i svaka nosi nešto novo. Jedan protivnik pobedi drugog, pa sutradan taj protivnik izgleda potpuno drugačije. Puno je uzbuđenja, puno dobrih utakmica, a tek sledi završnica.
Hajde da ukratko analiziramo prethodnu sezonu Ohrida. Da li je to bilo pet od pet?
Za nas je to zaista bila fantastična sezona, u kojoj smo dobili veliku podršku grada. Najbolja analiza svega jeste koliko je ljudi bilo na prvim utakmicama, a kako se sve završilo. Zaista je ceo grad živeo za rukometni klub. Na prvoj utakmici turnira prošle godine bilo je možda 50 ili 100 ljudi, a na prvoj našoj utakmici ove godine protiv Egipćana bilo je 500. To je već pokazatelj koliko se sve pomerilo i koliko se rukomet primio u Ohridu.
Osvojili ste EHF kup, završili kao treći u ligi i praktično se priključili Vardaru, Pelisteru i Alkaloidu, napravivši veliku četvorku makedonskog rukometa. Sada više niste u poziciji onoga ko juri, već se od vas očekuje da pobeđujete najveće rivale.
Iskreno, kada analiziram protivnike, i Vardar, i Pelister, i Alkaloid napravili su za 30 odsto bolje ekipe. Samim tim podigli su budžete i sve ostalo.
Liga raste bukvalno iz sezone u sezonu i ne znamo gde će to stati. Sigurno nas očekuje mnogo teža sezona nego prošle godine.
O kvalitetu Ohrida moći ću da pričam tek za jedno mesec dana. Promenili smo mnogo igrača. Nažalost, nismo završili ekipu onako kako smo želeli. Želeli smo da na ovu ekipu ostane Rej, koji je bio najveći stub Ohrida i sigurno jedan od najboljih odbrambenih igrača, ne samo u Makedoniji nego i šire.
Tu je i srednji bek Kosuki, koji je potpisao i za narednu sezonu i koji će dve godine biti u Ohridu. Imao je mnogo ponuda, ali se opredelio za Ohrid. Posle dva meseca koja je proveo ovde rekao je da su mu to možda i dva najlepša meseca u karijeri. To dovoljno govori o svemu ovde, ali i o kvalitetu lige o kojem pričamo.
I Prilep sada postaje projekat, raste iz dana u dan. Mnogo je dobrih ekipa.
Ako napravim neki prvi presek, rekao bih da smo bolja napadačka ekipa nego prošle godine, ali mi se čini da smo slabiji defanzivno. Negde smo otprilike na kvalitetu koji smo imali prošle godine, ali ne mogu to sa sigurnošću da kažem. Treba mi još mesec dana.
Imali smo malo pravih treninga i malo mogućnosti da radimo. Ove sezone imamo mnogo utakmica, što ja ne volim. Tek posle prvog kola protiv Pelistera imaćemo pred sobom tri-četiri nedelje u kojima ćemo moći da radimo i zaista vidimo koji je naš krajnji kvalitet.
Tu je i više utakmica u Regionalnoj ligi, što trenerima dosta menja organizaciju treninga i mikrocilkuse. Borite se i za Superkup, ima mnogo utakmica.
Jeste, baš je puno utakmica. Pričao sam o Regionalnoj ligi. Meni lično ne smeta ako će ona da raste i ako će se napraviti jedna zaista izuzetna liga. Zašto da ne?
Samo se plašim kako će u budućnosti izgledati igranje domaće lige, Regionalne lige, Kupa i Lige Evrope. Zaista će biti jako teško i naporno i za trenere, a pogotovo za igrače, gde može da dođe i do povreda.
Ako uspe da se napravi dobar raspored, onda ćemo videti kako će sve to da funkcioniše.
Ako bismo dobili najbolje klubove sa prostora kompletne bivše Jugoslavije, mislim da bi to možda, posle Nemačke, bila najbolja liga u Evropi.
Ovaj turnir je neka pokazna vežba kako bi to moglo da izgleda, s obzirom na to da imamo ekipe od Slovenije do Makedonije. Doveli ste i neka ozbiljna imena, igrače koji su u ranoj fazi karijere imali veliki uzlet, a onda su ih povrede omele. Tu su Mate, Zečević, još jedan Japanac, Francuz… Kako ide uklapanje svega toga i koliko si zadovoljan do sada?
Nije lako. Različite su kulture u pitanju, baš različite kulture, i treba im vremena da se uklope u sve to — u tim, život i sve ostalo.
Radi se o dobrim momcima i dobrim igračima i nadam se da će to ići brzo. Već se vidi razlika od početka priprema do danas, što je normalno. Mislim da će ovde svakome biti lepo i da će se dobro snaći.
Da li si posle godinu dana otkrio zašto rukomet u Makedoniji ima takav status i zašto ga ljudi toliko vole, za razliku od Srbije?
Razlika je, iskreno, u ljubavi ljudi prema rukometu. Kod nas se jedno vreme tako volela košarka, a ovde je sport broj jedan rukomet. Ali to mora da se doživi da bi čovek shvatio koliko ti ljudi vole rukomet.
Da ste mogli da budete sa nama nekoliko dana pred finale ili polufinale i da prošetate kroz grad, shvatili biste o čemu pričam. Ceo grad živi za to. Bukvalno te svako zaustavlja, pita da li ćemo osvojiti, kakvo je stanje ekipe, prepričava prethodnu utakmicu.
Vidi se da to rade sa ogromnom strašću i ja zaista uživam da budem među ovim dobrim ljudima. Svi znamo kakvo je gostoprimstvo Makedonaca.
Nisam znao da je ljubav prema rukometu baš ovakva i zaista je uživanje raditi i biti rukometni trener u Makedoniji.
Prva sezona — osvojen EHF kup, iznad plana i iznad očekivanja. Trofej je stigao, i to ne domaći, već evropski. To možda govori i koliko je teško osvojiti trofej u makedonskoj ligi. Potpisao si ugovor na tri godine, ovo je druga sezona, a treća bi trebalo da bude vrhunac projekta. Ako se prebacimo godinu i po unapred, čime bi bio zadovoljan kada se podvuče crta?
Znaš šta, u sebi sam uvek nerealan. Pričali smo sportski direktor i ja pred utakmicu protiv Zagreba. On je rekao da bi poraz od tri-četiri gola razlike bio okej za nas. Rekao sam mu: „Jeste, okej je, ali ja bih bio nezadovoljan.“
Svim osim pobede sam nezadovoljan. Da li je dobar rezultat izgubiti dva-tri razlike protiv ekipe koja je sada već ozbiljna i u Ligi šampiona? Može da bude dobar rezultat. Ali hoću da kažem da su moje ambicije uvek najviše.
Da li to u nekim trenucima nije realno? Sigurno da nije.
Imamo plan da sledeće godine ovo bude najbolja ekipa, ali sve zavisi od toga šta ćemo uspeti da uradimo u narednoj godini kada su transferi u pitanju. Sigurno moraju da dođu tri-četiri jako ozbiljna igrača da bismo mogli da pariramo ovakvom Vardaru.
Vardar, uz onu ekipu koja je bila osvajač Lige šampiona, sada ponovo kreće nekom sličnom stazom. Zaista će nam biti potrebni i tim, i dobar rad, pa i sreća da bismo uspeli.
Onda imamo Alkaloid. Ti makedonski igrači su iz godine u godinu bolji za 20–30 odsto. Ove godine taj Alkaloid više neće imati iste igrače kao prošle godine — biće bolji. To su mladi igrači koji mnogo dobro treniraju sa Kirom i rastu iz dana u dan. Plus tri strana igrača, čovek koji je igrao finale Lige šampiona i sve ostalo.
Tu je i Pelister, koji iza sebe ima hordu navijača. Nisam video manju sredinu, a više navijača. Imaju ozbiljan budžet i ozbiljne igrače, reprezentativce i sve ostalo.
Zaista nije lako parirati tim ekipama, a mi smo to uspeli prošle godine, i više od toga.
Sada treba da vidimo transfere i kako će momci izgledati ove sezone, ko je taj ko može sledeće godine da uđe u trku i borbu za titulu. To nam je negde i cilj sledeće godine — da se oprobamo i vidimo da li smo sazreli za tako velike stvari.ž – jasan je Rojević.
