Gardent se pogubio, PSG ostaje bez naslova, Velenje se može nadati…

PIŠE: MILAN KRASIĆ

Jednu nedjelju u jesen 2013. godine nikad nećemo zaboraviti. U društvu dobrog prijatelja potrošio sam 20 minuta kako bi nagovorio konobara lokalne birtije da ispred Primere, Serie A i Premiershipa, okrene na rukomet. Arenasport je imala svoj double-header, Dunkerque – KIF Kolding i Vardar – PSG. Ali tek kada smo mu pokazali tiket od 31.000 eura potencijalnog dobitka, gdje smo pogodili 12 parova i ostala su dva spomenuta. Pobjeda Danaca i pobjeda PSG-a. Kolding je po tko zna koji put, s igračima koji su pobjednici i s velikim karatkerom, prije svih Kasper Hvidt i Lars Jørgensen, dobio utakmicu tako da je pivot Laen igrao gotovo cijeli susret beka, a u drugom poluvremenu je i vremešni Jørgensen dao doprinos napadu. To ističem da vam približim malo kakav je Dunkerque, momčad koja je izgubila i u Portu…

Ostao nam je ‘lakši’ par, PSG je Vardara peglao lakoćom u pripremama, i sada je imao 4-5 razlike u zadnjih 10 minuta. Prvu smo rundu u kafiću već zavrtili, srećom pa nismo drugu jer smo na kraju večeri morali posuditi pare da platimo i ovu. Vardar je okrenuo i imao napad za pobjedu, ostalo je neriješeno. Snovi o 31.000 eura brzo su nestali…

Što se od tada promijenilo? Zakleli smo se da PSG više ne igramo, osim kada treba kontra njih, a PSG je nastavio s očajnim izvedbama. Vrhunac je bio sinoć u svom Coubertinu. Od tog istog Dunkerquea je izgubio utakmicu u kojoj je gubio od 1. do 60. minute.

– Dunkerque je zaslužio pobjedu – govorio je izgubljeni trener Gardent, a prenosi L’Equipe.

Ne znam kako to nazvati, privelegijom ili kaznom, ali gledao sam ove sezone pregršt utakmica PSG-a, od 1. kola i remija kod Toulousea, od poraza u Tunisu protiv Chamberyja, od sretne i nezaslužene domaće pobjede protiv tog istog Chamberyja kada je Edin Bašić promašio penal nakon isteka vremena, pa do ponižavanja i šamara kojeg im je ozbiljna Barcelona priuštila (10 razlike na poluvremenu) i demonstracije kako protiv St. Raphaëla u Chamberyju kako se obrana ne smije igrati…

Svi oni koji su bili u Velenju prošle nedjelje, vidjeli su odnose među igračima. Moje informacije govore o podijeljenosti svlačionice, a slika momčadi je obrana koju igraju od početka sezone. Pardon, koju ne igraju. Cesson i Aix nemaju ni bolje ni skuplje golmane u Gentyju i Cappelleu, ali ta dva momka su konstantno na 15-20 obrana, dok Sierrea i Annonay ne mogu obraniti gotovo ništa. Razlog nije toliko u njima koliko u onima ispred njih. Cessonovih 6-0 je drugačije od onog što se igra u Francuskoj. Kad gledate obranu PSG-a tu je malo uzajmnog pomaganja, pokrivanja boka, što se traži u balkanskoj školi rukometa. Jakov Gojun je s Hrvatskom osvajao brojne medalje, stup je obrane…, da se razumimo, nije Didier Dinart niti će ikad biti, ali nije ni tako loš obrambeni igrač. U PSG-u izgleda očajno, cijele sezone. Možda ga zato nije ni bilo u rotaciji protiv Dunkerquea…

Paris je dobio većinu utakmicu na individualnu kvalitetu napada koji može slabijim sastavima na ime Hansena, Narcissea, Abaola, Vorija i Kopljara utrpati 30+ golova. Ali u 90% jakih utakmica oni su bili podređeni i s problemima, jer utakmicu ne dobiva individua nego kolektiv, a PSG je sve samo ne kolektiv. Zbog toga su i izgubili od Dunkerquea sinoć, pali tri boda iza, a još ih čeka gostovanje kod Montpelliera, koji je trenutno sve ono što PSG nije. Nedavno su igrali u Kupu, Omeyer je obranio preko 20 lopti, PSG dobio 27:26, ali garantiram da bi izgubio da Diego Simonet nije morao prosjediti cijelu utakmicu…

Oduševio me mali Skube prošli vikend, ne toliko Šoštarić jer sam ga gledao prije dva ljeta po Turskoj, te prošlo ljeto po Bosni u dresu mlade Slovenije, znam da će taj momak biti – već jest – veliki igrač. Velenje je odigralo mušku, pravu utakmicu, a to Velenje je doma gubilo od Aalborga, jedva dobilo La Rioju, izgubilo od B sastava Flensburga. Zvijezdama i zvijezdicama PSG-a imali su 4 razlike u drugom dijelu…

Još samo jedan fakt oko teze o obrani: Dunkerque je do jučer u ligi bio na 25,7 golova u prosjeku, što je donji dio lige, a PSG sa 31,3 u samom vrhu. Ali Dunkerque prima 22,7, a PSG 28,3 – čak 6 golova više u prosjeku. Zato je danas Dunkerque ispred, a bio bi i Montpellier da mu nisu oduzeli dva boda.

I na kraju balade o jednoj momčadi koja nije momčad i koja je potvrda da se šoldina ne može kupiti sve, dolazimo do trenera Philippea Gardenta. Čovjek je više od desetljeća stvarao i gradio u Chamberyju. I sebe i Chambery. Prihvatio se izazova i jučer pokazao da se totalno izgubio.

Masno su platili Kopljara i Hallgrimssona za desne bekove, Kopljar mu je jedan od najboljih i što je posebno bitno za ovu priču, najkonstantnijih igrača, da bi Gardent u ključnoj utakmici sezone igrao s krilom Abaloom na desnom beku cijelo drugo poluvrijeme. I još ga mijenjao obrana-napad (i u Velenju je izgubio ritam utakmice nakon uvođenja Csaszara). Na srednjem ima Narcissea i Csaszara, koji je najveći promašaj prelaznog roka u Europi prošlo ljeto, a drugo poluvrijeme je igrao s lijevim bekom Antoniom Garciom na poziciji razigravača. Obranu je potpuno ispromiješao, uvukla se ogromna nervoza, Vori, Melić i Honrubija su promašivali zicere, a kamere francuske televizije najviše prikazivale sportskog direktor Brunu Martinija. Kako grize nokte i koluta očita. Jadan čovjek, bilo mi ga žao.

I on je svjestan da je vrag odnio šalu, a čitajući jutros L’Equipe nisam siguran da su toga svjesni Narcisse, Abalo i prije svega Gardent.

Već su ranije izgubili Superkup, ispali iz Liga kupa, naslov je praktički izgubljen, u LP izgledaju loše i sve upućuje na ljeto puno promjena.