Finalnim turnirom Kupa Srbije u Pančevu pala je zavesa na klupsku rukometnu sezonu u Srbiji.
PARTIZAN „ODBRANIO“ KUP
Partizan je došao do drugog trofeja (pored Super Kupa) i uz solidne nastupe u EHF Ligi šampiona, crno-beli mogu biti zadovoljni urađenim, iako su se na licima slavljenika u pančevačkom „Strelištu“ mogli videti „tragovi“ tuge za ispuštenom šampionskom titulom. Naredne sezone SEHA će biti zamena za Ligu šampiona, a uz dobar žreb, crno-beli nisu daleko ni od grupne faze EHF Kupa, što bi bio lep uspeh.
NOVOSAĐANI NA ODMORU
Danak šampionskom slavlju, ali i prethodnom periodu u kome su bili bez prava na grešku, Novosađani su platili u polufinalu Kupa. Opuštanje protiv Zaječaraca, skupo je koštalo tim Momira Rnića. Utisak je da su glave igrača Vojvodine već bile na zasluženom odmoru. Valjda je odmor i razlog zašto se niko nije pojavio na konferenciji za medije posle meča? Ako ste šampioni, onda ste isti i u pobedi i u porazu…
BRAVO ZAJEČARCI
Najveću glad na turniru, imali su momci sa Timoka. Dovoljan je govor tela, bodrenje i pokliči na zagrevanju i predstavljanju ekipa, da svakom gledaocu u hali bude jasno ko je i koliko našpanovan za borbu. Zaječarci su u ova dva dana bili za korak ispred svih. Sa skromnom klupom, jedna postava je praktično izvukla dve utakmice u 24 sata protiv dve najjače ekipe u zemlji. U oko 110 minuta odličnih minuta, „Kobre“ su dale primer i ostalim „malim“ timovima u Srbiji, kako treba sa najvećima – bez kompleksa.
„ABALO“ SE OPROSTIO SA DESETKOM…
Još jedan veliki talenat srpskog rukometa, Bogdan Radivojević,postaje pečalbar već u svojoj 21. godini. Desno krilo Partizana, postiglo je u finalnom meču 10 golova i tako na najbolji mogući način završilo svoju karijeru u domaćem rukometu. Sreću da ga gledaju imaće u nemačkom Flensburgu, a srpskim ljubiteljima rukometa ostaje reprezentacija. Poslednji meč u crno-belom dresu odigrao je i Marko Pavlović, koji se vraća u Francusku posle nekoliko godina.
„ŽARE I KOCE“ – PETKOVIĆ „BUREGDŽIJA“
Leskovčanin i Nišlija umalo nisu doneli pehar Zaječaru. Individualni kvalitet Miroslava Kocića i Žarka Petkovića, doveo je Zaječar u egal sa najboljima. Kociću nije išlo u prvom poluvremenu sa Vojvodinom, a onda je u poslednjii deset minuta i na sedmercima pokazao zašto je godinama jedan od najboljih golmana u Srbiji.
Ono što je Žarko Petković prikazao u 24 sata turnira, postigavši 20 golova Vojvodini i Partizanu, podsetilo je na dane „zabavljača“, momaka zbog kojih je publika u nedostatku televizije i rijaliti programa punila stadione i dvorane. Atraktivno, inteligentno, borbeno, iskusno, na momente nesvakidašnje. Pamtiće se i slanje po „burek“ protivnika oba najveća rivala, koji nisu znali šta će protiv njega. Pored sjajnog golgeterskog učinka, „one man show“ smo videli i kod asistencija i igre u odbrani. Bravo Petkoviću!
3 komentari
Svaka cast za text,mislim da sa trenutnim stanjem u reprezentaciji bi nam puno znacio Petkovic a i Kocic na golu,cestitke i Partizanu.
ODAVNO NISAM UZIVAO U SRPSKOM RUKOMETU,OVO JE STVARNO BIO LEP RUKOMETNI VIKEND A OVA DVOJICA(ŽARE I KOCE) SU OPRAVDALA TO STO SU NAJBOLJE OCENJENI IGRACI SUPER LIGE.
Sva sreca pa nam od vas i vaseg utiska ne zavii da li smo sampioni.