Sve što smo imali, dobro i loše na EURO 2010, sada je daleko iza nas. Ono što je jedino bitno za budućnost ženskih rukometnih reprezentacija na ovim prostorima, to je baraž za Svetsko prvenstvo, koje će se narednog decembra održati u Brazilu. Žreb je hteo da Srbiju i Hrvatsku, nameri jednu na drugu. U skladu sa našim balkanskim mentalitetom, to će biti mečevi "biti ili ne biti" za mnoge aktere u njima, a i nas, pomne pratioce rukometnih dešavanja. U skladu sa tim, Balkan-Handball.com je pred mečeve u Varaždinu i Kragujevcu, pokušao da približi timove Duška Milića i Vladimira Canjuge iz različitih uglova svojim posetiocima…
PREDNOST:
HRVATSKA: Najveća prednost današnje Hrvatske u odnosu na Srbiju jest širina koju Canjuga ima. A profesor u rukama može stvoriti praktički dvije sedmorke s tim da daleko najviše opcija ima na krilima gdje su Pušić i Zebić na jednoj strani, Golubić i Gaće na drugoj. Može staviti povez na oči i birati napamet, opet će teško pogriješiti.
Na golu je jedna od najboljih ove sezone u Ligi prvaka Grubišić, uz nju pak jedna od najpodcjenjenijih golmanica na ovim prostorima, cura koja nikad nije imala povjerenja koliko ga je zasluživala Ivana Jelčić.
Canjuga nije zvao Maidu Arslanagić, a opet ima Penezić i Franić s kojima može u bilo koji rat. Kapetan Tatari je na sredini, Horvat na lijevoj strani…
Domaći teren ne možemo staviti u prednost, nitko zapravo ne zna što nas dočekati u Varaždinu u nedjeljno predvečerje.
SRBIJA: Ne postoji u redovima Hrvatske, takav tandem, kao što je Lekić-Cvijić u dresu Srbije. Već dve godine u Krimu zajedno, a još dve u reprezentaciji, predstavljaju najbolji deo tima, onaj, koga se ne bi postidele ni medaljne evropske selekcije.
Ono što takođe može biti prednost Srbije, to je domaći teren u revanšu. Kakva god bila podrška u Varaždinu, teško je da će na utakmicu reprezentacije u njihovom gradu ostati imuna vatrena kragujevačka publika, koja se već dve godine vežba na raznim košarkaškim, rukometnim i odbojkaškim uslovima Radničkog. „Jezero“ bi trebalo da bude puno, a lokalni „Đavoli“ su jedna od najglasnijih navijačkih grupa u zemlji, tako da Hrvaticama neće biti lako, koliku god zalihu donesu iz prvog meča…
Ono što je prednost u odnosu na mečeve EURO 2010, to je što će Milić, poučen iskustvom, koristiti dva desna krila, što opet daje veću širinu u igri i rasterećuje Katarinu Krpež, često zauzetu odbrambenim zadacima, na toj strani. Završnica sezone, donela je dobru formu Sanje Damnjanović, kao i Marine Dmitrović, koja bi mogla da bude osveženje u napadu reprezentacije, za koju je do sada igrala na kašičicu.
Udaranje u dno, simbolično ili ne, posle povratka iz Danske sa EURO 2010, moglo bi da donese igračku katarzu nekim devojkama, kojima bi to iskustvo „gubitnika“ moglo da očvrsne karakter i poveća glad za pobedom. Dakako da one mogu bolje od onoga što su do sada prikazivale…
NEDOSTACI:
HRVATSKA: Nakon Eura u Danskoj izbornik Canjuga je dosta povika imao na pivote, i to je jedna od slabijih karika ove ekipe. Milanović Litre, Šerić i Džono su trojka za Srbiju, Šerić i Džono u Lokomotivi i Trešnjevci s jako malo pravih utakmica u sezoni, još to nisu igračice koje mogu stvoriti razliku ili igračice na koje se možeš potpuno osloniti. Bilo u napadu, bilo u obrani, štoviše Šerić u Lokomotivi tijekom sezone čak i nije igrala previše u napadu.
Litre bi u nekakvoj bližoj budućnosti mogla biti pravi pivot, danas se više računa kao jaka obrambena karika i cura koja će uvijek dati sve od sebe, poginuti na terenu bez traženja ikakvih opravdanja. U napadu joj fali čvrstoće, postavljanja, pravih blokova…
No to su minusi koji manje zabrinjavaju od činjenice da Lidija Horvat, jedina prava desna vanjska, nije imala dobru sezonu u Metzu, da nitko ne zna kakva će se Lidija pojaviti, a uz nju da Jelena Grubišić nije imala prave utakmice u Krimu praktički od kraja Lige šampiona. A svi znamo da su golmani čudne biljke…
Nadalje, ova ekipa nam još nije pokazala da ima pobjednički karakter, da može zapeti i dobiti kada je najvažnije, kada treba i kada više nema popravnog, često su na parketu neke od njih izgledale kao da im nije dovoljno stalo…
Jedan od najvećih nedostataka je zapravo činjenica da se na parketu još nije isprofilirao vođa, Grubišić to može biti u svakom pogledu, ali treba netko izvan gola, tko može riješit utakmicu, preuzeti kada voda dođe do grla, kada kola krenu nizbrdo. Svi gledamo u Penezić, Penezić to još nije postala.
SRBIJA: Svi nedostaci Srbije, najbolje su se videli u 180 minuta igre na EURO 2010 u Danskoj prošle zime. Loša realizacija u napadu, katastrofalna kontra, sića od golmanskih odbrana, početničke tehničke greške od kojih boli glava. Naravno da gore od toga ne može, a tu je i oporavljena Dragana Cvijić. Selektor Milić nema dugu klupu, kao njegov kolega Canjuga. Objektivni problemi postoje na nekoliko pozicija u timu, jer kad treba te igračice zameniti, nastaje glavobolja. Od odlaska Tanje Medved i Jelene Erić, Srbija nema adekvatan broj desnorukih bekova, što se kompenzuje insistiranjem na tri golmana, pivotmena, itd, što više predstavlja popunjavanje sastava do određenog broja, nego adekvatan izbor.
Česte su „crne rupe“ u igri reprezentacije, kao ona protiv Rumunije na EP ili u pripremnom meču sa Danskom, desetak dana pre toga, pa odlučujućem susretu kvalifikacija sa Turskom u Smederevu. Dosta puta ni Duško Milić nije uspeo da ih spreči, a dosta puta je i sam upadao u njih. U ovih 120 minuta, jedna takva „rupa“ značila bi eliminaciju…
VAŽNOST:
HRVATSKA: Ovdje ne treba trošiti previše riječi. U sportskom pogledu plasman na Prvenstvo svijeta i mogućnosti boriti se za Olimpijske igre, u ostalom pogledu dva tjedna u jednoj od turistički najatraktivnijih destinacija. Igre u Londonu su posljednja prilika za mnoge s ovog Canjugina sastava i puno toga, stvarno puno toga stane u narednih 120 minuta.
O sponzorima u slučaju prolaska i neprolaska ne treba niti govoriti, a poraz bi mogao imati posljedice i na dalju budućnost ženskog rukometa. S druge strane prolazak i nešto važnija uloga u Brazilu, pa borba za London bi bile dobra stvar u popularizaciji sporta. Ne zaboravite da je SP 2013. u Srbiji, a EP 2014. u Hrvatskoj i Mađarskoj.
SRBIJA: U situaciji kada Srbija na leđima ima balast neučestvovanja na SP od 2003. godine (tadašnja Jugoslavija), loše Evropsko prvenstvo prošle godine, kao i činjenicu da bi ovaj tim kroz iskustvo na velikim takmičenjima morao da se sprema za ono što ga očekuje na SP 2013, čije je Srbija domaćin, o važnosti iskoraka, odnosno, plasmana na SP, iluzorno je i govoriti. Što se tiče seniorki, mnogi su realni, pa se London i Olimpijske Igre i ne pominju, iako je svakom sportisti to negde u podsvesti…
IZBORNIK/SELEKTOR:
HRVATSKA: Profesoru Canjugi skidamo kapu za svjetski naslov s juniorima, a ovo je nešto drugo, ovo je daleko, daleko nešto drugo. U mlađim uzrastima je prvi i sveti cilj – proizvesti igrača. Ovdje je prvi i sveti cilj proizvesti – rezultat. I zato su ove dvije utakmice možda i najva
