Table of Contents
Ništa nije slučajno, sve je dobro smišljeno i isplanirano.
Njihov uspjeh je rezultat njihove organizacije, formacije, stručnog kadra i igrača, izvrsnih uslova za rad.
Gospodine Bogdanović, napisaste mi u vašoj poruci da ste spremni objaviti moj text o « tajnama » uspjeha francuskog rukometa, s obzirom koliko dugo sam u Francuskoj.
Pokusaću , pa ako objavite ovo što ću pisati, bit će da sam uspio, a ako se text ne pojavi nitko neće ni znati da sam pokusao, zar ne?
S obzirom da nisam novinar, zamena je ovo malo teza, vježba, pa vas molim a i vase citaoče da ne zamjere!
Prije svega bih htio istaći da se usuđujem o ovome pisati i pričati, ne samo što sam punih 26 godina u Francuskoj, nego i iznad svega zato što je i moja malenkost uz još mnogobrojne naše trenere, bolje i poznatije od mene, sudjelovala u razvoju i struktuiranju francuskog rukometa.
Mislim da je suvišno fokalizirati se na nabrajanje rezultata i isticanju činjenica da je bilo neviđeno da jedna selekcija osvoji i Evropsko i Svjetsko prvenstvo i Olimpijadu.
Viđeno sa ove distance rekao bih da je to bilo normalno.
Normalnom mi se čini i ova sadašnja situacija da su sve francuske selekcije prvaci svijeta( U-17 ; U-19 ; U-21 i seniori).
Pitatićete me , zašto je to normalno?
Odgovorit ću vam jasno i kratko:
« Zato što Federacija radi da « fabrikuje performance »
« Tajne « njihovog uspjeha, po meni, leže u ORGANIZACIJI ,FORMACIJI i IZVRSNIM USLOVIMA ZA RAD.
Njihov primarni cilj je osvajanje zlatnih medalja sa muškom i ženskom ekipom, a odnedavno je to cilj i za mlađe dobne kategorije.
Dakle polazna tačka ili ključno pitanje koje si oni u federaciji postavljaju jeste:
» Kako osvajati zlatne medalje i kako obnavljati igrački kadar da bi to trajalo još narednih 10 ili 20 godina ? »
Možda to nama izgleda čudno i nezamislivo, ali u Federaciji se ovih dana ne razmišlja samo o Olympiadi 2016 ili SP u Francuskoj 2017 nego i o Olympiadi 2028 !
Osvajanje zlata u Rio-u ili zlata na SP u Francuskoj 2017 je samo po sebi cilj.
Ali to je i strahovit pritisak , jer će to možda biti ključni moment za budućnost francuskog rukometa.
Ako Francuska osvoji zlatnu medalju 2017 u Parizu, to bi mogla biti odskočna daska i prilika da rukomet promjeni planetu i postane defintivno što su fudbal i rugby u ovoj zemlji.
ORGANIZACIJA
Francuska Rukometna Federacija (FFHB) broji više od 2.500 klubova i preko 500. 000 licenciranih članova.
Taj broj je u stalnom porastu i svaka nova medalja donosi i više novih članova. To je jako bitno, s obzirom da se trenutačno radi po projektu 2008-2018 koji je bio projekat na osnovu kojeg je sadašnji Predsjednik Joel Delplanque izabran za Predsjednika federacije.
Sastav njegovog tima, moralne vrijednosti i ambicije su pokretački motor kojiim je dozvolio da naprave jedan projekat kojim će uspjeti da se podignu na viši nivo, vodeći računa iznad svega o formaciji kadrova, igrača, o mlađim kategorijama i feminizaciji rukometa.
Zamislite samo, da bi se izabrala jedna selekcija od dvadesetak igrača(nebitno koje godište) otprilike će biti supervizirano 2000-2500 igrača ili igračica.
Dodali se tome, izvrstan rada tehničkog direktora Philippe Bana, koji je znao i zna provesti u djelo zamisli Predsjednika, bivšeg i sadašnjeg, te odličan rad u Profesionalnoj ligi (LNH) o kojoj ne treba trošiti riječi, nije teško shvatiti šta znači ORGANIZACIJA.
Vrlo je interesantno dodati, po meni, da u Francuskoj za razliku od puno naših selekcija, igrači nemaju pravo odbiti igrati za reprezentaciju.
FORMACIJA
– Da bi se osvojila zlatna medalja 2024, dakle za 9 godina trebaju vam igrači u punoj snazi između 25 i 30 godina . Dakle već danas morate razmišljati o klincima rođenim 2000. godine pa i mlađim.
Ali, da bi ti « klinci » postali igrači, trebaju vam treneri…i to dobri treneri ! Dakle morate formirati trenere i igrače.
Pri Francuskoj Federaciji (FFHB) već dvadesetak godina djeluje Komisija za formaciju kadrova.
Da bi ste bili trener u LNH (Francuska 1 liga) potreban vam je Visoka stručna sprema ! (Nešto između Licence i Masters-a po Bologni)
Trebaju vam i ljudi koji idu sa svojim vremenom, poput Daniel Constantini i Claude Onesta.
To su ličnosti koje je teško imitirati…gotovo nemoguće.
Svaki od njih uspio je da stvori « svoj »model rada.
Modeli managmenta Constantini i Onesta su ,usudio bih se reći, dijametralno suprotni, a ipak, oba modela su uspješna.
Ali ne formiraju se samo tehnički kadrovi i igrači, nego i sudije.
Komisija za suđenje je aktivan faktor u razvoju francuskog rukometa, jer bez kvalitetnog suđenja…
USLOVI ZA RAD
-Ljudi koji rade u Federaciji znaju da bez široke baze nema vrhunskih rezultata. Zato su njihovi napori usresređeni na pomoć klubovima. Ta se pomoć ogleda u stalnom kontaktu sa klubovima, usvajanju odredjenih kriterija za napredak rukometa i pomaganju klubovima da ispune te kriterijume!
Da bi ste igrali prvu ligu, morate zadovoljiti odredjene uslove, kao na primjer imati minialni budžet predvidjen za 1 ligu, ali taj budžet ne možete trošiti kako vi želite, nego jedan dio mora biti posvećen strukturiranju kluba, dakle zapošljavanju administrativnih lica, zatim osoba za marketing i sponsoring, trebate imati dvoranu sa odredjenim brojem gledalaca, infrastrukturom za TV prenose, trebate zadovoljiti uslove ugošćavanja protivničke ekipe…
Naravno , na sportskom planu trebate imati odredjen broj profesionalnih ugovora, diplomiranog trenera sa minimalnom platom (za prvu ligu je to 3300€ neto/mjesečno na 12 mjeseci), trebate imati centar za formaciju, koji opet mora imati odredjene uslove i minimalan budžet…
Vaša ekipa mora imati i fizioterapeuta i obavezno doktora u dvorani u toku utakmice….
Naravno (LNH –Ligue nationale de handball i LFH –Ligue féminine de handball) imaju i puno veće prohtjeve u smislu organizacije utakmica i uslova za rad.
Tako recimo , morate imati odredjen broj svjetlećih reklama oko terena, morate mjesečno slati financijske izvještaje o troškovima, platama i svemu ostalom, što sprečava klubove da varaju ili dodju u poteškoće.
Platna masa jednog kluba ne može biti veća od 65% ukupnog budžeta.
U slučaju nepoštovanja ovih kriterijuma, kazne su od jednostavnog upozorenja, preko oduzimanja poena , do isključenja iz takmičenja.
Kao što vidite, otišli su daleko u svakom pogledu, što ne znači da je sve idealno i da nema mjesta za napredak.
Broj gledalaca je ispod onog u Bundesligi, dvorane nemaju iste kapacitete (ali tu je i zakonodavstvo « krivo », jer u Francuskoj tribine ne mogu biti montažne, ne možete unijeti pivo u dvoranu…)
Možda i odredjene osobe u ovom izvrsnom sistemu nemaju svoje mjesto, ali sistem je toliko dobar da krije i te nedostatke !
Naravno, kad se govori o rezultatima i medaljama seniorskog tima, ovih zadnjih godina, veliki grijeh bi bio ne spomenuti vanserijskog igrača Nikolu Karabatića, Thyerria Omeyer, Daniel Narcisse, Luc Abalo, Michael Gigou, bracu Gille, nezaboravnog Jackson Richardsona….i neka mi svi drugi oproste , jer lista je duga i svaki od njih ima svoj udio kao što ga imaju i njihovi treneri.
I svi ti vanserijski igrači imaju vanserijske uslove za rad! Igraju u vrhunskim klubovima, zaradjuju dobro, pa ne brinu za sutra, a uz to Federacija zna i da nagradi dobro, kao i Ministarstvo za sport, shodno zakonu o sportu . Svaka medalja ima svojucijenu, a i svaki dan priprema je plaćen i to ne loše.
Evo, po meni zbog svega ovoga, Francuska će još dugo osvajati medalje.
Možda će jedna epizoda da se završi brže, ali serija će trajati, budite ubjeđeni!
Dragan Zovko, u naredne tri godine sedeće na klupi ženskog drugoligaša iz Kana. Posle rada sa juniorima Katara, odnosno, spasavanja Tremblea prošle sezone u LNH, Zovko se vraća u ženski rukomet, u kome je imao dosta uspeha vodeći Bordo i Dižon devedesetih godina prošlog veka.
Iskusni stručnjak je sedeo i na klupama Vilerbana, Vernona i Kreteja u svojoj karijeri.
