"15 od 16" na startu sezone, Branko Kankaraš (Istr): Francuska je obećana zemlja - Balkan-Handball.com
Naslovna Intervju nedelje „15 od 16“ na startu sezone, Branko Kankaraš (Istr): Francuska je obećana zemlja

„15 od 16“ na startu sezone, Branko Kankaraš (Istr): Francuska je obećana zemlja

zika.bogdanovic
0 komentar

Retko kada pivotmen u jednom timu iz „donjeg doma“ najjačih liga, ima takav start sezone kao što je to slučaj sa Brankom Kankarašom, kružnim napadačem francuskog Istra. Dve utakmice u LNH posle ulaska Istra u prvu ligu i čak 15 golova iz 16 pokušaja (Dankerk 6/6 i PSŽ 9/10). Dovoljno razloga da popričamo sa najboljim pivotmenom francuske Druge (Pro) lige prošle sezone, nekada članom Jugovića i novosadske Vojvodine…

Branko, da li si promašio jednom ili dva puta protiv PSŽ-a, s obzirom da se razlikuju statistike sa sajta lige i klupskog sajta.

  • Jednu, jednu, merodavan je sajt Lige (smeh).

Istr čeka grčevita borba za opstanak, šta drugo?

  • Tako je, ekipa je tako i napravljena da proba da izbori opstanak. Doveli smo neke igrače sa iskustvom poput Ace Stojanovića i Čileanca Ervina Fojhtmana. S ozbirom da nam je budžet pretposlednji u ligi, realno nas očekuje baš žestoka borba za opstanak.

Uzeli ste bod u Dankerku na startu, to je velika stvar…

  • Dankerk je ime u Francuskoj i teško je igrati tamo. Taj bod dobija još više na vrednosti jer ne verujem da će Kombo, Ivri i Tremble tamo uspeti da uzmu bodove. To je plus za nas. Posle tog meča smo izgubili u Kupu gde je trener kombinovao sastav, a onda je došao i poraz od Pariza. Dankerk je pokazatelj kako bi trebalo da igramo ako želimo da opstanemo.

POČELA LNH: PSŽ demonstrirao silu, Šamberi osvojio Tuluz

Naveo si Ivri, Tremble, Kombo, to je društvo u trci za opstankom…

  • I Seson. To je naša Liga šampiona u ovom momentu. Moramo biti realni. Uzeti bod bilo kojoj drugoj ekipi je zaista ravno čudo. Puno je dobrih ekipa, mnogo reprezentativaca, veliki budžeti, zato tražimo šansu protiv ekipa koje su na našem nivou.

Devet golova Parizu, šest Dankerku, gotovo bez greške, nisi impresioniran prvom ligom u kojoj debituješ…

  • Razlika između prve i druge lige je velika. U prvoj svaka ekipa ima 14 igrača koji mogu da igraju. Verujem u sebe, smatram da dok me neko ne pobedi na terenu, nije bolji. Kada me pobede, onda nastavljam još više da radim. Sa Istrom sam došao do F4 Kupa prošle sezone, igrao protiv prvoligaša, video sam da je nivo zahtevan, ali da mogu da igram u tom društvu…

Imaš ugovor do kraja sezone, 30 godina, kako razmišljaš, da li je Francuska obećana zemlja?

  • Moj rukometni put je dosta komplikovan i težak, ali sam verovao u sebe i uvek želeo da igram u Francuskoj. Mnogi iz moje generacije su maštali o Nemačkoj, a meni se uvek sviđala Francuska i ispostavilo se da mi je ovdašnji stil odgovara. Znao sam da ovo može biti moja obećana zemlja. U najboljim sam godinama, psihički i fizički, vodim računa o telu, mogu da pružim mnogo toga i igram na ozbiljnom nivou narednih 5-6 godina.

Ljuba Obradović te zvao pod zastavu Crne Gore, igrao si za Crnogorce na EURO 2016. Odrastao si u Novom Sadu, afirmisao se u Jugoviću, ali imaš i crnogorske korene…

  • Crnogorska reprezentacija je nešto na čemu ću uvek biti zahvalan Ljubi Obradoviću. Hvala mu na šansi, što me zvao u trenutku kada mi je karijera bila u zastoju. Bio sam u Vojvodini, ali nisam igrao jer je to bila odluka tadašnjeg trenera. Obradović je verovao u mene. Odigrao sam kvalifikacije, plasirali smo se kao treća najbolja reprezentacija u Poljsku u društvu Srbije, Izraela i Islanda. To je bilo neverovatno iskustvo za mene. Tada sam rekao da se osećam kao Crnogorac, jer mi je otac iz Nikšića. Proveo sam veliki deo mladosti tamo, ali što se mene tiče, ne pravim razliku između Srbije i Crne Gore, jer je to za mene jedna zemlja. Pogotovo, ne u sportu.

Nisi pozivan od 2016, praktično bi u januaru naredne godine mogao da igraš i za drugu reprezentaciju. Imaš li reprezentativne ambicije?

  • Podredio sam sve rukometu i normalno je da kada dobiješ poziv za reprezentaciju da je to kruna karijere i potvrda za dobar rad. Nisam pozivan od 2016. godine. Bio sam malo u kontaktu sa Draganom Đukićem koji me zvao za Mediteranske Igre. Povredio sam se, nisam mogao da se odazovem. Iz crnogorskog Saveza me niko nije zvao, niti pitao bilo šta. U januaru ističe tri godine kako sam odigrao poslednji meč za Crnu Goru. Sve je otvoreno. Čovek sam koji želi da igra na reprezentativnom nivou i napreduje. Teren je jedino merilo – zaključuje Kankaraš.

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball