"DOSSIER MAKEDONIJA" (2): Tri teorije, samo jedna istina! - Balkan-Handball.com
Naslovna Analize „DOSSIER MAKEDONIJA“ (2): Tri teorije, samo jedna istina!

„DOSSIER MAKEDONIJA“ (2): Tri teorije, samo jedna istina!

zika.bogdanovic
1 komentar

Ko je pazario najbolje, ko ima teži sastav po imenima u odnosu na prošlu sezonu, a koja su pitanja koja muče trenere tri najbolja makedonska kluba – Vardara, Metalurga i Eurofarm Pelistera? Šta će biti najveći izazov pred Stevčetom Alušovskim, Zoranom Kastratovićem i Željkom Babićem. Ako ste pročitali PRVI DEO „DOSSIER MAKEDONIJA“, Balkan-Handball.com dalje sa uvodom u interesantnu sezonu 2020/2021.

VARDAROVI „HARLEMOVCI“ TRAŽE ZAMENU

Teško je naći primer još jednog igrača u modernom rukometu koji je tako „legao“ u ekipu posle 10 dana kao da je tu boravio 10 godina. Ono kako je Staš Skube, otpadnik iz Segedina „otkačen“ od strane Huana Karlosa Pastora tokom letnjeg raspusta, par dana nakon što mu je doneo prvu i jedinu titulu mađarskog šampiona, odigrao u dresu Vardara od prve do poslednje sekunde sezone 2018/2019, teško da će bilo ko ponoviti u Skoplju i ne samo u Skoplju. Omaleni Slovenac, koji nije više želeo da se igra sa egzistencijom svoje porodice i prelomio da ode u Meškov, brzo je učinio da se u Skoplju priča o „neponovljivom Luki Cindriću“ stavi „ad-akta“.

Ako to Vardarovu iznova pođe za rukom, pa Ante Gadža i Lovro Jotić zaigraju na tako visokom nivou, onda će to biti zasluga Stevčeta Alušovskog ili naprosto nečega u vazduhu na platou ispred hotela „Rusija“.

Povremeni hrvatski reprezentativci ne dolaze u Skoplje kao takav kalibar igrača poput Skubea. Nisu u godinama kada bi ih trebalo zvati mladima, nego više „nepotvrđenima“ na velikoj sceni. Obojica su, ni blizu, ni daleko od dresa reprezentacije, a to ne čudi s obzirom na konkurenciju kakva vlada u timu Line Červara gde sa njihove pozicije treba detronizirati jednog Duvnjaka, pa Karačića i Cindrića. Reprezentativni blesak bio je povezan sa vremenom provedenim u Zagrebu, što je recept koji HRS ne menja decenijama.

Za potvrđivanje u EHF Ligi šampiona nema boljeg mesta od Vardarovog „Sandanskog“. Jotić ima iskustvo igranja EHF Lige šampiona u tri zemlje (Zagreb, Olborg i Eurofarm Pelister) što uopšte nije zanemarljiv detalj, jednogodišnje poznavanje makedonskih prilika i kao takav startnu prednost u odnosu na svog sunarodnika. Obojica su „prolaznici“ kroz Zagreb, ali znajući da su Karačić i Cindrić mogli da naprave karijere i bez toga, Vardar bi mogao da bude mesto gde bi mogli da ostvare sve svoje snove.

Skube i Krištopans, najniži i najviši rukometaši Evrope, pokazali su kako se igra rukomet. Dainis Krištopans je trenutno možda i najkorisniji rukometaš planete. Njegov odlazak je nemerljiv gubitak. Pitanje je samo koliko će Marko Vujin svojim prebogatim iskustvom učiniti da se to ne oseti. Prošao je Marko kroz teške situacije u prethodnom periodu, napustio Nemačku, oprobao se u Lisabonu, a dolazak u Skoplje je nastavak onoga što je radio tokom cele karijere – borbe za trofeje. Ako ga skopska čaršija podigne i održi motivacijski, uz dobro pripajanje karakternoj osovini ekipe „starosedeocima“ (Stoilov, Dibirov, Čupić…), ako ga i dalje bude krasila jačina šuta, a mladi Vekić odrađivao svoj deo posla korektno, onda će se i defanzivni deficit u odnosu na gorostasa iz Letonije, lakše podneti.

Pitanje zašto je Vardar doveo drugoligaškog golmana iz Francuske, Robina Kantegrela, da li posle avanture sa Kugisom klub ima pravo na još jednu grešku, moglo bi da izgubi eho ako Borko Ristovski bude onakav kakav se očekuje. Najbolji makedonski golman svih vremena vratio se u Skoplje i biće jako bitan šraf u čitavoj mašineriji. Bez Borkovih odbrana, sve drugo o čemu se priča, pašće u vodu.

Ovako, ispod „slamnatog šešira“ početkom avgusta, proklamovani cilj da se dođe do četvrtfinala EHF Lige šampiona bio bi „baš baš“ uspeh, a osvajanje domaćeg prvenstva, nešto što je za očekivati. Vardar ostaje prvi favorit na domaćem bunjištu.

Staš Skube: Osvajanje LŠ najlepši dan u životu – Šanse 50-50 da ostanem u Vardaru

BITOLJ NA „HRVATSKI POGON“ (DO)ČEKA TITULU?

Petnaest godina rukometna sredina kakva je Bitolj čeka titulu. Poslednji put 2005. godine, tadašnji Pelister ostavio je iza sebe Vardar i Metalurg. Godinu dana posle toga prvu titulu u klupske vitrine doneo je Metalurg i započeo totalnu skopsku dominaciju makedonskim rukometom. Da li ćemo naredne godine podebljati pitanje-naslov na 16?

Vardar, bez bilo kakve sumnje, ima bolji sastav od Eurofarma. Ono s čim bi tim iz hale „Boro Čurlevski“ mogao da se zadovolji jeste da bude bolji od onoga što je bio prošle sezone. Najveći gubitak je svakako odlazak Nikole Mitrevskog. Dete Pelistera, iznenađujuće, odlučio je da se vrati u Portugal i ostavi projekat iza koga je stao grad i stabilan sponzor. To je otvorilo i pitanje „golmana“. Iako Trajkovski i Čanevski imaju veliko iskustvo i ne mali kvalitet, naviklo se u rukometnoj nomenklaturi da svoje ambicije klubovi pokazuju najpre kroz rešavanje gorućeg pitanja između stativa koje bi trebalo da plaši protivnike. Dodatak imena koje „plaši“ ima smisla i sa marketinškog stanovišta, naročito ako ste u fazi da napadate, a ne da branite.

Drugo veliko pitanje je „va bank“ verzija napada sa Mandalinićem i Perićem koja će verovatno biti prva opcija Željka Babića. Nagledaće se publika u Bitolju atraktivnog rukometa, raspucanog Stipe i Josipove filigrantske tehnike, ali ostaje pitanje kako će to defanzivno biti pokriveno, s obzirom na igračke odlike jednog i drugog koje su u jasnoj napadačko-odbrambenoj disproporciji ? Ako to Babić uspe da složi, svima će biti dobro.

Tu je i mladi Maraš, koji poput Vekića u Vardaru, čeka da ga ogreje makedonsko rukometno sunce, dobije minute, sazri i postane igrač/profesionalac.

Ovako, pod maskama, na fudbalskom terenu više nego na rukometnom, sezona Eurofarm Pelistera biće napadački obojena. Da li će biti obeležana i peharima. Nije nemoguće, nije neizvodljivo, daleko je april. Ipak, ono što ne miriše kada se uporede sastavi iz ove dve sezone, ne miriše da će u Bitolju rukomet stanovati preko noći.

“DOSSIER MAKEDONIJA” (1): “Trka ponovo ima smisla”

KASTRATOVIĆ „OZIDAO“ LINIJE U „AUTOKOMANDI“…

Jedna od jačih priča prelaznog roka globalno u svetu rukometa je napuštanje Zagreba i dolazak u Skoplje Zlaje Horvata. Bez tog potpisa, povratak nekadašnjeg dvostrukog četvrtfinaliste EHF Lige šampiona u priču oko šampionske trke, ne bi bio moguć. Ovako scenario nekog aprilskog vrućeg popodneva u nabijenoj „Autokomandi“ gde glavni rivali gube glavu u 60 minuta, nije nemoguć. Kada vam dođe desno krilo u klub, naravno, to ne menja svet, ali Horvatov dolazak ima jaku simboliku. Zašto baš Metalurg? Odakle poverenje klubu koji je pet godina razvučen na sve strane dugovima posle surovog brodoloma koji nikada nije objašnjen? Horvat nosi sa sobom pun kofer trikova, zečeva iz šešira kojima bi trebalo da uči makedonsku mlađariju, diže joj samopouzdanje i kvalitet.

Zoran Kastratović je školski „ozidao“ tim sa levim bekom Rnićem, srednjim Tarabokiom, desnim Potićem, pivotmenom Kankarašom. Da se ne naljute leva krila (i sam autor teksta je često boravio na toj poziciji), ali kako kažu treneri za kafanskim stolom „krilo može svako da igra“. Momir Rnić ima „strašno“ iskustvo i negde je u poziciji Marka Vujina, da se vraća, da mu treba podsticaj, da treba probuditi „lava“ koji je deset godina bio u mašini Gorenja, Celja, Bundeslige. Tarabokia je dokazan igrač, ima jednu liniju kvaliteta svojih partija od kojih ne odstupa. Nikola Potić čeka „drugu šansu“ na velikoj sceni. Pucanje „ahilove tetive“ u dresu reprezentacije u baražu za SP 2019 sa Portugalcima u Nišu, upropastilo je šansu ovom srpskom desnom beku koju je dobio potpisom ugovora u Zagrebu. Umesto toga, duga pauza ga je odvela na „tezgu“ u Nemačku, a Metalurg donosi rezultatski izazov i konačno određenje u kom pravcu će karijera ići, s obzirom da je u pravim godinama (26). Konačno, tu je i pivotmen Branko Kankaraš da nastavi tamo gde je stao pre epizode sa Meškovom, u Francuskoj, gde je u dve-tri sezone napravio veliki napredak.

Zašto Metalurg nije „ojačao“ i gol liniju, najbolje znaju u „Autokomandi“. Danijel Dupjačanec, jedan od najpotcenjenijih golmana na ovim prostorima koji je do dolaska 2015. godine (do svoje 32.godine) bio nepoznanica za regionalnu rukometnu javnost, i dalje je „osumnjičen“ kada se razmišlja o razlozima zbog kojih Metalurg ne bi mogao da skine krunu sa glave Vardara i ne dozvoli da ona padne u ruke Eurofarm Pelistera.

Ljubiteljima rukometa, kako u Makedoniji, tako i u regionu, ostaje da uživaju u otkrivanju odgovora na sva pitanja, potpitanja i nedoumice koje se nameću kada je sezona 2020/2021 u pitanju.

Jedno je sigurno – retko gde u Evropi će biti zanimljivije.

Možda vam se dopadne

1 komentar

Velimir 11/08/2020 - 09:29

Bravo za obe statije. Odlicna analiza i prst na puls Makedonskog rukometa.
Samo da nam i SEHA liga podigne regionalni kvalitet, svima u regionu…

Odgovori

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball