Balkan-Handball.com

SP kolumna Milana Krasića: Hrvatska je poslala poruku

Ako je protiv Mađara bilo impresivno, onda je prvo poluvrijeme s Bjelorusima teško opisati i teško pronaći prave riječi. Nakon 5 utakmica u skupini i jedne u nockaut fazi, nitko u Španjolskoj, ali ama baš nitko nije ostavio bolji dojam. Danci s Mikkelom Hansenom i nešto jačom i širom bekovskom linijom nego je bila na prošlim natjecanjima, stvarno izgledaju kvalitetno, čak bi se usudio reći i bolje od Francuza koji su kiksali s Nijemcima, a muku mučili s oslabljenim Islandom.

Golužina Hrvatska je pak pregazila sve što je imala pred sobom, a da budem iskren malo mi je bilo žao gledati jednu takvu veličinu poput Rutenke slomljenog na poluvremenu. Briljantnih 30 minuta iz kojih je teško izdvojiti nekoga ili nešto, ali realizaciju napada 21 od 28 je teško nadmašiti. Cepelin Čupića za Duvnjaka, u stilu jednog prošlog vremena kada je Balić bacao za Metličića, ili dodavanje Vukovića u for, preko gotovo cijelog parketa, od poda za Ninčevića, samo su dvije od brojnih sjajnih poteza hrvatskih majstora male bubamare. Kombinacijom sjajne obrane i ubitačne tranzicije Hrvatska je izbjegla ono što izbjegava cijeli turnir, igru na pozicijske napade. Bjelorusi su pretrčani i demolirani do poluvremena (21:8), a baš je to trenutak bio za eksperimente. Nastavak utakmice ne zaslužuje previše polemiziranja, dovoljno je istaknuti da je srednjeg vanjskog igrao lijevo krilo Lovro Šprem, a Mandalinić i Stepančić se ponašali kao na šuterskom treningu. Duvnjak, Vori, Čupić, Alilović, pa Bičanić i na kraju apsolutni igrač utakmice Drago Vuković, dobili su pregršt odmora i svi zajedno su mogli početi razmišljati o Francuzima. Mada sam siguran da su Francuzi u glavama od onog poraza u Londonu. Do tog polufinala Hrvatska je i na OI igrala najbolji rukomet, to nitko nije osporavao, a način na koji se izgubilo, i u tih 60 minuta pogubilo, samo je produbilo osjećaj za novi revanš. Sada ih se skupilo pregršt, valjda nitko na svijetu ne želi pobijediti nekoga, negdje, nekad, kao što hrvatski rukometaši žele srušiti te sada već famozne rivale predvođene Omeyerom i Karabatićem.

Onesta i njegovi mušketiri su imali dan odmora, ali teško će netko utakmicu protiv Bjelorusije smatrati kao umaranjem Hrvata. Dakle taj aspekt treba odmah eliminirati, a ako se uopće ide razglabati na tu temu dovoljno je vidjeti da su Vori, Čupić i Duvnjak igrali manje nego na nekom drugom turniru još valjda od pamtivijeka. Toliko je Hrvatska bila uvjerljiva da se svaki put moglo ući u rotaciju, da je ovo SP ispalo kao sjajna odskočna daska i za Stepančića, u prvom planu, pa onda i za Mandalinića, Ivića, Šprema. Stepančić pokazuje puno više nego je Kopljar pokazivao u njegovim godinama i stvarno predstavlja ogromni kapital i Zagreba i reprezentacije.

Goluža je nakon Bjelorusa izjavio da jedva čeka utakmicu s Francuzima. U Londonu je bio veliki krivac poraza, sada sam siguran da je i on nešto naučio. Način na koji je vodio momčad u prvih šest utakmica je bio kvalitetan, na trenutke i vrlo hrabar, znajući praktički u svakom trenutku što želi na parketu. Trebamo biti također i iskreni i priznati da u ždrijebu nismo imali vrhunskog rivala, osim donekle Mađara, koji su nam redovite mušterije, te Španjolaca u utakmici koja je sama po sebi bila dosta čudna. Ostaje mali žal što ovaj mega-meč s Francuzima ne dolazi u zoni medalja, jer je ova momčad, predvođena trojcem Čupić – Vuković – Duvnjak, uz obilatu pomoć svih ostalih, zaslužila kolajnu. Međutim prava na grešku nema, ovaj put medalja može doći samo preko najvećeg, najomraženijeg, ali budimo iskreni, i najboljeg sastava na svijetu.

Ključna stvar će, jasno, biti kao i u Londonu. Izbjeći puste batine koje Francuzi ‘daruju’, ubrzati tu loptu’, maknuti se od njihove zone i natjerati ih da sve te svoje kilograme što više pomiču. Povijest je najbolja učiteljica života, a povijest međusobnih odnosa uči nas da u pozicijskim borbama s francuskim gorostasima kakvi su Sorhaindo, Dinart, Karabatić, Fernandez, jednostavno nemamo šanse. Hrvatska – Francuska, epizoda XY… Kad će ta srijeda?

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *