Kvarter polufinalista SP-a u Sarajevu čine Hrvatska i Španjolska, odnosno Švedska i Francuska. I dok su tri prvotno navedena potpuno zasluženo među četiri, Francuzi djeluju kao uljez. Nakon svega što su pružili u Banjaluci, ili je možda točnije napisati svega što nisu.
– Sada igramo bolje jer igramo kolektivno, u Banjaluci smo igrali individualno.
Tako nam je pričao srednjak Nantesa Obrian Nyateu, nakon 35:33 protiv Egipta, momak strašnih fizikalija, ali i smisla za asistenciju, preko glave, bez gledanja, iza leđa… Momak koji trenutno igra na lijevom krilu jer je Francuzima otpao Dunkerqueov Emonet na pripremama, pa Cramoisy u 1. kolu, te Descat, jedno od najjačih imena, u 3. minuti osmine finala protiv Njemačke. Za sada samo izvodi penale, pitanje je hoćemo li ga vidjeti do kraja turnira.
– Samo želim pobijediti. Nije bitno gdje igram, samo da pobjeđujemo – dodaje simpatični Nyateu.
Površnom pratitelju Francuska će biti enormna enigma. U zapisnicima se trenerom vodi Jacky Bertholet, uz klupu je stalno u hodu Johann Delattre, koji djeluje premiran i bez autoriteta, ali zapravo nismo sigurni tko tu vuče glavne konce. Primjetili smo i da jedan od struke sjedi na tribinama, sa slušalicama u uhu, dogovara se s jednim na klupi. A igrači na drugu stranu, barem je tako bilo u Banjaluci, djelovali su kao sve, samo ne kao jedno. Svaki na svoju stranu, pogotovo na parketu, uvijeke se gledao prvo gol, pa onda suigrač, a u obrani se ništa nije gledalo. Tu nema pokrivanja bokova, nema pomaganja. Znamo da je francuski rukomet prepun fizikalaca i da se njihove škole puno baziraju na igri “1 na 1“, ali ovo je bilo previše. Gubili su utakmice, gubili su samopouzdanje, osminu su izborili samo zato jer Danci nisu tankirali nevažni meč i dobili su Ruse. Inače bi Francuzi razigravali za mjesta.
Ovaku su se napalili, dobili Nijemce, pobjednike skupine iz Ljubuškog, potom i Egipćane, i evo ih među četiri. Korak od medalje. Zanimljivu je stvar rekao prije neki dan francuski predsjednik, kaže čovjek da igraju 10 utakmica protiv Njemačke, od toga 9 u pripremnom dijelu ili uvodnom dijelu, a jednu u nokaut fazi, omjer bi bio 9-1 za Nijemce. Francuzi bi dobili ovu na ‘život ili smrt’.
Osim Emoneta, ovdje su stigli bez Bonnefonda, Rondela, N’Guessana, strašno jakih imena. Ali i takvi su izgledali i na parketu i na startu prve utakmice – impresivno. Još kada im se pridružio Quentin Minel, postali su klasa. Ali ne i tim. Ne i momčad koja izgara u obrani. Ono što su oni pružali u defanzivi u Banjaluci je nešto najgore što smo vidjeli. Nije bilo bajno ni protiv Egipta, ali izvukao ih je Minel, lijevi bek Créteila, sa 10 golova.
– Razgovarali smo na poluvremenu o obrani, kako moramo puno bolje igrati i u nastavku smo bili čvršći, 6-0 jer je bila dobra odluka jer su oni puno igrali 1 na 1 u prvom dijelu i ovako smo ih zaustavili. Egipatski tim je gotovo jedan igrač, Francuska igra sa svim igračima i to je bila razlika – tvrdi Nyateu, mada je i sam svjestan da sa 33 primljena neće daleko.
– Moramo u završnici igrati bolju obranu.
Protiv Njemačke su pokazali da mogu, ali još nisu pokazali da mogu ponoviti. Izgledaju fizički najmoćnije, izgledaju kao tim koji će najviše izbaciti igrača u profesionalne vode, a to je na kraju i poanta ovih turnira za mlade. Minel, Descat, Nyateu, Boschi, možda Toto, Gutfreund, Desbonnet, ti momci će igrati bitne role kroz nekoliko godina, posebno Minel i Descat. Takvu zadršku u skoku, prije šuta, kakvu ima Minel, odavno nisam vidio, ruka poput praćke koju je teško blokirati. Ima osjećaj za prostor, čak i za asist, nešto recimo što nedostaje hrvatskom topniku Mandaliniću, prošlogodišnjem MVP-u EP-a. Minel je za sada, barem po meni, uz Dujšebajeva, najveće ime Svjetskog.
Francuzi i dalje rade pregršt grešaka, šutiraju ishitreno, bez rezona, gube lopte, ne igraju obranu, ali prkose ozljedama i svojim glupostima. Među 4 se ne može bez kvalitete i nema dvojbe da će i protiv Šveđana imati što reći. Ali jedno je sigurno, i kad igraju dobro i kad igraju loše, s njima nije dosadno.
FOTO: IGOR BOŽIĆ
