„Od Zetre do Skenderije“ sa Milanom Krasićem: „Hrvatska brani čast Balkana“

Podsvijesno sam priželjkivao balkansko četvrtfinale, s Bosnom, Hrvatskom, Srbijom i Slovenijom među osam najboljih. Temelji su postojali, itekako. Slovenija prva u skupini, Hrvatska, Srbija i Bosna kao druge. Ždrijeb olakšan, svi su uoči utakmica bili u velikim ulogama favorita, ali kakav bi to sport bio da se sve može predvidjeti i znati unaprijed. Slovenci su odigrali tragičnu utakmicu, Srbija je odigrala tragičnu obranu i opet imala šansu koju Đekić nije zabio, Bosna je imala najtežeg protivnika, a Hrvatska pokazala ono što ostale države ovog brdovitog Balkana u rukometu ne krasi – pobjednički mentalitet. O Tunisu se nije puno toga znalo, ali kada se igra vrhunski ono u čemu si dobar, onda protivnik pada u drugi plan. Obranom 5-1, koja je bila na rubu savršenstva, primila 11 golova u 45 minuta, Tunis je ostavljen bez ikakvih opcija. Uz sam dojam, te samopouzdanje koje se stječe ovakvim pobjedama, Hrvatska i Slavko Goluža za nastavak turnira dobili su Marija Vuglača. Odlična partija desnog beka koji je kao veliki potencijal otišao u Bundesligu, samo da bi se morao podvrgnuti 4 uzastopne operacije.

Brazilci čekaju na putu za polufinale, s Patrianovom koji je bio odličan u januaru u Španjolskoj, s momčadi koja može odigrati očito vrhunsku duboku obranu koja je sličina na 3-3, pitajte samo Slovence koliko dobru, ali ako Pavlović i Kaleb, uz zid iza njihovih leđa, te Ivića i Ašanina na golu, opet odrade obrambene zadatke, nitko ne sumnja u polufinale.

Srbija je sama sebi ‘pucala u nogu’, nakon odlično odrađenog prvog dijela u Banjaluci. Nizozemci su brzi, na trenutke nezgodni, ali nikako u rangu Francuske i Danske od kojih Srbija nije izgubila u prvom dijelu. Brazil je pretendirao za tiho iznenađenje turnira, ali Nizozemska je apsolutno iznenađenje. Ne i Švicarska, koja je nastavila pomor favorita SP-a u osmini finala. Nemaju ovdje desnog beka Raemyja, odličnog ljevaka, ali imaju generaciju koju su odavno proglasili ‘zlatnom generacijom’ švicarskog rukometa. Igraju impresivno. Igrali su četvrtfinale u Argentini prije dvije godine, sada su opet tu.

Španjolska i Švedska su poput Hrvatske, potvrdili najave o lovu na najviša mjesta, iako su Šveđani ovdje došli bez prvog igrača, novog srednjaka Flensburga Gottfridsona. Demolirali su Argentinu, kao i Španjolci s Dujšebajevom Mađare. Francuska je bacila Nijemce u suze, Kühn, Lemke i ekipa su dugo ležali po parketu Skenderije, nesvjesni što se zapravo dogodilo, nakon 5 pobjeda u prvom dijelu turnira. Francuska će s ovog SP-a najviše igrača gurnuti u vrhunski rukomet i u A-selekciju. U prvom dijelu su bili tragični u obrani, sada su se skupili, imali Desbonneta sa 10 obrana u drugom poluvremenu, a taj momak je branio za Montpellier prošle sezone. Njihov veliki problem pred četvrtfinale jest ozljeda Huga Descata, lijevog krila koji je već debitirao za Onestu.

Danci su na ovom SP-u plijenili rukometnom ljepotom i jednostavnošću, falio im je golman, te poput Nijemaca, ispadaju nakon prvog poraza. Velika imena su out, Slovenija, Njemačka, Danska, Srbija…, turnir se zakuhao, a Balkan ostao na jednom imenu. Godinama najjačem na ovim prostorima. Hrvatska ide po medalju i s Golužinom obranom će biti čudo ako je ne osvoje.