Balkan-Handball.com

KOLUMNA: Ma idite svi skupa u Makedoniju!

PIŠE: MLADEN MILETIĆ

Prvo sam dugo trljao oči. Pa sam posumnjao da je ipak u pitanju fejk njuz. Ali dolazilo je s više izvora. Onda sam nazvao kolegu da provjerim jel istina. Na kraju sam pomislio da sam sve samo sanjao, pa sam pričekao da prođe jedan dan. Kako je vijest i dalje stajala neizbrisana, ostalo mi je u nevjerici prihvatiti da Zlatko Horvat stvarno odlazi iz kluba u kojem je proveo cijeli život. I osvojio s njim ne znam točno koliko, 17 ili 18 naslova prvaka kao član prve momčadi. Vrijedilo bi pročitati peckavi oproštajni intervju s pitanjima poput „što je bilo presudno u osvajanju naslova 2007.?“ ili  „koliko je bilo teže osvojiti titulu 2010. u odnosu na 2009.?“. Ili kako je ispisana titula 2013. i kad je shvatio da će i 2015. pehar u Kutiju šibica? Ali dobro, bio bi to ipak cinizam koji taj dečko ne zaslužuje niti je krivac za bizaran popis hrvatskih rukometnih prvaka, mada mu je lako dokazivo i doprinio. Horvata ćemo ipak najviše pamtiti po golovima u Ligi prvaka, bespoštednoj borbi u svakoj minuti baš svake utakmice koju je igrao, kao jednog od posljednjih Mohikanaca nekalkulantske vjernosti klubu, nekoga kome je zaista bilo stalo, i muzičkoj temi iz Pink Panthera uz koju je praktički nepogrešivo izvodio sedmerce. Dok nije sreo Bergeruda, ali to je ipak bilo u reprezentaciji. I bez muzike. Uglavnom, s promjenom kluba Zlatko Horvat prvi put u životu, pred sam kraj karijere, neće biti prvak države. Ili možda ipak hoće… E to bi tek bila priča!

To što je Horvatov novi klub Metalurg na određen je način čak i doprinjelo veličini te male senzacije jer je upotpunio bogatu arhivu, sad već vrijednu monografije, hrvatsko-makedonske razmjene koja se u doba korone čak i dodatno intenzivirala. U Vardar Čupiću stiže Gadža, možda će i Vekić, u Bitoli je trener Željko Babić, doveo je već Mandalinića i mladog Maraša, te Kušana. I sve je to sad već sasvim normalno, ali kad odvrtimo film 10-11 godina unazad…

Bio je šok nad šokovima kad je Lino Červar kao trofejni hrvatski izbornik potpisao za tamo neki Metalurg, klub bogatog Makedonca za kojeg u Hrvatskoj nitko nije čuo. Na dočeku su mu na aerodromu odigrali narodno kolo i recitirali pjesme Koče Racina iz zbirke „Beli mugri“, objavljene 1939. u Zagrebu kao temelj moderne makedonske poezije. Vijesti da u Skoplje u potragu za rukometnom slavom odlaze Igor Karačić i Luka Cindrić izlazile su kao obične cvebice u novinama, a cijela je rukometna javnost dvaput pala na dupe gledajući kako odvode Vardar do europskih titula. Bilo je toga još, Ivica Obrvan vodio je Makedoniju tri godine i tri puta bolje od razvikanog Raula Gonzaleza, Lovro Jotić u Bitoli je u dresu Rabotnika razbio Veszprem. I tako dalje. Uglavnom, Makedonci i Hrvati ni u kojoj sferi nisu imali takvu suradnju još od 1933. kad su u mučkom atentatu u Marseilleu smaknuli kralja Aleksandra, a za nastavak ove rukometne sage čekaju se kraj epidemije i prve utakmice. Jednog dana kad završi posljednji policijski čas i Makedonija konačno otvori granice, njeni će se carinici nemalo iznenaditi da na ulazak u zemlju čeka hrpa likova s hrvatskim putovnicama u rukama i Hummelovim torbama prebačenim preko ramena.

I sad zamislite kakva je situacija u hrvatskom klupskom rukometu kad toliki hrle laktareći se u trenutačno najizoliraniiju europsku državu u kojoj je prije korone prestao raditi čak i ured za izdavanje novih pasoša. Možda u Makedoniji mnogo toga ne funkcionira, ali kad su rukometni uvjeti u pitanju, za zemlju aktualnih europskih doprvaka to je Eldorado bez kraja, mjesto gdje vječno sunce sja. Taman kad se činilo da s odlaskom onog Rusa velika Vardarova priča završava, „iz groba“ je ustao Mihajlovski i parada se nastavlja. Svojevremeno je Miljenko Jergović u Dvouglu uspoređujući sa po jednom riječju aktualne književne scene bivše Jugoslavije za bosansku rekao „vrela“, za srpsku „živahna“, a za hrvatsku „umorna“. E takva bi otprilike bila sad i razlika između makedonske i hrvatske klupske rukometne scene. Jer, ne stižu dolje samo Hrvati.

Znam, nije novinarski, ali posljednji događaji u PPD Zagrebu i način na koji su se odigrali po prvi puta su me ostavili bez riječi, bez komentara, bez teksta jednostavno. Iskreno, u jednom sam se trenutku prateći sve to s više nego propisane distance sjetio Meše Selimovića… „Toga dana mi ćemo reći paklu: Jesi li se napunio? A pakao će odgovoriti: Ima li još?“.

Sve je to zapravo preslika općih društvenih odnosa u kojima caruju podaništvo, psihoza verbalnog delikta, nepotizam, sitno politikanstvo, rektalni alpinizam, suspenzija stručnog mišljenja, ponižavanje svake škole, prešućivanje istine, spušteni pogledi, pognute glave i atmosfera sobe u kojoj su ludi Čvorovići ispitivali sirotog profesora Jakovljevića… „Je li? Da li znaš šta si govorio?“. Što mora napraviti dokazani stručnjak da ga u razmaku u šest mjeseci šutnu s oba posla?

Svjetlo na kraju tunela je što su pasoši ipak u rukama, a korona jednom kao i rat mora završiti, pa očajavati ne treba… Idite ljudi, idite i radite. U Makedoniju, svatko tko drži do sebe prihvatit će poziv. U Makedoniju, ali i druge zemlje, svugdje gdje će vas cijeniti i gdje ćete po mogućnosti zaraditi. Ne čekajte poziv koji neće doći, ne lupajte na vrata na kojima odavno piše „zauzeto, hrvat!“ (*malim početnim slovom jer se u ovom slučaju više radi o zanimanju nego nacionalnosti), ključna su mjesta podijeljena i za sljedećih deset godina. Nađite kao Tomac svoju Norvešku, osvojite Šveđane kao Puljević, istražujte finski rukomet kao Dvoršek, sadite kao Vujović kruške i trešnje, bar je ova pandemija potakla glad za avanturama. Prihvaćajte izazove, budite otvoreni za nove ideje, ali tek nakon što savladate stare, čitajte Malića i Pokrajca, izučavajte Stenzelova pravila igre, priuštite si Đukićevu akademiju u Kladovu, pišite Wiedereru i Hasanu Mustafi, savjetujte se sa Zovkom, nazovite Ćosa Milkovića dok je još živ, možda vas i napadne, ali dat će i dobru ideju, pa Muta Nikolić je noćima kartao s Acom Nikolićem i trpio vrijeđanja da bi čuo neku pametnu o košarci. Osvojite naslov prvaka u Rumunjskoj ili Austriji, Portugalu ako možete, nađite posao u zemljama Magreba, veći je rukomet nego što se o njemu priča, budite ambasadori našeg predivnog sporta u zemljama gdje se još nije probio, nađite novi sustav obrane ili istešite krvavim radom bar jednog igrača…

I onda, ako vas se sete za Dan rukometa sete se, ako ne, vi ste svoje napravili… Najveće će vam zadovoljstvo biti da ste izveli nekog na pravi put. Makar sebe!

11 Comments

  1. Somi

    08/06/2020 at 11:30

    Kakav članak! Bravo!

  2. Pingback: Колумна на хрватски новинар: Одете сите во Македонија! - Sportski

  3. Pantelija

    08/06/2020 at 15:44

    Svaka čast!
    „Ostali samo dugmići.“
    Pa onda nazad na špijuna:
    „Oni sve rade javno, da ne bi izgledalo tajno!“
    i
    „Ceo narod ćuti i trpi samo ti laješ“
    🙂

  4. Velimir

    08/06/2020 at 16:59

    Pisacu na tvom jeziku jer me verovatno ne bi razumeo na mojem.
    Kada uspes trgnuti nacionalizam i hipokrizu iz tvog razmisljanja mozda bi mogao da razumes zasto Hrvatski (a i Spanski, Francuski, Sprski itd) rukometashi dolaze u “izoliranoj” Makedoniji.
    Dosta im e od praznih tribina, hradnih ljudi, i mlakok prijema posle uspeha.
    Rukometashi dolaze u Makedoniju za pune hale, tople ljudi, prepoznavanja na ulici, zelje da se fanovi slikaju sa njima, uzastopnih cestitka i postovanja. Dolaze sto se mi ne sramimo da popricamo, pitamo dali su dobri i kako im se svidja Makedonija, da im kazemo kako su nasi heroi i pouka za nasu mladinu.

  5. Toni Skopje

    08/06/2020 at 20:36

    Odgovor je jednostvan: ko ulozi novac, moze se nadati dobrom rezultatima. Pomalo sarkastican tekst. Jasno je da u klubskom rukometu u proteklih 5-7 godina, na prostorima EXYU, Makedonija ima najbolje rezultate.Ako gospoda iz Hrvatske zele rezultate na klubskom planu, slobodno neka uloze malo vise novca i nek se nadaju na trofeje. U Makedoniji trenutno 3 kluba ulazu solidnu sumu novca, domace prvenstvo bice neizvesno za naslov, a u Evropi mozda necemo biti na F4, ali u top 8 u LS sigurno. Pozdrav

  6. Vuk

    09/06/2020 at 00:30

    Vi ste sramota novinarstva,mešate politiku i sport,saradnja u vezi ubistva kralja Aleksandra ma daajj,duboko zatrovano i inficirano

  7. Jovan

    09/06/2020 at 13:48

    Bravo sve si mu reko.Nek pita Karađića 7 god bio u Skoje voleli smo ga najviše a mislim da je našao i srodnu dušu makedonku.

    • Hristijan

      09/06/2020 at 23:24

      Moj drag mladen (so malo m)
      Vo MAKEDONIJA rakometot se saka, vo MAKEDONIJA rakometot se pocituva, vo MAKEDONIJA igracite se zastanuvaat na ulica, se pie kafe so niv, vo MAKEDONIJA igracite ostanuvaat da ziveat i da se zenat i posle karierata. Kolumnata ne ti e na mesto, i te molam ne mesaj politika so sport komentarot so atentatot ne e soodveten za ovde i za denes.
      Pozdrav od Rakometna ZELENO BELA BITOLA

  8. Viktor

    10/06/2020 at 17:50

    Nisam ocekivao ovaki komentar od Hrvatskog novinara.Ja bi letio od radost kada neki makedonac bi pridoneo za neki hrvatski klub.Mesto vi da se radujte sa vasim mocima koi imaju velekog srca vi ih vredzate.Samo proverite snimce kako veju Makedonska i Hrvatska zastava sa ljubov i gorst.Sram vas bilo,oni ne zaslizuju vakve reci.Nadam se da opet dizu evropski pehar dok vi gledate ih pored mali ekranima.

    • Goran

      13/06/2020 at 15:17

      Pisacu i ja umesto makedonski, jezikom kojim me mozete razumeti. Dali ste bili u Makedoniji ne znam.Znam da Hrvatima koji su bili tu, Makedonija se veoma svidja.Znam da i Makedonci vole Hrvatsku.Znam i da ste ovo pisali zbog hrvatske javnosti ali ne smete to raditi preko naseg ledja.Makedonci i Hrvati su uvek bili prijatelji. Radovali smo se zajedno i titulama Vardara sa Cupicem,Karacicem i Cindricem, kao sto smo se radovali uspesima hrvatskih timova sa Lazarov, Gecevski, Sedloski. Ne znam kakav utisak imate za Makedoniju, ali odgovor vase dileme je da se ovde rukomet vise voli, da je sport broj jedan i najbitnije da se ulaze vise novca. U hrvatsku je tako sa drugim sportovima i to je to. A oko korone, izolacije, pasose, mozda se i ja slazem sa vama, ali mozda se i meni ne svidja trenutacna vlast u Hrvatskoj ali se ne mesam.

  9. Makedon

    11/06/2020 at 03:50

    Sta je pesnik ovime hteo da kaze osim sto je ljut na svoj mali penis?
    Pa kako to istresa svoje licne frustracije svaki koji se naziva novinar, vas licni stav je vas licni ali govoriti u ime lista ili u ime nacije,a pazite, ne citaju vas samo vasi pretplatnici, nego vas cita svaki pismeni covek na Balkanu i u svetu koji se sluzi nasim pismom i nasim jezicima, pa kome to onda podgrevate opet ohladjenu veceru. Ima i ko ce to da proguta, jer neki i vole taj ukus, ali daj zasramite se molim vas, pa muzicari i sportisti su nasi najbolji ambasadori i politicari koji odrzavaju nas bratski duh i pruzaju ruku pomirenja zavadjenim stranama u ovim familijarnim okrsajima koji drugi namecu a koji su se odomacili kod sluga njihovih pa to sad rade i za bez para jer je to postao njihov stil zivota da blate ako je potrebno cak i svoje, samo da plamen bukta.
    Ja sam Makedonac, ali volim i Srbe i Hrvate i Bosance i Slovence i Crnogorce sve vas volim bre pa cak i ove Spance i Brazilce i Svabe i Ruse, i tu energiju koju sam video da svi mozemo igrati zajedno i biti ujedinjeni pod Makedonsku zastavu je osecaj neprocenjive vrednosti. I sta je sad….nekima se ne svidja da budemo svi srecni i svi pobednici jel da?
    Ja sam pravo uzivao kad sam video sve te zastave igraca u Vardaru koji su svaki sa svojom zastavom iskoracili da prime medalju. Jel i to nekome smeta….jeste…sitnim dusama.

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *