Reprezentacija Hrvatske kreće u dve istorijske nedelje, koje bi trebalo zauvek da budu upisane u istoriji domaćeg rukometa. Od Švedske u Varaždinu (20.15 ponedeljak), pa do poslednjeg dana u Zagrebu, Vladimir CAnjuga i njegove igračice želeće samo jedno – vizu za Budimpeštu i borbu za medalje. Sa selektorom Hrvatica, puno tema za razgovor, i dosta toga za čuti…
Iza Vas je posljednji pripremni dvomeč protiv Crne Gore. Je li Hrvatska bila onakva kakvu je želite vidjeti i na EP-u; postoji li još pokoji element igre u kojem želite ostvariti značajni napredak do početka prvenstva?
– Sigurno da smo bili što se tiče obrane na visokom nivou. Da li još to možemo podići, sigurno da bi bilo poželjno. Ali, vjerojatno Crna Gora nije bila na svojem najvišem nivou pa možemo reći da prva utakmica možda nije realno stanje jer su taj dan putovale, avion, autobus…tako da je već druga utakmica realnija slika.
Crnogorski je izbornik Adžić proglasio Hrvatsku jednim od favoritom ovog natjecanja. Slažete li se s njegovom izjavom ili je Vaša „lista“ favorita nešto drugačija?
– Pa dobro, Adžo je stari, iskusni lisac. Prvak Europe aktualni s reprezentacijom, prvak i viceprvak s Budućnošću, olimpijski viceprvak.. znači čovjek zaista s maksimalnim uspjehom što s klubom, što reprezentacijom. On zna da malo mora na taj način reći, vjerojatno i vjeruje u to jer smo domaćin, a i na osnovu te dvije utakmice je to njegovo viđenje. Iako, poznam i svoju ekipu i sve ostale kao i on; ipak bih proširio to. Zaista u ženskom rukometu to može biti 10-ak ekipa. Iz kontragrupe Mađarska kao domaćin pa jedna Norveška, Rumunjska, Rusija koju već dugo nismo govorili u dobrom izdanju, o Danskoj da ne govorimo. U ovoj našoj grupi sve mogu osvojiti naslove: imamo aktualnog prvaka Europe Crnu Goru, viceprvaka svijeta Srbiju i Francusku koja je uvijek tu negdje pri vrhu.
Prošlo je EP bilo karakteriziranosmjenom generacija. Koliko su ovoga puta veća očekivanja; ima li sada Hrvatska u ekipi gotovo idealan omjer mladosti i iskustva?
– Prošlo europsko smo mi zaista bili bez 6-7 igračica koje su ovdje, što zbog povreda, što zbog nekih drugih razloga. I nakon Olimpijskih igara zapravo mi po prvi puta imamo, nakon dvije godine, maksimalnu ekipu koju možemo okupiti. Znamo da smo u tom periodu imali i prestanka igranja i trudnoća pa evo čak nam se i jedna majka vratila, Aneta Benko – Peraica, što veseli. Bilo bi super da to naprave i Pušić i Golubić, kao majke da još igraju jer su sigurno u dobrom zdravstvenom i motoričkom stanju. Ali, sve u svemu, sigurno da je ekipa najkompletnija što može biti.
U odnosu na prvenstvo u Srbiji, Hrvatska je jača za Penezić. Što sve ekipa dobiva njenom pojavom na terenu?
– Ne samo Penezić. Nije bilo ni Mirande Tatari, niti Jelene Grubišić, niti Lidije Horvat… da sad ne nabrajam tko nije sve bio, a sad su opet ovdje. A o Andrei je opće suvišno pričati i o njezinoj kvaliteti. Igračica koja sigurno može, a i ona je sama to rekla, nositi tu prevagu na svojim leđima svojom kvalitetom. To dokazuje u svim klubovima u kojima je bila, a i u reprezentaciji. Da ne govorimo da je u Brazilu bila i službeno najbolje lijeva vanjska.
Je li Čamila Mičijević joker hrvatske reprezentacije?
– Čamila je mlada cura koja ima 195-196cm, tek 20 godina. Obrambeno sigurno vrlo nezgodna jer treba prepucati tu visinu, a u napadu će sigurno dobiti određenu rolu da odmori Penezić te pokaže u čem je dobra – kad povuče polukontru. Da bi bila joker treba doći do tih utakmica pa ćemo vidjeti.
Na vratarskim pozicijama imamo tri odlčne vratarke. Jesu li to „slatke birge“ za Vas?
– Pa to su zapravo teške brige. Puno je lakše trenerima, ja sam dao primjer francuskog Oneste, koji nema tih briga jer zna da Omeyer uijek brani i eventualno će ga netko tu i tamo zamijeniti. Slično je i u muškoj hrvatskoj ekipi, znamo da je Mirko tu već godinama. Tu kod nas znamo da su Jelčić i Grubišić zaista vratarke takoreći 10 godina uvijek u samom vrhu, da je sad Marta Žderić već 4-5 godina u reprezentaciji i da brani u Budućnosti. Tako da će trebati tu moj osjećaj kao trenera i njihova možda trenutna inspririranost koju trebam prepoznati. Veseli me da su sve tri u vrlo dobroj formi, a sad da li ću ja to potrefiti koja je u najboljoj – trebamo vidjeti.
Jeste li zadovoljni ždrijebom i činjenicom što turnir otvarate protiv Švedske. Biste li radije prvi meč igrali protiv neke od preostalih ekipa iz svoje skupine?
– Potpuno svejedno jer jednako se bojimo, tj. respektiramo ili smo puni samopouzdanja, kako će tko to doživjeti, prema svakoj od ekipa… Švedska, sigurno da s njom nismo duže igrali, pa možda i dobro dođe da s njom otvaramo jer s Njemačkom smo igrali pred mjesec dana na Croatia Cupu. Nizozemska je mala nepoznanica, igrali smo samo jednom s njom u zadnjih 5-6 godina i to su nas pobijedile u Španjolskoj na kvalifikacijama za OI.
Koliko Vam znači činjenica da prvi krug igrate u Varaždinu gdje, poznato je, hrvatske reprezentacije ne gube službene utakmice? Prošli ste puta tamo pobijedili Srbiju sa čak 11 pogodaka razlike…
– Pa evo, Varaždin je rukometni grad. Tu je još i Osijek, ali odabrali smo Varaždin zbog tranzita do Zagreba i vjerojatnosti da bude publike, da bude dobro popunjeno i da Varaždin kao sretan grad i za mušku i žensku reprezentaciju, koja je ovdje sa SP-a izbacila Srbiju (Brazil) ostane takav. Vjerujem da će se ta Hrvatska nepobjedivost nastaviti i na ovom natjecanju.
U drugom krugu se kao potencijalni protivnici nameću tri izuzetno čvrste, obrambeno vrlo kvalitetne ekipe. Ima li Hrvatska „recept“ i za tu situaciju? činjenica je da će vremena za regeneraciju biti vrlo malo…
– Mi smo s Crnom Gorom pokazali, poluvrijeme 11:7, da su to doista paklene obrane. Sa Srbijom smo igrali na Croatia Cupu i Vrnjačkoj Banji prije šest mjeseci, oba puta pobijedili. Da li će to tako biti i u Zagrebu vidjet ćemo, a Francuska je na neki način ekipa koja nam zaista ne leži. Dva puta nas je izbacivala sa SP-a, prošli puta kada sam ja bio izbornik, prije četiri godine kada je bio Zdravko Zovko. Sigurno reprezentacija koja na neki način ulijeva respekt, ali ogroman je motiv da im se revanširamo.
TOMISLAV LAURIĆ
