Marko Krivokapić o radu u PIK Segedu: Pastor je genije - Balkan-Handball.com
Naslovna Intervju nedelje Marko Krivokapić o radu u PIK Segedu: Pastor je genije

Marko Krivokapić o radu u PIK Segedu: Pastor je genije

zika.bogdanovic
0 komentar

Pomoćni trener PIK Segeda i prvi pratilac čuvenog španskog stručnjaka Huana Karlosa Pastora, Marko Krivokapić (40) dobro poznato je ime srpskoj rukometnoj javnosti. Jedna od najvećih zvezda srpsko-crnogorske reprezentacija sredinom prošle decenije, posle silaska sa reprezentativne scene nakon EURO 2006 u Francuskoj, nastavio je da gradi svoju profesionalnu karijeru u Španiji sve do kraja sa Valjadolidom. Nije, kako kaže u opširnom razgovoru za Balkan-Handball.com, planirao u trenerske pozive, ali onda je usledio poziv jednog od najboljih svetskih stručnjaka koji je u leto 2013 preuzeo mađarski PIK Seged:

  • U ovu priču sam ušao totalno neplanirano. Veoma sam se iznenadio kada me je Pastor pozvao i rekao da nastavlja karijeru u Segedinu. Pitao me je da mu budem pomoćnik i to je bio šok za mene. Nisam bio spreman, jer se nikada nisam spremao za trenerski posao. Popričao sam sa familijom i doneo odluku za pola sata. Bila bi velika greška za mene da nisam probao. Bila je totalno nova stvar doći u Segedin. Prvih nedelju dana nisam ni spavao. To su bile totalno nove obaveze, drugačiji izazov i nepoznanica. Šef mi je zadavao zadatke, imao sam tremu, jer sam se pojavljivao ispred igrača sa kojima sam do juče igrao. Našao sam se u nebranom groždu. Prva godina je bila godina učenja. Gubio sam se, lutao, završavao trenersku školu, radio sa mlađim selekcijama – iskren je nekadašnji rukometaš Jugovića i Sintelona, i dodaje:

  • Druga godina je bila ona u kojoj sam dobio više zadataka od strane kluba kao koordinator mlađih selekcija i nadzor trenera mlađih kategorija. Počeo sam da radim sa juniorima i kadetima. Vidi se napredak, klub je prezadovoljan. Video sam da dosta toga mogu da prenesem na nove generacije. Imamo rezultat, to je najbitnije. Dobro sam se snašao.  Posle tri godine iskustva mogu da kažem, trenerski posao je nešto totalno drugačije nego što sam zamišljao.

Kako je raditi sa Pastorom. Opiši nam ga…

  • To je čovek koga, dok ne upoznaš, ne znaš gde da staviš.Kao igrač nisam ga upoznao, nego tek kada sam mu postao pomoćnik. On je čovek – genije. Jednom rečju. Trener iz provincije, jednog malog mesta gde se posvetio trenerskom poslu sa 25 godina i radio je u Valjadolidu 20 godina. Čovek sa dva fakulteta, radio je malo i kao profesor. Posvetio se rukometu i napravio svoj sistem, pošto je bio primoran na to. Valjadolid je bio sastavljen od igrača koji nisu bili TOP nivo. Morao je nešto da smisli kako bi parirao jačim ekipama u ASOBAL-u. To mu je dalo moć da veruje u to što je izmislio i da lakše prenosi igračima. Njegov sistem je dao rezultat. Pokazatelj su rezultati Valjadolida u prošloj deceniji, a pre Svetskog prvenstva u Tunisu 2005. godine uzeo je Španiju samo na mesec dana i postao svetski šampion. Neverovatan rezultat. Igrači su ga prihvatili i napravio je sjajan posao.

Mogu li se izvući nekih pet karakteristika tog sistema?

  • To je nemoguće objasniti na taj način. Sistem je kompleksan, iako on misli da nije. Stalno mu objašnjavam da to njemu nije komplikovano jer radi tako 20 godina. Za igrače koje trenira, takođe, nije, ali za sve ostale koji nisu u tom sistemu, problem je. Svi u Španiji imaju neku osnovu, ali svaki trener ima drugačiji sistem. Ko god radio, a da je van, ima problema na startu. Iz sopstvenog iskustva mogu da kažem da sam mnogo napredovao kod njega, iako sam počeo da igram sa 32. Bio sam mnogo bolji igrač sa 35 nego sa 25.  Iako nisam bio u istom fizičkom stanju, bio sam mnogo pametniji igrač.

Mađarska ulaže neverovatna sredstva u sport, rukomet…

  • Mađarska jako puno novca ulaže u rukomet i sport, globalno. To će vremenom dati rezultate. Vaterpolo je standardno dobar, fudbal je napredovao, košarka, dok je rukomet podignut na viši nivo nego ranijih godina. U muškom i ženskom rukometu su tu po dve velike ekipe. Svake godine je i PIK Seged sve bliži Vespremu, kao FTC Đeru. Puno se ulaže. Puno kvalitetnih trenera i igrača dolazi u Mađarsku. Kvalitet lige je sve bolji. Velika količina novca se daje za mlađe kategorije. Imaju svoju rukometnu akademiju koja ima podršku od države. Nivo ostalih ekipa se poboljšao. Tatabanja ima ozbiljnu ekipu, Čurgo, Balatonfured, svi oni igraju u Evropi. Mađarska ima lepu budućnost što se tiče sporta i rukometa.

Promenili ste drastično ekipu posle trogodišnjeg ciklusa. Simbol te ekipe je bio nekako Dean Bombač. Ko će tu povući u novoj generaciji…

  • Prvi i glavni princip sistema je da se igra kolektivno. Ne postoji individualac, niko nije bitniji od saigrača. Uvek se neko istakne.Poslednje dve godine je to bio Dean Bombač koji je odskakao, ali bilo je još momaka koji su doprineli rezultatima kao Deki. Tu je Žolt Balog, iznenađenje, prve sezone i Roland Mikler. U odbrani Blažević, koji zaslužuje sve pohvale, jer odrađuje onaj prljav posao koji mnogi ne cene. Dean Bombač je za 10 dana na Kopaoniku na pripremama dao do znanja da želi da radi, da prihvata sugestije i neverovatno brzinom je usvojio sve. U svojoj karijeri, 20 godina igranja i tri trenerskog poziva, nisam video igrača koji tako brzo zamisli trenera pretvara u delo. Puno je pomogao da ekipa dostigne ovaj nivo. Najbitniji delovi sistema su srednji bek i pivotmen.

Stigao je i Matej Gaber…

  • Gabera prati Pastor još iz vremena Valjadolida. Veliki potencijal, mlad igrač na dobrom nivou. Od njega možemo da napravimo kompletnog igrača koji će biti na visokom nivou. Tako smo i tražili igrače za ovaj projekat od tri godine. Mladi igrači sa iskustvom koji mogu da napreduju još puno. Želimo kompletne igrače koji će igrati u oba pravca. U njemu vidimo veliki potencijal.

U trogodišnjem ciklusu ste osvojili EHF Kup, četvrtfinale EHF Lige šampiona, naterali Vesprem na sedmerce i neizvesne završnice za domaće trofeje. Šta za tri godine sa novim timom?

  • Išli smo korak po korak. Ekipa je napredovala iz godine u godinu. Krenuli smo neuspehom, jer kada smo stigli nismo uspeli da se plasiramo u EHF Ligu šampiona. Pobedio nas je Metalurg, ali svako ko zna kako se radi sistematski, zna da uspeh ne dolazi preko noći. Pogotovo protiv Červara, koji je tada bio petu godinu u Metalurgu. Ekipa nije pala, te sezone smo osvojili EHF Kup, pobedili Berlin u njihovoj hali i Monpelje. Prošle sezone smo bili na najvišem nivou, ali smo u TOP 16 naleteli na Kil. Držali smo se u revanšu do 50. minute, a onda je ekipa pala. Znali smo da se borimo sa velikim ekipama i van Segedina, što je bio i osnovni cilj kada smo došli. Doveli smo ekipu do nivoa da možemo pobediti u Nemačkoj, igrati ravnopravno sa Kielceom. Ostaje gorak ukus u ustima, a to je srebrna medalja u mađarskom rukometu. Navijači Segeda zaslužuju da se pobedi Vesprem. Znamo koliko je teško, jer titula u Mađarskoj znači da si prvak Evrope. Napravili smo tim i doveli igrače za koje mislimo da za tri godine mogu da sruše Vesprem.

A kako njih pobediti…

  • Oni su favoriti za osvajanje EHF Lige šampiona. Čine nas boljim, teraju nas da napredujemo.  Kada smo osvajali EHF Kup, pre toga smo imali dve čvrste utakmice sa Vespremom. Čine nas kvalitetnijom ekipom. Uvek moramo da razmišljamo korak napred kako bismo im se približili. Bili smo prošle sezone veoma blizu. Važno je da klub vidi koliko smo blizu, a da navijači ne gube nadu.

HVALA ZELJKOVIĆU I JUGOVIĆU

Deset godina nisi u srpskom rukometu.Igrao si u dva ozbiljna kluba u to vreme, prošao ozbiljno okruženje.  Kakva su ti sećanja?

  • Moram prvo da se zahvalim svima u Jugoviću, prvo Zeletu (Branislav Zeljković) kao treneru i upravi kluba, što su došli do mene. Rukometom sam počeo da se bavim kasno, sa 14 godina. Bio sam plivač,prvak Srbije 300 puta, ali sam sa 14 počeo da padam u formii i batalio, jer sam trenirao od ujutru do uveče. Zvali su me na fudbal, nije išlo. Video me neki sudija iz Crvenke, koji je rekao da sam od Radivoja sinovac. Ljudi su došli da me vide u Sentu, dali mi šansu i tu je počela moja prava rukometna karijera. Samo reči hvale za Zeleta. Dao mi je šansu jako mladom da igram u prvoj ligi. Brže smo sazrevali nego ova današnja deca. Druga su vremena bila. BIlo mi je predivno. Radio sam sa jako dobrim trenerima, legendama poput Pokrajca, Živkovića, pokojnog Gužve Jevremovića, Vujovića, Kurteša. Svi znaju profesora Pokrajca, ne treba ni da pričam.  Znanje rukometa mu je beskonačno. Formirali su nas kao ljude, pa kao igrače. Bili smo vrhunski fizički pripremljeni. Znanje koje sam imao sa 24 godine je bilo dovoljno da se mogu snaći bilo gde u inostranstvu. Reči hvale za Srbiju. Dobio sam šansu i iskoristio je. Stvorio sam život koji je bolji od ovog normalnog života kakav je danas u Srbiji. To svi mi treba da cenimo, da ako bude prilike da to i vratimo Srbiji. Ono što smo naučili kroz rukomet i život.

Stao si sa reprezentacijom rano, u 30. godini…

  • Hvala Vujoviću koji me je odveo na veliko takmičenje. Uvek sam bio uz reprezentaciju, tu negde, ali nije bilo prilike na velikim takmičenjima. Došlo je do smene generacija 2003. godine. Prvo veliko takmičenje je bilo u Sloveniji 2004. godine. Završili smo kao deseti. Bilo je to vatreno krštenje, da bi u Tunisu napravili veliki rezultat osvajanjem petog mesta. Trebao nam je jedan gol za polufinale. Onda je došla ta 2006. godina gde smo se neslavno proveli u Švajcarskoj i na kraju rastali. Tu je bio i moj kraj sa reprezentacijom. Kratka epizoda. Žao mi je što se tako završilo, ali tako je moralo biti. Život teče dalje, reprezentacija postoji i dalje.

I sin je u rukometu. Na golu.

  • Učim decu da je sport hobi, da to treba tako da se shvati, a kada dođu u neke godine, da odluče da li time žele da se bave. Znam koliko je odricanje potrebno, koliko treba da se radi. Ne opterećujem dete sa sportom, govorim mu da uživa. Bio je u fudbalu, a kada smo došli u Segedin, odlučio je sam šta će trenirati. Na njemu je. Samo neka uživa – jasan je Marko Krivokapić.

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball