Ponekad je tanka granica između slavlja i tuge, depresije i euforije, pobjede i poraza. Francuzi su izgledali vrlo loše prva dva dana, ali nije igrao Quentin Minel. I jučer su izgledali prvih 15 minuta protiv Rusa vrlo loše. Onda je ušao Minel, lijevi bek Créteila koji cijeloj momčadi daje drugu dimenziju i s kojim Francuska ne treba strahovati hoće li u osmini igrati protiv Hrvatske ili Njemačke. Odmah čim je ušao krenula je serija 8:1, s kojom je Rusija načeta do odmora, sve ostalo je bilo stvar klase. A Francuzi u Banjaluci imaju najviše igrača od svih reprezentacija koji će jednom igrati za A-selekciju. Nemaju trenera s autoritetom, Jacky Bertholet nije lik za ovu skupinu igrača… Francuzi su dočekali Minela, a mi smo u Boriku čekajući Minela – dočekali Tunis.
Na početku balade treba biti iskren i reći da je Tunis zaslužio. Kada u onakom ambijentu u kojem sve i jedna duša u dvorani navija kontra vas, vodite 58 minuta, kada okrenete nemoguće, onda treba stisnuti ruku i reći: „Bili ste bolji“. Tunis je sinoć bio. Druga je strana medalje što je Srbija morala dobiti, što nije odradila zadnje dvije minute profesionalno i smireno, što je izgubila nemoguće.
Nisam siguran, ali mislim da je bila zimska večer u januaru 2010. godine, negdje u Innsbrucku. Austrija domaćin EP-a, gubi doma od Islanda u zadnjoj minuti 3 razlike. Završilo je remijem. Srbija je sinoć imala +2 i 80 sekundi do kraja. I ona je poput Islanda u Austriji, primila tri gola do kraja, izgubila naizgled nemoguće. Kao prvo nije bilo mirnoće, kao drugo nije bilo pameti, kao treće ni prave reakcije s klupe. Ne može se dogoditi da s igračem manje svi zbijaju na stranu prema Radivojeviću, onda njemu gurnu loptu i gledaju što i kako. Nije bilo širine, nije se razvukla obrana Tunisa i tražio pravi faul s kojim bi se ‘kupilo’ vrijeme. Na kraju klupa nije reagirala nakon izjednačujućeg gola i povukla golmana, uvela dodatnog igrača. Ali to je cijena iskustva, Dragićević je debitant, a ovi klinci, malo tko je od njih igrao ovakve utakmice, s toliko naboja i drame, pred toliko ljudi. Ponekad želja nije dovoljna. Zapravo kad se bolje razmisli, malo češće nego ponekad. I koliko god Vanja Ilić i Radivojević odigrali dobro ili loše, rukomet je igra u kojoj bekovi donose prevagu, a Dragićević to u ovom trenutku nema. Još kad mu obrana zakaže kao što je zakazala u prvih 30 minuta, a igrači naprave toliko neshvatljivih grešaka u završnici, onda je poraz teško izbjeći. Dragićevića Srbija malo podsjeća na Srbiju Vukovića i EP prošle godine. Obrana, usporedni ritam i golman. To traže jedan i drugi, samo što je Vuković imao Mošu Ilića i Marka Vujina, klasne igrače. Dragićević to nema.
Hrvatska i Njemačka u Ljubuškom odrađuju svoje prepreke, Golužina mlada Hrvatska polako hvata ritam i za očekivati je pobjedu protiv Švicaraca i onda okršaj s Nijemcima za 1. mjesto. Svi u Banjaluci željeli su izbjeći taj dvojac, a Srbija je već ukalkulirala pobjedu protiv Tunisa koja je trebala biti idealna uvertira za veliki okršaj večeras s najuigranijom momčadi skupine Danskom.
Ponešto se izmijenilo sinoć, a puno toga će biti jasnije nakon večerašnje drame. Danci su spremni…
– Bojite li se malo? O ne. Nisam uplašen. Ali sam malo nervozan i radujemo se tom meču – rekao je jedan od stupova danske obrane Rene Antonsen.
– Čeka nas velika borba, nismo toliko visoki, ali smo vrlo jaki, imamo i brzinu, nosit ćemo sa Srbima.
1 komentar
Lep komentar i prilicno realan, ali… Zaboravili ste da kazete da je sinoc Tunizanima svaka sutnuta lopta ulazila – imali su svoje vece. Zasto se lopta toliko gura na krila? Pa valjda sto je Tunis igrao duboko na bekove, kao i svaka protivnicka ekipa do sada. I na kraju, ipak mislim da je trener drzao kljuc u svojim rukama u zadnjim trenutcima. E sad, koliki je on autoritet za igrace – videli smo… Ali, nije on zato ni izabran sto je autoritet, nego sto ume da slusa… Isti je kao i njegov prethodnik, a verovatno ce i naslednik biti slican… Ali, ajde da vidimo sta ce biti dovece, da verujemo u te momke… Mogu oni puno vise, ali ne znaju, a nema ko da im to kaze…