S obzirom kako se utakmica s Egiptom razvijala više me intrigirao dvoboj Poljaka i Srba, infarkt završnica u kojoj je Stanić obranio ‘milijun’ lopti, ali samo da bi u zadnjoj sekundi primio gol s kojim su izgubili. Nesretni junak večeri. A zbog tog poraza lako se može dogoditi ogled Hrvata i Srba već u osmini finala. Sutra u zadnjem kolu i jedni i drugi će igrati da to izbjegnu. Srbiju pobjeda od dva razlike protiv Slovenije vodi na vrh tablice, time i na Egipat ili Alžir, a Hrvatsku bilo kakva pobjeda kontra Španjolaca, usred Madrida, vodi na
Bjelorusiju ili Arabiju. Dakle ulog je ogroman. Još veći ako se zna da bi Duvnjak i društvo pobjedom izbjegli Francuze u eventualnom četvrtfinalu.
Ono što se pak događalo 60 minuta kontra Egipta najviše je naljutilo – Alžirce. Oni su jadni negdje sigurno gledali utakmicu i cijelom dušom navijali za Hrvatsku kako bi što većom razlikom pobjedila, jer je upravo gol-razlika ono što će odlučiti o putniku u osminu finala. Alžir ili Egipat. I ne samo da su vidjeli neuvjerljivu pobjedu (24:20), već su se vjerojatno sjetili i kako je Hrvatska njih dobila 11.
Ivica Obrvan je susret nazvao ‘nezahvalnim za komentiranje’. I bio potpuno u pravu. Čisto odrađivanje posla. Duvnjak je igrao koliko je trebalo, Vori također, Čupić isto, Kopljar, Štrlek… Goluža je nastavio raspoređivati snage i čuvati svoje igrače. Pametno i pohvalno. I vjerojatno zadnji put na ovom turniru. Više nema laganih utakmica. Španjolska, pa osmina, nadamo se četvrtfinale, pa tko zna što dalje… Mandalinić, Stepančić, Ivić i Lovro Šprem moći će jednog dana pričati kako su debitirali u Madridu.
Alilović je bio na vrhunskoj razini, Vuković i Gojun držali obranu koja je primili samo 20 golova (4 Hrvata među 10 blokera SP-a), Štrlek i Čupić su također imali ‘dobar dan u uredu’. I to je to, ne treba stvarati famu oko utakmice koja nije ništa značila. Da se i izgubilo opet je drugo mjesto sigurno (jer su Mađari izgubili u meču prije Hrvatske i Egipta), opet bi trebalo tući Španjolce za vrh. Čisto odrađivanje posla.
Dvije su druge stvari na koje se želim osvrnuti. Marko Kopljar je prva. Bio sam u Austriji i Švedskoj, Lino Červar je Kopljara prvi put poveo na EP u Austriju (prvi put bez Metličića), a Marko je izgledao očajno. Kritike su dolazile sa svih strana. Često se događalo da bi Lino otvorio utakmicu s njim, odigrao bi 7-8 minuta i onda bi Buntić morao ‘bušiti’ Hvidta, odlučivati partije kontra Danaca i ostalih. I sam Červar je govorio ‘moram igrati s igračima koji su rezerve u svojim klubovima’. Bilo je to 2010. Tri zime kasnije Kopljar izgleda kao druga osoba. Dobra sezona u Zagrebu, odlazak u Paris, gdje je očito potpuno sazrio. Nisu bitni toliko ni golovi. Ono što se vidi sada u njegovom pogledu, kretnjama i samoj pojavi na parketu odaje nešto nezamislivo iz tih dana po Grazu i Beču – sigurnost. Sada djeluje kao netko tko zna što želi i kako do toga doći. Posjeduje odlučnost u napadu, potrebnu za rješavanje akcije. Prije neki dan izjavio je da su u Parisu tražili da više šutira (zabijao i pod 10 golova u Francuskoj…). Jasno mi je da on sam nije kriv zbog odnosa vrha Saveza i Line Červara prema Metličiću – pasjeg odnosa – ali tadašnje kritike su bile zbog onog što je pokazivao na parketu. Za to je bio sam kriv. Kao što je i sam zaslužan za pohvale koje mu sada pripadaju. Druga je stvar što je imao prilika i kredita koliko netko neće imati u životu. U Španjolskoj je u prve četiri utakmice ponudio vjerojatno najviše od svih naših bekova…
Druga stvar koju ću spomenuti mora brinuti i izbornika Golužu. Unatoč svoj ljepoti koje otkriva tablica nakon 4 kola. Osam bodova je divno, ali igra na postavljenu obranu nije. Ono protiv Egipta može biti upozorenje, ako ga se tako shvati. Francuzi su fizički na još višoj razini od Egipta, Španjolci vrlo opasni obrambeno, a Hrvatska ni ovaj put nije imala rješenja u napadu. Prednost se stvorila kroz obranu i lagane golove, što je lakše protiv slabih napadača. I slabih timova. Jasno je da Goluža inzistira na tranziciji. Ima takav roster, ima mladost sposobnu za trku. Ali doći će rivali koji to neće dopustiti. Španjolci prvi. Protiv Egipta je bilo pregršt prostora po crti, a lopta baš i nije dolazila do Vorija (dvije u 25 minuta, Musa dobio 1). I tako dolazimo do situacije da ni Španjolci ni Hrvati ne žele igrati na postavljene obrane. Logika nalaže tko se tu bolje snađe, taj će osvojiti skupinu. I izbjeći Francuze u četvrtfinalu…
