Ana Batinić: San o olimpijskom zlatu - Balkan-Handball.com
Naslovna Intervju nedelje Ana Batinić: San o olimpijskom zlatu

Ana Batinić: San o olimpijskom zlatu

0 komentar

25.04.2007

Ona ima 23 godine. Nosi dugu plavu kosu i izgleda graciozno. Kada bi je videli na ulici, nikada ne bi rekli, da svoj hleb zarađuje kao član "kaznene ekspedicije" iz danskog "Slagelsa". Pričaju neznalice da su u rukometu žene grube, ovakve ili onakve. Ali, ona svojom pojavom ruši sve stereotipe i osvaja. Zove se Ana Batinić, i desni je bek najbolje ekipe na svetu i reprezentacije Srbije.

Zdravo, Ana. Deklasirali ste Đer u polufinalu Lige Šampiona. Očekujemo da klubovi u LŠ pokrenu peticiju u kojoj će tražiti da Slagels igra samo kod kuće. Bolji skor imate u gostima nego na domaćem terenu. Da li je ova pobeda od osam golova na revanšu u Madarskoj, realan odnos snaga?

– Đer je odlična ekipa, samim tim što je ušao u prve četiri ekipe u Evropi. Ali ipak, kvalitet je na našoj strani. Mi uvek znamo šta hoćemo i samo o tome razmišljamo. Pobednicki duh je čudo. Slomili smo ih sjajnom odbranom. Do 40. minuta su postigle samo osam golova, a kad se odbraniš, onda je sve lako. Čak deset mojih saigračica se upisalo u listu strelaca.

U finalu vas čeka Lada Toljati. Ruskinje su iznenađenje sezone, ali vi ste "Drim Tim"?

– Lada je sjajna mlada ekipa. Od starta Lige Šampiona sve zajedno smo priželjkivale da se nađemo u finalu sa Ladom! Po meni, one nisu nikoga iznenadile, jer su dobra ekipa. Izdvajam Postnovu na levom beku, Bliznovu i jaku dobru i agresivnu Marinkovu na krilu.

U LŠ igraš na poziciji desnog krila. Koliko si zadovoljna minutažom i svojim igrama?

– Na desnom krilu se dobro snalazim i nije mi teško da ga igram. U danskom prvenstvu igram i na poziciji beka. Posle povrede koju sam hvala Bogu zalečila, nisam ni mogla da igram. Sada sam se vratila, imam svoj cilj i sve ide na bolje.

A cilj bismo nazvali "duplom krunom" u najavi? Šta je teže osvojiti – dansko prvenstvo ili Ligu Šampiona?

– Iskreno, ja bih najavila. Oba takmičenja su na svoj način posebna. Meni su to prva finala! Danska liga je najjača u Evropi, a opet osvojiti evropsku titulu je nešto što ima težinu. Srećna sam zbog oba i verujem u svoju ekipu. Spremamo se za ovo cele sezone, svaka zna svoj deo posla, psihički smo dosta jake, a kvalitet sigurno ne izostaje.

Kako je biti član "Drim Tima"? Šta to ima Slagels, a drugi klubovi nemaju?

– Meni lično, "Drim Tim" je jedno iskustvo koje ću pamtiti celog života. Ovo je klub u kome čovek može da se oseća samo kao pobednik, tj. "loš gubitnik"!Svako zna svoj posao, sve funkcioniše besprekorno. Mnogo je dobrih stvari. Igračice su prvo profesionalci, a posle treninga sjajne devojke. Atmosfera u ekipi je strava, navijači odlični, e sad, o finansijama ne govorim(smeh). Sve u jednom, pa to je "Drim Tim"!

Da, to se i vidi po dresovima na vrhu dvorane. Kad će tvoj da se zavijori?

– Dresovi na svodu dvorane su od igračica koje su sa Anjom osvojile dve Lige Šampiona! U znak zahvalnosti, Anja je uz saglasnost sa gradom zakačila njihove dresove. To je stvarno nešto divno! Nije mi bitno da li će moj nekada biti tamo. Više su mi bitne titule.

Konačno smo spomenuli i nju. Da li bi Slagels bio Slagels da nije Anje Andersen? Jel' ona više od trenera?

– Žena je rodena da bude pobednik! Uvek zna šta hoće i prenosi tu energiju na nas. Ne voli da gubi, pa da je u pitanju i pljuvanje u dalj. Morala sam ovo da kažem(smeh). Posvećena je svom poslu 24 sata dnevno i takav pristup traži i od nas. Nema opuštanja, non-stop koncentracija na ono što dolazi. Pored toga što je odličan trener, Anja je i dobar čovek. Slagels ne bi bio ovo što je sada, da nije bilo nje.

Anja je trenutno najinteresantnija osoba u ženskom rukometu. O njoj se pricaju mnoge stvari, gotovo raspredaju bajke. Ima li kakva anegdota koju bi podelila sa nama?

– Uh, anegdota je koliko hoceš. Evo na primer, kada je bila selektor naše reprezentacije, naučila je nekoliko srpskih reči. To su: odbrana, nazad i jako bitna "četiri boda"! Nema ni jedne taktike i pripreme za utakmicu od tada da se "četiri boda" ne napišu na papiru ili izgovore. Sve Dankinje i strankinje, koje su u "Slagelsu" znaju te reči! Ma, žena je nešto posebno.

To može puno da kaže o njenom pobedničkom mentalitetu. Da li i koleginice iz "Viborga" znaju za ta "četiri boda"?

– Naravno! One su tada u "minus 4 boda"(smeh).

Da li Anja naređuje ili savetuje?

– Savetuje na svoj način. Nekome to izgleda kao naređivanje, ali ona voli da svako zapamti šta mu je posao u određenoj situaciji. Naravno, ume ponekad i da "poludi" , što se svakom desi. Na primer, kada smo ovde sa reprezentacijom imali pripreme, poslednje veče smo bez njenog znanja otišle u Kopenhagen, malo u zezanje. Sutra su devojke otišle avionom za Srbiju, a mi svojim kućama. Kad ono, u 10 ujutru zove Anja telefonom, napada. Neko nas je slikao i stavio fotke na najčitaniji danski sajt. Srećom, brzo smo je smirile.

Ko je "bensedin" za nju u takvim situacijama? Jel' Bojana ima najveći autoritet kod nje?

– Bojana je uvek tu za sve! Ima autoritet, izuzetno je cenim kao igrača, a volim kao drugaricu. Sada se u Danskoj povela kampanja zbog toga što Bojane nema u izboru IHF-a za najbolju igračicu sveta. Svi glasaju za nju i nose majice "Stem po Bojana", što u prevodu znači "Glasaj za Bojanu". Da se zna koja je najbolja.

Sistem treninga u Danskoj je znatno drugačiji nego ovde. Manje se trenira. Možeš li nam opisati pripremni period, jednu trenažnu nedelju, pripremu za utakmicu?

– Ovde faktički i nema priprema po našem sistemu rada. Tokom letnje pauze, svaka ima svoj program i ne prestaje sa treningom. Tako da nema klasičnih "planinskih priprema". Sezona počinje u septembru i igra se puno utakmica. U Slagelsu imamo dva-tri rukometna treninga nedeljno. Sve između su teretane. Budući da većina igračica ne živi u Slagelsu, svaka odrađuje teretanu za sebe u svom gradu.

Trenirate jednom dnevno, a ništa vam ne fali po pitanju fizičke spreme? Kako ćemo sada da razočaramo stotine trenera sa balkanskih prostora, koji u avgustu spremaju ekipu, kao za Olimpijske Igre.

– Ne znam da li će se neko razočarati, ali ako je takav sistem rada u najboljoj evropskoj ligi, onda šta više reći! I meni je bilo čudno kada sam došla u Dansku, ali sam se brzo navikla(smeh). Inače, treninge pred utakmicu obično nemamo. Tada se okupimo, ručamo, imamo sastanak i gledanje protivnika, a posle odemo na večeru ili bioskop. U Đeru smo malo odtrenirale, odigrale neku igricu i šutnule par puta na gol. Uz sve to druženje, dosta pričamo o onome što nas čeka. Da ne pomisle ljudi da se samo zezamo.

Kako sad to? Ovde je omiljena maksima "ne pričaj, nego radi"!

– Anja tako ne misli. Ona baš forsira razgovor i komunikacija joj je veoma bitna. Traži i od nas da aktivno učestvujemo u razgovoru.

Da li vas ponekad u procesu "team building-a" povede i u "noć"?

– Ja još nisam videla taj izlazak(smeh). Što se toga tiče, Slagels je pravi profesionalni klub. Nema izlazaka.

Četvrtu godinu si u Danskoj. Kako živiš, van terena?

– Za devojku od 23 godine, jako smireno. Danska je mirna zemlja, što baš i ne prija našem mentalitetu, ali se vremenom navikneš. Srećom, ima nas dosta ovde, tako da i nemam neki osećaj da sam u inostranstvu. U slobodno vreme najviše je kafenisanja, šopinga, šetnji, igranja jamba. Odlazim i do Kopenhagena, koji je 90 km od Slagelsa. Najčešće kod Ćubija(Suzane Ćubele). Ona se vratila posle povrede i igra za FCK (šestoplasirani u danskom prvenstvu).

Ima li nostalgije?

– Ima, i to baš puno. Nedostaju mi porodica i prijatelji, a potom, mnogi sitni detalji zbog kojih ponekad poželim da se odmah spakujem i krenem kući.

Gde je tvoja kuća?

– Moja kuća je Palanka i njoj se uvek vraćam. Kruševac volim, u njemu sam provela divnih šest godina.

Kako se nosiš sa popularnošću, s obzirom na status rukometa u Danskoj? Ima li bračnih ponuda?

– Uz fudbal, ženski rukomet je najpopularniji sport. Svi prate dešavanja, svi nas prepoznaju. Bračnih ponuda nema.(smeh)

E sada verovatno nešto što će najviše zanimati čitaoce, reprezentacija Srbije? Prvo pitanje koje se logički nameće je kada ćemo biti prvaci sveta? Znamo šta se desilo na prošlom Evropskom prvenstvu gde je selekcija igrala bez gotovo čitave "prve reprezentacije". Čekamo Poljsku u baražu za SP. Sa Anom Batinić ili bez nje?

– Moj najveći i jedini problem prošle godine je bila moja noga, zbog koje nisam igrala sedam meseci. Pukla mi je kost u skočnom zglobu baš sa reprezentacijom u maju prošle godine
. Jedinu stvar koju sam zamerila je to što me posle svega, niko nije pozvao da me pita kako mi je. Još uvek osećam posledice povrede. Nemam sve pokrete zgloba, ali je mnogo bolje. Zdravlje mi je najbitnije.

Znači na Poljsku sa tobom i ostalim "Dankinjama"? Verovatno pričate o reprezentaciji. Kakva su razmišljanja ostalih devojaka?

– Sve te devojke zajedno sa mnom imaju san. Uglavnom sanjamo isti – Da osvojimo Olimpijske Igre! Kao što u Slagelsu svi sanjamo Ligu Šampiona. Ne vidim problem u igračicama. Ne vidim zašto svaka od njih ne bi došla. Mene još niko nije pozvao. Znam da sam na spisku i to je to.

Da li pričate o reprezentaciji sa saigračicama, Dankinjama i Norvežankama? Jel "priznaju" da bi kompletne Srpkinje bile najbolje?

– Priznaju, mada im nije jasno kako jedna reprezentacija sa takvim igračicama ne može da se okupi i osvoji nešto.

Sigurno je da će posle takve sezone prijati odmor?

– Uh, ne znaš koliko! Dobićemo dve nedelje slobodno posle Lige Šampiona i još dve nedelje u julu. Već od avgusta krećemo sa treninzima.

Gde Ana Batinić vidi sebe za pet godina?

– Pet godina, uh, to je baš daleko! U Slagelsu sam još godinu dana. Danska mi odgovara i volela bih da nastavim karijeru ovde. Mada, nikad se ne zna sa nama sportistima, gde možemo da zaigramo! Za recimo pet godina, sebe vidim u zalasku karijere i na putu da postanem majka. To mi zvuči lepo.

Zaista zvuči lepo. Na leđima imaš tetovažu. Šta ona simbolizuje?

– To su sedam stvari: Bog, život, porodica, ljubav, zdravlje, sreća i moć, bitnih u mom životu.

To dolazi kao prava poruka pred kraj našeg razgovora. Kako si reagovala na sajt? Pohvale smo dobili sa svih strana. Daj neku kritiku!

– Pa evo, koliko sam videla, muškarci se više forsiraju od nas? E, to malo da se promeni(smeh). Srećno!

Ovom pričom menjamo tu sliku. Za kraj, jesi li nekada imala duži intervju od ovog?

– Nisam imala duži intervju, ali mi je bilo jako zanimljivo.

Delimo isto mišljenje. Hvala Ana!

Žika Bogdanović

 

 

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball