ŽIVOT I POSAO U BRESTU - Željko Babić: Svakog dana učim da bih bio bolji trener - Balkan-Handball.com
Naslovna Intervju nedelje ŽIVOT I POSAO U BRESTU – Željko Babić: Svakog dana učim da bih bio bolji trener

ŽIVOT I POSAO U BRESTU – Željko Babić: Svakog dana učim da bih bio bolji trener

zika.bogdanovic
1 komentar

Jedan od kluba koji predstavlja rukometnu Meku u vreme krize, beloruski Meškov, izašao je ove godine i senke Dinama iz Minska, i vrlo brzo, zauzeo solidne pozicije u EHF Ligi šampiona, u kojoj gura ka plasmanu u TOP 16 fazu. Velika ulaganja ruskog giganta Gazproma, spasila su SEHA regionalnu ligu, a od tima iz Bresta, stvorili legiju sve kvalitetnijih stranih imena, koje predvodi hrvatski trener Željko Babić. O svemu pomalo, razgovarali smo sa bivšim pomoćnikom Slavka Goluže u reprezentaciji Hrvatske, par dana pred veoma važan duel u Zagrebu u okviru šestog kola EHF Lige šampiona, na kraju kalendarske godine.

U prvom duelu pre par dana, Meškov je lako savladao Zagreb 26:22. Da li ste očekivali jači otpor hrvatskog šampiona?

– Očekivao sam, normalno, jači otpor. Utakmica je otišla u takvom smeru, gde smo se mi čvrsto defanzivno postavili, a Zagrebovi igrači su teško dolazili do gola.  Pešić je imao dve-tri dobre intervencije, i u principu, to je bio i kraj utakmice već u prvom poluvremenu.

ODBRANA U RUKOMETNOM GENU

Malo golova primate. Od Kila 25, Metalurga 24, Zagreba 22. Kako vidite kompoziciju vaše ekipe, da li ste odbrambena ili napadačka? Na čemu je fokus?

– Trener sam koji jako voli odbranu i posvećuje joj pažnju.  Volim kada ekipa igra čvrstu i agresivnu odbranu. Moj rukometni stav je da se bez odbrane ne može dobiti ozbiljna utakmica. U samoj pripremi i u svom trenerskom genu imam odbranu na prvom mestu. Trudim se da moja ekipa igra čvrsto i pokretljivo. U trenažnom procesu se trudim da,  i taktički, i fizički, posvetim vremena ovom segmentu.

Dosta toga se promenilo u Meškovu od kako ste stigli u avgustu 2013. godine. Kako ste zadovoljni igračkim kadrom i kakva je razlika u odnosu na prošlogodišnji?

– Prošle sezone je bila puno teža situacija. Sklapali smo tim tokom cele sezone, pa je stigla grupa iz Dinama. To je za svakog trenera jako teško uklapati. Uspeli smo i pored toga da ostvarimo dobre rezultate. Svi u klubu smo se pripremili tokom pauze i napravili bolju selekciju. U konceptu koji želim  probao sam par igrača. Situacija je generalno bolja. Imam bolje igrače na ciljanim pozicijama koje sam izabrao. Lakše je raditi i postižu se bolji rezultati. Selekcija je preduslov uspešne sezone.

Meškov je kao klub uspeo da dovede igrače iz RNL-a i Kielcea. To daje na težini celom projektu…

– Meškov je klub u stvaranju, ozbiljan klub, odličan. Ima perspektivu i budućnost. I mojim dolaskom, i dolaskom pojedinih igrača, stvara se fizionomija evropskog kluba. Gospodin Meškov želi da se u tom pravcu i razvija. Špiler, Stojković, Manojlović, pa beloruski reprezentativci, njihovi dolasci su pozitivni i predstavljaju znak da će i ubuduće dolaziti sve više kvalitetnih evropskih igrača.

ČAROLIJA…

Ono što je jako bitno i na čemu su padali mnogi treneri na istoku Evrope je odnos sa domaćim igračima. Ipak je to specifična sredina i drugačiji mentalitet. Kako se nosite, kako ste pomirili dva mentaliteta, naš i njihov?

– Iskreno rečeno, situaciju kakva je u Brestu ne bih je preporučio nikome. Ovde trener ima jako složen zadatak, koji je jedna čarolija. Ako sam uspeo, kako vi kažete, onda neka to ostane moja tajna, taj način na koji komuniciram sa igračima. Mogu reći da je situacija jako složena i da je voditi ovu ekipu jako teško. Svaki dan se nalazim u teškim situacijama, ali to je i posao trenera. Još sam tu, dobro je, znači nisam dobio otkaz. Mnogi trener u poslednjih sedam-osam godina su se zadržavali po sedam-osam meseci, dobijali otkaze. Verovatno sam uspeo da pronađem određeni naćin vođstva. U sportskom žargonu rečeno, živ sam još.

babic_meskovOVDE SAMO NA RUSKOM

Pričate na ruskom sa ekipom?

– Da, od prvog dana kada sam došao, znao sam da je ovde rusko govorno područje, da ljudi slabo pričaju engleski. Jezikom sam dao na važnosti klubu i domaćim igračima. Komuniciram isključivo na ruskom jeziku, koliko znam i umem.

Ko vas uči?

– Ućim sam, ali imam profesora, imao sam ga i u Hrvatskoj. Jezik je jako složen, trudim se svakog dana, nadam se da ću ga bolje usavršiti do kraja godine. U principu, od prvog dana sam zauzeo stav da ja, kao trener ovde, moram govoriti na domaćem jeziku.

VELIKA SU OČEKIVANJA

Kakav je opšti stav javnosti, ljudi iz kluba, vas i igrača. Da li ste zadovoljni postignutim do sada u EHF Ligi šampiona?

– Lično, zadovoljan sam, osim klizanja u Španiji protiv La Riohe, ali vidim da tamo gube naši konkurenti. Dobro smo krenuli eliminacijom Tatrana koji je odlična ekipa. Napravili smo veliku stvar ulaskom u Ligu šampiona. Nismo obrukali ni sebe ni beloruski rukomet do sada. Borimo se za TOP 16. Definitivno je potreban bod ili pobeda na strani. Videćemo da li ćemo uspeti. Ljudi imaju velika očekivanja, to je realno  normalno jer se puno investira u klub. Imamo dobru sezonu, verujem da bi trebali da nastavimo ovim putem jer je dobar.

Da li je šansa za „brejk“ najrealnija u Zagrebu?

– Još je daleko, zato što postoji mogućnost da Metalurg pobedi La Riohu. Ako gledamo na papiru, gostujuća utakmica u Zagrebu je lakša nego u Parizu ili Kilu. Dolazimo u jednom dobrom periodu. Nama je potrebna pobeda, kao i njima.

Kakav je zdravstveni bilten pred Zagreb?

– Manojlović nije trenirao u ponedeljak zbog povrede zgloba. Dobar je, biće spreman. Imamo problema sa Kamšikom, zadnja loža, on bi mogao da nam pomogne 10-15 minuta u odbrani, da zameni Manojlovića. Nikulenka se vratio, nije još uvek 100%, jedino ćemo biti bez Karačića. To je sigurno.

MANOJLOVIĆ – ČOVEK I RUKOMETAŠ

Dosta toga ste poverili u ruke Nikole Manojlovića, u oba pravca dobro funkcioniše?

– Manojlović je pokazao ljudske vrline i igračke veštine na jednom visokom nivou. Samim tim, dobio je veliku i jasnu ulogu u timu. Sa njim sam jako zadovoljan. On je ozbiljan čovek i odličan rukometaš. Sve vrline su na visokom nivou kod njega.

manojlovic_brestHVALA HRS I GOPCU

Slavko Goluža je želeo da vas vidi na mesto pomoćnika u hrvatskoj reprezentaciji. To sada nije realno. Kako gledate na taj period i da li je namera da jednog dana sednete na klupu reprezentacije u selektorskoj ulozi?

– Ovim putem se zahvaljujem HRS-u koji mi je omogućio da radim i verovao celo vreme da mogu biti trener. Radio sam u mlađim reprezentacijama, a onda bio i pomoćnik Slavku Goluži u seniorskoj reprezentaciji, što je čast i prestiž. Hvala Zoran Gopcu koji je verovao u mene da mogu biti ozbiljan trener. To se na kraju pokazalo tačnim. Hvala mu na svemu. Jako bi teško bilo raditi na dve klupe. Po meni, imali smo odličan period u reprezentaciji, odličnu saradnju sa Golužom. Ostalo mi je sve u lepom sećanju, osvojili smo tri medalje. To je dragoceno iskustvo za mladom trenera. Nadam se da ću jednog dana sesti i na selektorsko mesto, s obzirom da planiram da se bavim ovim poslom još 20-30 godina. Nadam se da će u tom periodu doći vreme kada ću moći ponovo osvajati medalje sa reprezentacijom.

Na otvaranju sezone, predsednik kluba, Meškov, u punoj dvorani je pokazivao svima vašu medalju sa OI u Londonu. U čemu je bila poenta?

– On je od mene tražio da mu pozajmim medalju, pa mi je vratio. Smisao je bio da on svog trenera predstavi u svetlu u kome me ljudi nisu znali. To je da trener Meškova ima medalju osvojenu na Olimpijskim Igrama.

NE ŽELIM DA SKRIVAM EMOCIJE

Za vas se vezuje i to da ste veliki emotivac, što se par puta pokazali u poslednjih godinu dana. Kako vidite tu stranu vaše ličnosti?

– Emotivac sam. Takav sam u poslu i životu. To ne skrivam, nema potrebe. Ako se skrivate, to je tada imidž. Želim da imam svoj integritet, da budem ono što jesam. Pozitivan sam, želim da budem pošten prema svojim igračima. Ne treba bežati od emocija, jer onda bežiš od sebe. To nekome odgovara, nekome ne. Nema potrebe da se menjam. Svakog dana želim da učim, da budem bolji trener i dođem tamo gde ja hoću.

NOVI UGOVOR NA STOLU

Imate ugovor do kraja sezone. Kada se rešava priča o novom mandatu?

– Imali smo razgovor u nedelju. Trebalo bi da potpišem novi ugovor na tri godine koji klub nudi. Ne razmišljam trenutno o tome, čekaju nas utakmice u Ligi šampiona i SEHA ligi. Ne želim da mi to oduzima pažnju. U svakom slučaju, klub želi da ostanem još tri godine u Brestu. Nisam još odlučio, želim da se posvetim timu najbolje što mogu do kraja ove godine, a onda ću sesti sa svojom porodicom i videti šta je najbolje za nas. Pozicija je dobra. Videčemo na kraju, imam veliku porodicu, troje dece, odluka mora biti zajednička – zaključio je u razgovoru za Balkan-Handball.com, Željko Babić.

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball