INTERVJU NEDELJE - Dino Slavić: „U Ohridu se živi za rukomet, a za drugo mesto borićemo se do kraja!“ - Balkan-Handball.com
Naslovna Intervju nedeljeINTERVJU NEDELJE – Dino Slavić: „U Ohridu se živi za rukomet, a za drugo mesto borićemo se do kraja!“

INTERVJU NEDELJE – Dino Slavić: „U Ohridu se živi za rukomet, a za drugo mesto borićemo se do kraja!“

zika.bogdanovic
0 komentari

Hrvatski reprezentativac i golman Ohrida Dino Slavić zadovoljan je prvim mesecima u makedonskom rukometu. Posle iskustava u Španiji, Zagrebu i francuskom Limožu, 33-godišnji čuvar mreže pronašao je novu sredinu u gradu na Ohridskom jezeru, gde rukomet poslednjih godina doživljava veliku ekspanziju.

U razgovoru za Balkan-Handball.com Slavić govori o ambicijama Ohrida, borbi za drugo mesto u makedonskom prvenstvu, radu sa trenerom Borisom Rojevićem, ali i o sopstvenom karijernom putu, tokom kojeg je morao da se izbori sa brojnim predrasudama.

Posebno mesto u njegovoj karijeri zauzima osvajanje medalje sa reprezentacijom Hrvatske, a Slavić veruje da hrvatski rukomet sa Dominikom Kuzmanovićem i Matejem Mandićem ima rešeno golmansko pitanje za narednu deceniju.

„Žao mi je boda protiv Pelistera“

Završeno je 11. kolo makedonskog prvenstva, iza tebe je prva polusezona u Ohridu. Drugi ste na tabeli. Kako ocenjuješ dosadašnji učinak?

– Mogu da kažem da sam za sada stvarno zadovoljan. Što se tiče makedonske lige, imamo jedan poraz od Vardara i jedan remi sa Pelisterom. Iskreno, malo žalim za tim bodom protiv Pelistera, jer smo primili gol u poslednjoj sekundi. Taj bod će sigurno mnogo značiti.

Sve u svemu, zadovoljan sam. Drugi smo, čeka nas derbi u Bitolju. Pobedom bismo otišli na četiri boda prednosti i mislim da bi to bio zaista veliki korak ka osvajanju drugog mesta, što svi želimo i očekujemo.

Vardar, kao i prošle sezone, deluje jače od svih ostalih. Čini se da će borba za drugo mesto biti posebno zanimljiva?

– Mislim da je Vardar klub sa velikom tradicijom. Po formi i svemu što pokazuju, trenutno su korak ispred ostalih. Ipak, svi znamo kakav je teren u Bitolju i koliko je teško tamo igrati.

S druge strane, mislim da imamo zaista dobru ekipu i nadam se, očekujem i verujem da ćemo se boriti do samog kraja za to drugo mesto.

Čini mi se da četiri ekipe ipak malo odskaču od ostatka lige. Naravno, svako gostovanje je zahtevno i nigde ne možeš da se opustiš, ali mislim da su te četiri ekipe za korak ispred svih ostalih.

Kako ekipa funkcioniše posle prva dva-tri meseca? Koliko ste zadovoljni onim što ste do sada napravili?

– Za sada sve dobro funkcioniše. Radimo, treniramo i borimo se. Trebalo nam je određeno vreme da se uigramo, jer imamo mnogo novih igrača, pogotovo u odbrani. Bilo je potrebno da se sve kockice slože, ali mislim da će vremenom biti sve bolje i bolje.

„Ohrid me podseća na nemačke gradove u kojima je rukomet sport broj jedan“

Dugo si igrao na Zapadu, a sada si u Ohridu. Kako si se snašao u gradu i novoj sredini?

– Ohrid je grad koji živi za rukomet. Ljudi su neverovatni, prisni. Iznenadilo me je koliko su svi spremni da pomognu oko svega. Mislim da sam se odlično snašao.

To je mali grad koji živi za rukomet. Ima takvih gradova i u Nemačkoj, gde je rukomet prvi sport. Možda bih Ohrid mogao da uporedim sa takvim sredinama, kao na primer u Limožu gde sam igrao, gde je košarka dosta pala, a rukomet podigao i postao broj 1. 

Vidi se da publika iščekuje utakmice. Naravno, kada su derbiji, dvorana je punija, dok na utakmicama protiv slabijih protivnika nije toliko ljudi. Sve u svemu, jako sam zadovoljan gradom, rukometom i celokupnom atmosferom.

Pre tebe je na golu Ohrida bio hrvatski golman Kristijan Pilipović koji je osvojio simpatije publike. Kako se osećaš u ulozi njegovog naslednika?

– Mnogo sam razgovarao sa Pipom. On je ovde zaista radio odličan posao, ostavio je veliki trag. Nahvalio mi je sve što se tiče Ohrida. Iskreno, nadam se da ćemo i ove godine osvojiti trofej.

Što se tiče dolaska na mesto golmana koji je ostavio veliki trag, navikao sam na takve situacije tokom karijere. Već sam nekoliko puta dolazio u klubove u kojima je trebalo zameniti veoma dobre golmane. Zamenio sam Cuparu u Ademar Leonu, Žentija u Limožu, tako da mi to nije strano ulaziti u „tuđe cipele“.

„Rojević insistira na odbrani i detaljno analizira svakog protivnika“

Ohrid prima malo golova, tek nešto više od 23 i po tome je prvi u regionu, a i kada se pogleda TOP 5 liga Evrope, nema mu ravnog. Prošle godine u odbrani sa Rejom i Pilipovićem, ali se taj trend ne menja ni ove sezone kada su neka nova lica u „Biljaninim izvorima“.

– Nisam znao za taj podatak, drago mi je da čujem. U Bundesligi i Francuskoj igra se dosta brži rukomet i postiže više golova nego u Makedoniji, a možda i na celom Balkanu. To može da bude jedan od razloga.

Naravno, za klub i rezultate mnogo znači kada primaš što manje golova. Kako mi momci pričaju, Rej je bio jedna od najvažnijih karika odbrane Ohrida. Međutim, došli su Jošida i Zečević iz Partizana i mislim da su to dobro nadomestili.

Pratim malo i Ligu šampiona, Vislu Plock, i vidim da Rej i tamo radi jako dobar posao. Očigledno je da su igrači koji su došli kao zamene nastavili da rade dobar posao u našoj odbrani.

Kako izgleda saradnja sa trenerom Borisom Rojevićem?

– Za sada je sve super. Trenira se dosta, ali naravno, mnogo toga zavisi od rasporeda utakmica. Evo, čekaju nas mečevi u subotu i nedelju, praktično četiri utakmice u osam dana. Normalno je da tada ne možeš da treniraš kao kada igraš samo jednom nedeljno.

Rojević mnogo insistira na odbrani, što meni kao golmanu, naravno, odgovara. Dosta je studiozan. Svaku utakmicu detaljno prouči, analizira gde je protivnik najjači u napadu, koji su njihovi najopasniji igrači i na osnovu toga priprema taktiku.

Za sada, po mom mišljenju, sve to dobro funkcioniše.

„Nekome se otvori ranije, nekome kasnije – meni se otvorilo malo kasnije“

Tvoja karijera nije išla klasičnim putem. Do najvećih klubova i reprezentacije stigao si nešto kasnije. Do neke 26. Zamet, Umag, mali klubovi, pa tek onda inostranstvo. Kako danas gledaš na sve što si prošao?

– Zatekao si me malo sa ovim pitanjem. Možda je sve došlo dosta kasno, ali na kraju je valjda tako moralo da bude. Nekome se otvori ranije, nekome kasnije, a nekome nikada. Meni se sve otvorilo malo kasnije. Sa 25 sam otišao u Španiju, to je po današnjim merilima, dosta kasno.

Mnogo sam radio i zaista živeo za rukomet. Onda su došli Španija, Zagreb, Limož, a sada Ohrid.

Nadam se da još nisam blizu kraja karijere. Hvala Bogu, zdrav sam, mogu još da igram i branim. Kada se ovako na brzinu osvrnem na sve što sam prošao, mislim da mogu da budem dosta zadovoljan.

Može se povući paralela između tvoje karijere i karijere Ivana Stevanovića Stivija. I on je dugo bio na Kvarneru čekajući svoj šansu, a posle je sve došlo na svoje, i klupski, i  medalja sa reprezentacijom…

  • Pa da, kada si to spomenuo, slažem se sa tobom. Sa 30 je otišao u Zagreb, trenirali smo zajedno u Zametu, bio mi je stariji kolega i trener. Dobra je to paralela koji su potegao, slična karijera, sličan put.

Kada imaš 23, 24 ili 25 godina i braniš u petom ili šestom klubu u zemlji, sigurno ima ljudi koji ti govore da se okreneš nečem drugom. Jesi li slušao takve komentare?

– Naravno da ima takvih komentara. Pogotovo od ljudi koji ti govore, taj balkanski mentalitet, da bi trebalo da odustaneš, da ti to ne treba u životu, da ako do sada nisi nešto napravio, nećeš nikada.

Ali znaš kako, moraš da imaš svoj put, svoj cilj i svoju viziju. Zaključaš se u dvoranu i radiš.

Kao što sam već rekao, u sportu je potrebno i dosta sreće. Nekome se otvori ranije, nekome kasnije. Meni se otvorilo malo kasnije.

Najvažnije je sve te komentare staviti po strani, verovati u sebe, imati svoj cilj i kad-tad ćeš isplivati.

Jedan si od nižiš golmana na sceni. Je l i to ometajući faktor, da te ljudi manje cene zbog toga? Da li je i to razlog da čovek dobije ozbiljnu šansu kasnije… 

– Verovatno jeste, pogotovo pre desetak ili petnaest godina. Tada su, uslovno rečeno, bili popularni visoki golmani. Ako nisi imao preko 190 centimetara, odmah se postavljalo pitanje da li uopšte imaš budućnost u rukometu, da si za drugu, treću ligu.

Visina jeste bitna, ali i nije. Najbitnija je statistika i ono što radiš na golu. Da li imaš 185 ili 180, moraš da prilagodiš svoj stil branjenja, taktiku i tehniku onome što imaš i da radiš na tome.

„Medalja sa Hrvatskom je kruna moje karijere“

Koliko ti znači sve što si doživeo sa reprezentacijom Hrvatske i osvojena medalja na Evropskom prvenstvu?

– Mislim da svaki rukometaš u Hrvatskoj, kada počne da trenira, sanja da jednog dana igra za reprezentaciju.Uvek je u malom mozgu ta priča da možda dođeš do reprezentacije.

Imao sam tu sreću da osvojimo medalju na Evropskom prvenstvu i mislim da je to, za sada, kruna moje karijere.

Nijedan klupski trofej ne može da mi zameni tu medalju sa reprezentacijom.

Hrvatska danas ima Dominika Kuzmanovića i Mateja Mandića. Kakva je tvoja uloga pored njih i kako vidiš budućnost reprezentacije na golmanskoj poziciji?

– Apsolutno se slažem da njih dvojica više nisu talenti, već dokazani golmani. Brane u Magdeburgu i mislim da to dovoljno govori samo za sebe.

Moje mišljenje je da narednih deset godina, ako ih zdravlje posluži, ne moramo da brinemo za golmansku poziciju.

Kao treći golman možeš samo da im budeš podrška i da pomogneš ako im nešto treba. Na Evropskom prvenstvu je Kuzmanović jedno vreme bio bolestan, pa sam ja uskočio.

Ali zaista mislim da Hrvatska ne mora da brine o toj poziciji narednih deset godina.

Momci su pre svega odlične osobe, normalni i sjajni momci. O njihovim golmanskim kvalitetima ne moramo ni da pričamo, to se zna.

Verujem da bi njih dvojica u narednim godinama mogla da budu možda i najbolji golmanski tandem na svetu.

„Postao sam otac, sada se pogled na život menja“

Šta bi još voleo da ostvariš u naredne tri do pet godina? Kakvi su ti planovi i ciljevi?

– Supruga i ja smo pre četiri meseca dobili dete i mislim da se sada pogled na sve pomalo menja, iz dana u dan.

Živimo, veselimo se i radimo. Zaista sam zdrav i daj Bože da tako ostane. Nemam nikakvih problema sa povredama i mislim da mogu još nekoliko godina da branim na visokom nivou.

U Ohridu imam ugovor i za sledeću godinu, a posle toga, ako Bog da zdravlja, videćemo šta i kako – jasan je Slavić.

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Adblock Detected

Please support us by disabling your AdBlocker extension from your browsers for our website.