Table of Contents
PRIPREMIO: TOMISLAV LAURIĆ
Mišljenja balkanskih rukometnih stručnjaka uvažena su po čitavoj Europi pa i šire. Ispravite me ako griješim, ali doista ne znam postoji li ijedna rukometno donekle razvijena država europskih prostora koja na barem nekoj funkciji (bilo trenerskoj, igračoj ili organizacijskoj) nema Balkanca. Švedska sasvim sigurno nije jedan od takvih primjera; tamo su zapravo iznimke klubovi koji posluju bez pomoći naših stručnjaka.
Svakako jedan od najcjenjenijih na njihovim prostorima jest Fikret Handan, rođeni Banjalučan koji nakon internacionalne vratarske karijere obnaša nekoliko dužnosti kao trener vratara i instruktor rukometa. Vjerojatno najpoznatije ime koje je u Skovdeu trenirao pune tri godine jest ono Johana Sjöstranda, sada vratara Kiela i švedske reprezentacije. Danas se pak ističu trenerska pozicija u švedskoj juniorskoj reprezentaciji te Sävehofu, klubu koji djeluje u Partillu – najrukometnijem gradu na svijetu.Sävehofovci su nedavno imali priliku posjetiti Šabac u sklopu finala Challenge Cupa, no nije sve išlo po sportskim planovima; poplave su i njima odlučile stati na put. Što se sve događalo, doznali smo iz prve ruke od Fikreta.
DOLAZAK:
Mi smo već u Švedskoj imali informacije o stanju u Srbiji, ali nismo znali zvanično kako to izgleda u stvarnosti.Metaloplastika je i pored svih poteškoća u svom gradu organizovala odličan doček naše ekipe i stručnog štaba.Dobili smo direktnu informaciju od delegata iz Šabca da se utakmica igra i da mi možemo doći.Sam dolazak i slijetanje na aerodrom u Beograd su već davali neke znakove da se neće moći igrati, međutim mi nismo davali previše informacija igračima, već smo tvrdili da ćemo igrati i da smo tu da igramo i fokusiramo se na utakmicu, a ne na informacije medija.
SMJEŠTAJ:
Kao što sam već napomenuo, imali smo odličan tretman.Bili smo smješteni u Rumi u hotelu Park. Usluga i prijem na visokom nivou. Dakle imali smo ručak i večeru, malo šetnju gradom, ali je kiša padala tako da je to bilo kratko i sve se dešavalo oko hotela.Konkretno u Rumi nije bilo poplava ili neke veće štete dok smo mi bili, tako da i informacije koje smo vidjeli na TV-u nisu baš dopirale na zvanično stanje u Rumi.Mi smo idalje imali informaciju da se utakmica igra u subotu i da je sve pod kontrolom.
RAZGOVORI SA BALKANSKIM KOLEGAMA:
Ja sam dobio informacije od građana koji su izbjegli iz Šabca da je situacija kritična i da nema šanse da se igra utakmica. U toku večeri sam imao kontakt sa Miletom Isakovićem i trenerom Slavkom putem telefona i oni su zvali da nas pitaju da li mi nešto trebamo, a i da se dogovorimo oko termina treniga. Meni lično neće biti jasno otkud tim ljudima tolika snaga da se bore za naš smještaj i boravak sa samom činjenicom kakvo je bilo stanje u Šabcu. VELIKO HVALA GOSPODI IZ ŠABCA I METALOPLASTIKE!!!
PRIPREMA EKIPE:
U tom razgovoru smo došli do zaključka da su šanse minimalne za odigravanje utakmice zbog situacije na terenu koja se pogoršavala u toku dana i toku noći. Međutim, mi smo informisali igrače da imamo jedan cilj, a to je da se fokusiramo na utakmicu. Sve informacije što su igrači trebali da znaju dobili su od trenera koje su morali pitati i za sve ostalo što ih je zanimalo. Navečer smo imali sastanak u 20.00 i gledanje protivnika(Metaloplastike) a informacije sa terena i dalje su bile daće se utakmica odigrat.Tako da su igrači imali u 21.30 sendviče i ponovo informaciju da igramo.Spavanje je bilo u 23.00 obavezno.
DAN 2; SUBOTA UJUTRO
Ujutro su bili direktni razgovori sa predstavnicima Metaloplastike i delegatom.Ja sam imao informaciju da nema šanse da se utakmica odigra iz razloga što su svi sportski događaji otkazani u čitavoj Srbiji i onda nema smisla da se ta utakmica odigra. Međutim, mi smo ipak imali sastanak ujutro u 10.00 u Šabcu i vidjeli direkno situaciju koja nije nimalo bila laka; nekoliko sam puta imao želju da se zaustavimo na putu ka Šabcu da pomognemo ljudima u punjenju džakova.Vidjeli smo dakle direktnu situaciju;sa mnom su bili direktor Metaloplastike,direktor Sävehofa i još jedan naš predstavnik ekipe.Silosi koji su se vidjeli sa mosta nedaleko odatle su bili u kritičnom stanju pošto je voda nadolazila. Vidio sam da je i Zorka – hemijska industrija bila skoro pod vodom.
RAZLIČITA MIŠLJENJA
Sa Gospodinom iz Metaloplastike sam razmijenio mišljenja i naš je zaključak bio da nitko nemože garantirati odigravanje utakmice i sigurnost publike i protivnika, a naravno i domaćih igrača. Iako su moji iz kluba željeli taj susret, taj spektakl koji ima Metaloplastika pa da i naši igrači iz Švedske dožive.To im je ulijevalo nadu da će se utakmica odigrati i oni su imali samo taj osjećaj i vrijednost utakmice u glavi.
DOLAZAK U DVORANU
Sreo sam prije toga Gospodina Mileta Isakovića i susret je bio jako simpatičan iz više razloga.Ipak je Mile veliki sportaš, za one koji to znaju cijenit i poštovat – respekt! Vraćam se na sastanak koji je počeo dobrodošlicom i informacijom o utakmici, a da nezaboravim i ponovo veličanstvenim dočekom domaćina – Metaloplastike.Delegat iznosi informacije sa terena i stanje u državi; mišljenje je EHF-a da se utakmica igra ili u Šabcu ili u nekom drugom dijelu Srbije.Prijedlog je bio Beograd ili Ruma.Tu smo ipak imali pitanja i jedni i drugi, ali ne treba ulazit u detalje – već je rečeno: utakmica se igra.
POVRATAK U RUMU
Kada smo krenuli nazad put Rume javljeno je da je voda preplavila puteve kojim smo došli i da se moramo vozit okolnim seoskim putevima.Meni je već tu bilo jasno šta je u pitanju.Nekako smo došli nazad, a ja sam pomislio samo kako će se vratiti nazad gospodin iz Šabca. Naša ekipa je ostala u Rumi i imala taktički trening i trening razgibavanja oko 10.00-11.30 sa informacijom da se ipak utakmica igra. Dakle mi smo čekali delegatovu odluku gdje i kad se igra pošto je doneseno na sastanku odluka da će nam javit oko 14.00 u subotu tačno stanje.Oko 15.00 smo saznali da se zvanično utakmica nemože odigrat u Šabcu iz sigurnosnih razloga i da je odluku oko utakmice u drugom gradu bilo nemoguće organizovati. Ulaznice su prodane u Šabcu, okej karte mogu vrijedit i u Beogradu, ali ljudi su na terenu i spašavaju svoje kuće, a ne da još idu u Beograd da gledaju utakmicu. Takva odluka ne bi imala nikakvu opravdanost i trebalo je pokazati humanost u ovakvim uslovima. Prvo i osnovno nije ni dvorana mogla da se zakaže u takvom kratkom roku pošto su dvorane bile zauzete kao smještajni centri za ljude iz okolnih mjesta koji su došli iz poplavljenih područja.
ODLAZAK
Sama informacija nas je malo zatekla,jer smo mi bili tu da igramo a sam grad Ruma nije stradao od poplava.Pripremali smo igrače za revanš utakmicu te smo dobivali nove informacije sa terena. Imao sam incijativu da se pomogne na neki način ljudima na terenu, ali mi smo dobili informaciju da ipak ima dosta ljudi na licu mjesta i da je i organizaciju odlaska ekipe malo teže organizovat. Ostali smo u hotelu i čekali put koji je bio u nedjelju ujutro. Dakle igrači i treneri nisu vidjeli baš neki veliki dio poplava tako da se sam osjećaj za pomoć možda i sveo na razmišljanje da se ipak prepusti ljudima iz Srbije da oni to sami organizuju.Ja sam dobio informaciju od Milana Torbice da su igrači Crvene Zvezde bili na terenu u Šabcu i da oni pomažu u punjenju džakova, a da su tu i igrači iz Metaloplastike te Partizana iz Beograda.
UTAKMICA U ŠVEDSKOJ
Nije bilo nikakve humanitarne pomoći ili neke akcije tako da netreba nešto posebno isticat, ali ja mislim da smo mi koji smo u Švedskoj trebali da to organizujemo sami.Ima uvijek opravdanja, ali tako je.Mi smo se iz Bosne i Hercegovine jako dobro organizovali za slanje pomoći u postradala mjesta u BiH tako da nemam nekih drugih informacija kako su Hrvati ili Srbi uradili u dijaspori, ali iz BiH udruženja su odlično reagovali i pomoć je već poslana na odredište u Bosnu i Hercegovinu.Iskreno se nadam da su i drugi tako uradili.
Utakmica je odigrana i mislim da smo mi bili u prednosti kao domaćini naposljetku jedine finalne utakmice.Ali tako je, kako je. Sport je tuu prvom planu za nas i može se kritikovat ili pisat kako je bilo, ali mislim da je ipak sport pobijedio samim time što se utakmica odigrala i što je rukomet podržan i u ovako teškoj situaciji.
Mi smo dole na terenu pružili sve od sebe da to finale ipak ostane zabilježeno kao jedno od unikatnih utakmica i mislim da nam se doista nikad prije ovakvo što nije desilo. A očito je sve moguće. Metaloplastika je bila jako dobar protivnik i mislim da na kraju ni rezultat nije bio realan; puno se toga riješilo tek u zadnjih 10 minuta susreta.
ŠABAC, PONOSI SE!
Za kraj, hvala još jednom Metaloplastici na fer i korektnoj utakmici i žao nam je da se nije mogla organizovat utakmica u Šabcu.O tome se kod nas i sad priča i ostaje nam nada da se možda ponovo sretnemo u finalu ili u nekom kupu ako bude mogućnosti. Tko nije igrao u Šabcu taj ne može sebi dočarat kakav je to štimung, a i ta publika kolika je podrška igračima na terenu da daju sve od sebe da svi budu zadovoljni.
Kako je i sam Fikret napomenuo, krajnji rezultat utakmice nije bio previše realan pa ćemo ga samo informativno spomenuti. Švedski je sastav slavio 37:26 i postao pobjednikom Challenge Cupa, ali najveću je pobjedu ipak odnio Šabac svojom plemenitošću i brigom o Sävehofu, i to u momemtima kada je za njih same briga bila još potrebnija – to mogu samo veliki!
