Enid Tahirović (Gepingen): "Minimalno šesti, a možda i bolji" - Balkan-Handball.com
Naslovna Intervju nedelje Enid Tahirović (Gepingen): "Minimalno šesti, a možda i bolji"

Enid Tahirović (Gepingen): "Minimalno šesti, a možda i bolji"

0 komentar

Da sportske karijere nemaju pravila, da i "vundekinderi" i oni iz drugog plana, na kraju dođu na isto, ako rade i veruju, da je lopta okrugla, da se na gol često spuštaju "roletne", da i u Bundes ligi svako može da se pobedi, jer goste uvek čeka puna hala i da publika voli sportiste koji uvek daju sve od sebe, učimo na primeru čoveka koji je obeležio deceniju bosanskohercegovaćkog rukometa, golmanu Gepingena, Enidu Tahiroviću (37), koji se trenutno nalazi na četvrtom mestu po broju odbrana u najjačoj ligi na svetu.

 Enide, Gepingen je ponovo u vrhu. U Bundesligi se nalazite tu negde oko petog, šestog mesta, a u jednom trenutku ste bili i treći. S obzirom na dobru situaciju u klubu, novu dvoranu u kojoj igrate, gde je kraj vaših ambicija?

– Prošle godine smo bili zadovoljni šestim mestom, koje je i ovogodišnji cilj. On je realan. Tradicija (devet titula prvaka Nemačke i dva puta osvajači Kupa šampiona) i nova dvorana (5600 kapacitet), dali su nam pravo da se nadamo tome, mada nije isključeno da gledamo ka vrhu još više. Minimalno treba biti šesti, a ako se ukaže prilika, borićemo se za petu ili četvrtu poziciju.

"BITI BLIZU LEMGA I FLENSBURGA"

Pored Kila, HSV i verovatno Lowena, koji nisu za komentarisanje, koga si pre starta sezone video u borbi za to četvrto i peto mesto?

– Mislio sam da će tu biti Lemgo i Flensburg. Za Magdeburg sam znao da neće izdržati, jer imaju iste probleme već godina. Za Berlin se znalo, da neće ni uprkos pojačanjima, uraditi nešto više. Najveće iznenađenje je Gumersbah, koji je ostao bez dobrog dela prve postave, a trenutno je šesti. Izgubili su kući od Flensburga, i videćemo da li je to znak da padaju. Mi ih čekamo kod kuće u sledećem kolu i nadam se pobedi. Želimo da ostanemo na dometu Flensburgu i Lemgu, i do kraja će to biti bitka za četvrto i peto mesto.

Jedina ste ekipa, koja je pobedila HSV u ovoj sezoni. Koliko je tome doprinela ta nova, akustična dvorana? Kako vidiš borbu između Kila i Hamburga?

– Atmosfera, koja je odlična, sigurno da je uticala i uticaće do kraja prvenstva. Protiv HSV-a smo otvorili meč sa 8:1, imali sreće, igrali dobro i na kraju postigli pobedonosni gol na samom kraju. Oni su priznali da je to zaslužena pobeda, a došla je posle naše katastrofe u Kilu. Mislim da će Kil osvojiti titulu i ove godine bez problema. HSV se sada mučio sa Libekom, od koga su maltene trebali izgubiti. Tako nešto se Kilu ne dešava. Uprkos borbi i pojačanjima Hamburga, mislim da će "Zebre" biti prve.

Mnogo pričamo o kvalitetu ekipa u Nemačkoj, a sada nam treba odgovor na pitanje, koji je to najteži domaći teren, odnosno, gde je publika najveća prednost svom timu?

– Iskreno da ti kažem, nama iz Gepingena je najteže igrati u Balingenu. To su nam ljuti protivnici iz iste pokrajine. U Gepingenu ide priča, maltene, svuda smeš izgubiti, samo ne u Balingenu. Bilo je teško tamo. Mala halica, napaljena atmosfera. Ne volimo da gubimo, ni jedni, ni drugi. Što se tiče igranja u Bundes ligi, stvarno je veliki doživljaj. Puno dvorane, prelepa atmosfera. Imam čast da pred kraj svoje karijere učestvujem u tome. Baš uživam. Mislim da bi trebao san svakog rukometaša, koji ima neke ambicije, da igra ovde. Ne mislim ni o čemu, uživam i radujem se svakoj utakmici. Ima ružnih momenata, kao protiv Kila. Kada krene ta njihova mašina, ne znaš šta te snašlo. Tako igraju. Ako im je dan "prosuće te", ako nije, izgubićeš sedam, osam razlike.

Tvoja karijera nosi epitet holivudske. U zrelim, najboljim dvadesetim, bio si godinama u Nemačkoj, ali si igrao u trećoj i četvrtoj ligi i pored toga tražio i na drugi način egzistenciju. Da li si ti ili bilo ko mogao da pretpostavi, da ćeš u poznim tridesetim braniti u šestoj ekipi Nemačke i biti četvrti golman najjače lige na svetu?

– Za to vreme mog boravka, bila su neka druga vremena. Tada rukomet nije bio na prvom mestu u mom životu. Karijera je moja započela 2000-te, sa 28 godina, sa dolaskom u Bosnu i reprezentaciju. Bosna je postala ozbiljan klub, respektabilan, a tome su pomagale naše igre. Zainteresovali smo rukometnu javnost. Naša čuvena utakmica sa Hamburgom u polufinalu i pobeda je išla i na Eurosportu. Posle je došao odlazak u Koper. Dobra se ekipa skupila i uspesi su došli brzo. Stigao je poziv iz Gepingena, dobra prva sezona. Posle prve sezone, postao sam i kapiten. Stranac, posle godinu dana, dobio je na glasanju za kapitena 14:1.  Ja sam jedini bio protiv. I to govori da sam ostavio trag i drago mi je što je tako. Te stvari nemaju veze sa finansijama, ali su one nekada više od svega.

 Najveća boljka svih rukometnih profesionalaca je nostalgija. Već uveliko je krenulo odbrojavanje za odlazak kući za praznike, a Nemci i Danci, za razliku od ostatka Evrope, najkasnije se raspuštaju…

– Snalazimo se nekako. Sa Petkom (trener Gepingena, Velimir Petković) imam super saradnju. Uvek mi izlazi u susret. Za nedelju reprezentacije, dobio sam pet dana, a svi ostali tri. Ima razumevanje prema meni, s obzirom da su mi sin i supruga dole. Jedva čekam da odem za Sarajevo, pa 12. januara, opet u nove radne pobede.

"OČEKUJEM DA BUDEMO PRVI U KVALIFIKACIJAMA"

Rekao si zbogom reprezentaciji BiH. Ostavio si veliki trag, bio izabran za sportistu godine u BiH, i pored toga što nisi ostvario želju da igraš na velikom takmičenju?

– Najlepši deo moje karijere je vezan za reprezentaciju. Prvi nastup sam imao za vreme selektora Seada Hasanefendića, kao jedini igrač iz domaćeg prvenstva. Nisam nesrećan zbog velikog takmičenja. Pravili smo dobre rezultate, a nismo imali sreće u baražima. Privukli smo pažnju rukometne javnosti, pozivani na velike turnire, čulo se za nas. Srećan sam zbog svake utakmice u državnom dresu, i od juna, kada sam objavio rastanak, najveći sam navijač reprezentacije. Pričam sa igračima, interesuje me šta se dešava i nadam se da ćemo u konkurenciji Velike Britanije, Finske i Rumunije biti prvi. A onda baraž, a i sam znaš šta znači baraž…

Dolaskom Danijela Šarića i Nebojše Golića, Bosna i Hercegovina je još više dobila na kvalitetu…

– Šara je veliki golman, jer ne bi džabe branio u Barseloni. Mi smo veliki prijatelji, družimo se, zadnji letnji odmor smo proveli zajedno na moru. Drago mi je da je tu. Što se tiče golmana, i kada sam odlazio, rekao sam da nećemo imati problema, jer ima dobrih golmana. Tu su i Grahovac, i Ratko, pun iskustva. Ako i negde imamo problema, kod golmana ih sigurno nemamo. Dosta je igrača iz naše lige, iz Rađinog prvog selektorovanja, i verujem da će on to dobro posložiti i napraviti dobar rezultat u Finskoj. Mislim da smo bolji od Rumunije i mišljenja sam da bi bilo neozbiljno ako ne budemo prvi.

Tvoja generacija je dovela sarajevsku Bosnu do nekog evropskog nivoa. Već par godina, Sarajlije učestvuju u Ligi šampiona i to bez kvalifikacija.  Kako vidiš razvoj Bosne BH Gas? Mnogi im zameraju da nemaju stprljenja, i da su igračke i kadrovske promene suviše česte…

– Velika je stvar za bosanski rukomet da imamo jedan takav klub. Drago mi je da sam i sam učestvovao u tome da Bosna bude direktan učesnik Lige šampiona. Odlučeno je da se podmladi ekipa ove godine. Budimo realni, grupa je izuzetno teška i teško je bilo očekivati bolje rezultate u Ligi šampiona. Ovo je realnost. Boljitak se može očekivati sledeće ili one tamo godine, ako trener bude imao toliko vremena ostati tu. Sa mladim momcima treba v
remena i strpljenja. Nadam se da će Bosna i sledeće godine igrati Ligu šampiona. Poznajem ljude koji rade u klubu, koji su puni elana i entuzijazma da nešto naprave više. Ove godine je to bilo nemoguće, ali uz par pojačanja, može se napraviti korak napred u narednim godinama.

Karijera je sasvim blizu kraja. Gde vidiš sebe posle završetka?

– Da budem iskren, ne lupam glavu šta ću raditi. Kažem, valjda ima i za mene neko mesto kad završim ovo sve. Voleo bih da to bude u rukometu, da pomognem i svojim iskustvom. Da li u klubu, da li u Savezu, razumem se u sport i mogu nešto da napravim. 

"HRVATSKA ZA MEDALJU – SRBIJA IZNENAĐENJE"

Čeka nas Evropsko prvenstvo. Kako vidiš šanse reprezentacija iz regiona, Hrvatske, Srbije i Slovenije?

– Prošle godine smo zimske pripreme imali u Hrvatskoj za vreme prvenstva, a ove godine, poznajući Petka, najverovatnije u Austriji. Bićemo u Insbruku, gde će uspeti da pogledamo i po koju utakmicu. To je grupa gde je Nemačka. Hrvatska je uvek u krugu favorita. Što se tiče Srbije, mislim da bi mogla da bude veliko iznenađenje prvenstva. Poznajem Seada, dugo godina mi je bio trener i znam kako radi. Ekipa je odlična, a šteta je što je Marko (Vujin) povređen. To je veliki hendikep, pogotovo što se ove godine nalazi u velikoj formi, ali mislim da će drugi momci to moći da nadoknade. Što se tiče Slovenije, reprezentacija je malo starija. Koliko će podneti taj ritam igranja? Iako su doveli Noku za selektora, mislim da neće igrati veliku ulogu u borbi za medalje.

ŽIKA BOGDANOVIĆ

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball