Balkan-Handball.com

Matej Avanzo, direktor RK Gorenje, o planovima: Sport se radi zbog ljudi

Jedna legenda koja je košarku zamijenila rukometom nedavno je napustila sportske terene. Naravno, riječ je o Ivanu Baliću. Ne tako daleko, u Velenju, rađa se slična priča sportskog menadžmenta.

Matej Avanzo je mjesto direktora slovenske muške košarkaške reprezentacije zamijenio direktorskom pozicijom u Rukometnom klubu Gorenje Velenje. U razgovoru za balkan-handball.com govori o ponovnom stvaranju branda rukometnog Velenja, postavljenim ciljevima, ‘šminkanju Rdeče dvorane’, odnosu s igračima, SEHA ligi…

Aktualna je priča u Velenju dolazak Toskića. Je li tu i kraj pojačanjima ili ih ima još na vidiku?

Ima još jer nam puno igrača odlazi. Skube i Šoštarič već imaju ugovor u Szegedu. Za blizance Burić se ne zna gdje idu, ali imaju nekoliko ponuda.A mi ne možemo da ih pratimo. Financijski su sad oni došli na neki nivo koji, ja mislim, mi ne možemo stići. Što se tiče Szybe, on je u toj kategoriji. On nas isto sigurno napušta nakon sezone. To su neki igrači koji 100% idu.

Veliku ulogu u pregovorima s igračima ima novi predsjednik kluba Milan Meza. Dogovoriili smo se sa Alemom (Toskićem) tražimo još jednog na srednjem vanjskom i jednog na lijevom vanjskom. Tu stvarno tražimo neka veća pojačanja i u razgovoru smo sa nekim igračima. Dogovorili smo novi ugovor sa Ferlinom kao golmanom, odlučili smo da će Rok Zaponšek biti drugi golman sljedeće sezone. Sigurno tražimo još nekog trećeg, ali mladog golmana za budućnost. I tražimo još jednog od Slovenca na nekoj od pozicija.

Naš je cilj završiti što se tiče rostera za sljedeću sezonu do kraja ove godine. Celminša smo još posudili u Ribnicu, ali on će biti backup iduće sezone na poziciji desnog beka.

Ima li kakvih pregovora sa Špilerom?

Ne, nismo bili u nikakvom kontaktu s njim. Zasad ne.

Znači gleda se na nešto dugoročnije staze…

Da. Tražimo još jednog iskusnog igrača, a sve ostalo vjerojatno dodajemo ili mlade strance ili Slovence. Neka je moja percepcija da bi ovaj klub morao više da radi na domaćim igračima. Zbog toga radimo na nekim razgovorima sa klubovima iz blizine da bi se dogovorili za suradnju. Gledamo na duge staze, ali naš je cilj da bi došli korak naprijed i u Ligu šampiona. Ali ne za svaku cijenu. Ja mislim da treba da razmišljamo racionalno, ali kad si sportist.. Svaki tko je bio pet minuta u sportu voli pobjede, nitko ne voli da gubi. Ali sa glavom, ne sa srcem. Prvo treba sačekati kraj ove sezone, imamo puno toga da uradimo. Imamo puno želja, ali korak po korak.

Koje ste si osnovne ciljeve sami zadali kad ste došli u Velenje?

Evo sad sam ovdje oficijelno od prvog oktobra, ali koristio sam već odmor na košarkaškom savezu i tamo dogovorio sa rukovodstvom da nema problema sa time. Moj prvi cilj je stvarno bio da odjednom upoznam 150 novih ljudi. Čitav klub, igrače trenere, sponzore, partnere, sve oko kluba. Neke sam znao, ali više-manje nikog. To sam sad prošao i to mi je bio prvi cilj.

Nisam se nadao da ćemo toliko brzo ubijediti Velenjčane i sve oko kluba da se može puno toga napraviti. Stvarno sam iznenađen da je toliko brzo bio efekt pa smo već napunili salu sa Mariborom i Trebnjem. OK, za Maribor ne kaže pozicija na tabeli da je derbi, ali znamo svi da je to bio derbi. I sa Trebnjem je isto bila puna hala, iako znamo da oni nisu sada u vrhu.

Radili smo puno maketinških akcija koje nas nisu stajale ni euro. Koristili smo igrače koji su išli po školama, firmama i na općinu. Što je razlika od prije, oni su osobno davali ulaznice nekim ciljnim grupama, a ne što je prije bilo da se samo dalo karte pa čekalo da ljudi dođu. Ovdje je faktor motivacije: različito je ako ti Staš Skube, Mario Šoštarič ili Nejc Cehte da ulaznicu nego da je dobiješ na stolu kad dođeš na posao ili u školu. Tim ćemo se služiti puno više u čitavoj sezoni, a na top utakmicama kao što su Celje i Europa radit ćemo neke druge evente.

Moj je cilj da po sezoni barem 10 utakmica budeevent, a ne samo utakmica. Dogovorili smo sad sa općinom da u januaru mijenjamo svjetla u dvorani baš zbog toga da možemo raditi neki light show. Radimo na rebrandingu kluba pa će biti dvorana u nekom novom ambijentu. Kad ideš unutra, imat ćeš osjećaj da ulaziš u hram Rukometnog kluba Gorenje.

IMAĆEMO „HRAM RK GORENJE“

Planira li se možda i povećanje kapaciteta dvorane?

Evo sad je baš 40. obljetnica ove dvorane. Problem je u tome što će teško netko investirati lude pare u ovu halu. Iskreno, nije to hala da bi se za neke normalne pare dalo učiniti čudo. Ali ako spustimo sve tribine to je kapacitet nekih 2,500 ljudi što nije tako malo. Ja mislim da sa ovom ‘šminkom’ koju ćemo radit će to biti totalno drukčija hala. Mislim da ako ćemo imati punu halu i popratne događaje, bit će to ambijent u kojem se može igrati Liga šampiona.

Velika je moja osobna dilema, ali nismo o tome pričali ni sa sponzorom, gospodinom Bobincem, ili bilo kim iz Gorenja i kluba ali moje mišljenje… Ja nisam čovjek koji bi podržavao da se igra u nekoj drugoj dvorani. Ako igraš zaslužio si i igraj u svojoj hali. Inače bolje da ne igraš. Mislim da ćemo sa svim ovim akcijama raditi veliki korak naprijed, ali ne znam je li to dovoljno ako budemo u Ligi šampiona.

gorenje15_16Kakvo je stanje sad pred europski meč sa Holstebroom? Zvone li mobiteli zbog karata?

Pa ne. Nije to sada da se traži karta više, tek smo mjesec dana ovdje. Volio bih da kroz sezonu uradimo sve da bi ljudi u sljedećoj sezoni platili makar pet eura za event. Da ne bi bilo 90% ljudi na utakmici koji su dobili kartu nego da smanjimo taj postotak. I da svako tko da neke pare za utakmicu nešto i dobije. Bit će u dovrani uvijek neke nagradne igre, događat će se puno toga oko kluba.

Radit ćemo puno u dobrotvorne svrhe. U decembru će biti besplatan ulaz na sve tri utakmice domaćeg prvenstva, ali na svakoj utakmici će se skupljati za neke ljude slabijeg imovinskog statusa. Za jednu utakmicu će ulaznica biti igračke, za jednu odjeća a za jednu bilo koja hrana ili piće za njih. I to ćemo kao klub dodati nešto i dati ljudima. Svakako najviše u decembru, mjesecu darivanja. To su projekti na kojima ćemo radit, svi će ljudi u Šeleškoj dolini živjeti sa ovim klubom. To je falilo u zadnjim godinama najviše.

Ovaj klub ima budžet, dobre igrače, OK infrastrukturu, ali nije bilo gledatelja. A sport se radi zbog ljudi. Ne radi se zbog mene ili samo zbog sponzora, nego ljudi. Ako netko investira tolike pare kao što Gorenje čini, normalno da ljudi tamo očekuju da ima neka pozitivna konotacija između kluba i ljudi koji to prate.

CELJE I MI „ISTO SELO“

Koga vidite kao konkurenciju? Ili možda imate nekog sportskog partnera s kim biste ušli u suradnju?

Već smo pričali da bi nešto radili zajedno sa Celjem, ja nemam problema s time. Mislim da je sport jedina stvar na svijetu koja može udružiti totalno različite ljude. Nekoga tko je politički ljevak ili dešnjak može normalno raditi u sportu. Inače znamo koliko je to teško.

Što se tiče Celja i Gorenja, to su dva grada koja su 25 minuta autom. Znači to je globalno isto selo. Puno sam toga radio u Kini, tamo oni kažu da je selo sve ispod pet miliona. Znači Hrvatska i Slovenija zajedno su selo za njihovu perspektivu.

Stvarno ne gledam i ne interesira me konkurencija. Radimo za sebe, znamo koji su nam ciljevi i pratim samo to. Ali što se udruživanja tiče, ja sam prvi za to. Jedini je moj problem što još ne znam puno toga o rukometu i ne bi bilo fer da kažem nekima koji su u rukometu 30 godina što činiti i da se pravim pametan. Iskreno, prvo moram puno da naučim.

Zasad radim što dobro znam i nadam se da imam dobre savjetnike što se struke tiče. Mislim da u klubu imam puno takvih ljudi, a i da sam kroz košarku dobio neki dobar osjećaj za sportaše. Prvenstveno za to kakav je neki igrač, trener ili direktor čovjek, što mi je najbitnije. Najbitnije mi je da možeš razgovarati sa nekim bio to trener, igrač ili novinar. Ako si ti iskren, onda će se to na dugi rok vratiti.

gorenje_vardar_2015Imate li možda neke vrlo bliske savjetnike? Kome baš jako vjerujete?

Nemam profesionalne savjetnike, samo volontere (smijeh). Više-manje radim sa trenerom. Moj prethodnik na mjestu direktora Tomaž Juršič, sada direktor za mlađe kategorije,isto puno zna o rukometu.

A pričam i sa ljudima iz rukometa koje sam upoznao tijekom drugih svojih radova u zadnjih 10 godina. Mi sportisti uvijek smo bili zajedno.Fudbaleri, rukometaši… Radili smo zajedno više stvari i uopće mi nije teško naći dobre savjetnike, ljude za koje vjerujem da nemaju nikakve druge motive nego da kažu pošteno što misle o nekom igraču ili treneru.

Dakle kao osnovica vaše poslovne filozofije nameće se poštenje…

Poštenje da, ali znamo svi ako si prepošten da skupo platiš na kraju. Stvarno želim biti uvijek korektan sa svima i ako je netko korektan prema meni ja ću mu to duplo vratiti. Ali isto to očekujem i od drugih. Ako netko nije pošten, kod mene ima uvijek samo jednu šansu. Ako je to neko povjerenje iskorišteno, onda ne može raditi sa mnom. To svakome kažem u lice, zasad nema puno onih što su me iznevjerili.

Imate li kojeg idola, uzora u poslovnom svijetu?

Nikad nisam imao uzora. Ni kada sam bio sportaš, nikad. Što se tiče biznis modela stvarno mi je bilo drago da me zvao čovjek kao Franjo Bobinac. Znamo, on nije samo u Sloveniji nego i šire, jedan veliki globalni menadžer. Stvarno mi je drago što mogu od njega učiti i što toliko vjeruje u mene. To mi je sada sasvim dovoljno.

Imam puno dobrih prijatelja u sportskom menadžmentu. Jedan od takvih koji je stvarno izvanredan lik je Tomaž Ambrožič. On drži agenciju SV-RSA, njega sam doveo i kao marketing direktora Eurobasketa u Sloveniji. To je čovjek kojem bih vjerovao uvijek, nikad me u životu nije iznevjerio. Ne mogu reći da mi je idol, nego je pravi poslovni partner u svijetu sporta.

TAMO DRAGIĆ, OVDE SKUBE

Koliko Vam je teško usklađivati sve poslovne obaveze?

Dok sam bio na Savezu nisam imao još svoju firmu, tamo sam bio samo zaposlenik. Kad sam pričao sa Bobincem da bih došao u Gorenje, imao sam uvjet da bih imao svoju firmu. Otvorio sam je tek pred mjesec dana i sve je to sada start up. Radit ću sa mojim velikim prijateljem koji je glavni menadžer najboljeg poljskog košarkaškog kluba. To je Walter Jeklin, Slovenac koji živi 15 godina u Poljskoj.

Ključni dio posla će nam biti sportske pripreme europskih ekipa u Kini i kineskih u Europi. Imamo nekoliko partnera u Kini, ali to je stvarno sad u početku i kratkoročno čisti minus. Ali mislim da je potencijal velik jer Kina i sport… to je stvarno čudo. Nadam se da ćemo naći i neku poveznicu između rukometa i Kine.

Zasad sam 100% u Velenju. Obavio sam razgovore sa svim igračima, uz mene je uvijek bio trener. Svim sam igračima kazao da je moja ekipa za mene uvijek najbolja. Ponašam se prema njima jednako kao i ranije prema slovenskoj muškoj košarkaškoj reprezentaciji, gdje sam bio direktor. Prije mi je lider bio Goran Dragič, ovdje mi je Staš Skube. Ne pravim razliku između njih.

Ja sam njihov servis, bez rukometaša nas nema. Ja moram prodati neki produkt, a oni mogu igrati rukomet i bez mene. Svi smo servis i svakog dana kad se probudiš ujutro moraš se probuditi s tom mišlju. Uvijek ti radiš za njih, a ne oni za tebe. I kad oni to osjete, onda ti vraćaju uvijek duplo više. Uvijek! Barem je to moje iskustvo.

E, sad… Velika je razlika od onog što sam prije radio i što sad radim. U reprezentaciji sam kod svakog igrača sam molio da rade neke akcije jer, barem u košarci, svi u reprezentaciju dođu džabe. Ovdje u klubu to je jedna od njihovih obaveza. Ali svejedno oni osjete da ih ti zamoliš i da svaka akcija kao što smo radili u subotu je i njihova promocija, da je to zabava i neka kemija, team building. Većina njih je došla do mene i govorila ‘jao kako je to super, uživali smo’. A kada to dobiješ nazad, to je super i za njih i za mene. Lakše je raditi nove projekte zajedno.

Krativni jeste, imate li već neki projekt i za oglede sa Holstebroom?

Pa ne bih još otkrivao, ali bit će, bit će nešto.

Fokusirali smo se dosta na ovu sezonu. Koji su nešto dugoročniji ciljevi?

Želimo imati skup iskusnih i mladih igrača. Sad smo na kraju razgovora da i Cehte produži na još jednu godinu. Želimo biti dobra konkurencija u domaćem prvenstvu ali da igramo i više utakmica. Ova je ekipa stvarno skupa za jednu utakmicu tjedno. Upoznajem prvo sistem u rukometu, moram još naučiti i razumjeti više za konkretne poteze. Svakako bih volio da ekipa ima više utakmica.

Nazire li se tu kao rješenje ulazak u SEHA ligu?

Ja nisam u poziciji da odlučujem nego je to više projekt rukometnog saveza ili nekih uvjeta koji će postojati. Znam iz košarke da je svako regionalno natjecanje donijelo puno problema i puno potencijala. U ovom trenutku još uvijek nemam dovoljno informacija da bih se odlučio. Pratit ću što misle o tome u savezu i u Celju. Stvarno mislim da mi i Celje trebamo biti partneri što se tiče međunarodne suradnje.

MOŽDA I U KINU

Imate li u planu surađivati s još nekime u europskim okvirima?

Puno nam se klubova već obratilo. Ja sam čovjek koji puno poštuje tradiciju. U sportu možeš promijeniti trenera, igrače i sponzore, ali tradiciju ne. Ne možeš je ni kupiti. Da imaš sto miliona a nemaš tradiciju, neće to ići na duge staze. Poštujem sve što je klub napravio i znam da ima puno kontakata. Već su nas kontaktirali za turnire za iduće ljeto, razmišljamo i o putu u Kinu jer tamo stvarno imamo i mogućnost zaraditi, ne samo otići tamo bez troškova. I za Gorenje kao firmu je to dobra promocija, nešto novo –uvjeren je Balić sportskog menadžmenta na ovim prostorima.

IZ VELENJA
TOMISLAV LAURIĆ
FOTO: Saša Despot

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *