‘Žene u srcu igre’ tjedna je rubrika EHF-a odbrojavanja do početka Europskog prvenstva za žene u čijem su fokusu nekadašnje rukometne zvijezde koje su s prestankom karijere prešle u nove uloge. U drugom izdanju predstavljamo Gordanu Nacevu.
Europsko prvenstvo za žene polako se približava. Od 4. do 20. studenog sve oči bit će uperene na 16 ekipa koja će igrati sa srcem za trofej u Sloveniji, Makedoniji i Crnoj Gori. Ovo će biti drugi put u povijesti da je Makedonija domaćin europske smotre, a za 15. izdanje legendarna vratarka Gordana Naceva izabrana je za ambasadoricu Prvenstva.
Gordana Naceva bila je dio najvećih sportskih uspjeha Makedonije i ima svoje ime upisano u rukometnoj povijesti. Nekada talentirana vratarka, kapetanica Kometal Skoplja i reprezentacije, danas diplomirana pravnica sa strašću za rukomet.
Naceva je oduvijek imala interes za sport iako rukomet nije bio njezina prva ljubav. U djetinjstvu je provodila vrijeme na igralištu, na ulici i s vršnjacima igrala košarku. Tu je ljubav prema košarci nastavila i u školi gdje je igrala na poziciji playmakera. Voljela je zabijati koševe, no u njezinom rodnom gradu Sveti Nikole nije bilo ženskog košarkaškog kluba već samo rukometni klub Ovče Pole. I tako je sve krenulo.
“Baš kao i u košarci, željela sam imati ulogu na tereni i postizati golove. Na jednom treningu nismo imali vratarku i kako sam bila najmlađa u ekipi rekli su mi da ja stanem na gol. Nisam imala previše izbora. Uspjela sam zaustaviti nekoliko lopti pa je trener rekao mogla bi ti i nastaviti biti vratarka. Ostatak je povijesti. Taj prostor od šest metara postao je moj život. Rukomet je postao moj život“, rekla je Naceva.
“Ponekad ne znaš gdje će te život odvesti. Nikada nisam mislila da ću biti vratarka, ali danas sam sretna da sam imala tu vrlo odgovornu funkciju. Vratari mogu popraviti greške obrane i ponekad sami dobiti utakmicu, što je posebno vidljivo zadnjih godina“, nadodala je Naceva.
U svom rodnom klubu provela je četiri godine prije nego je dobila poziv iz Niša da zaigra za DIN. Klub koji je u potpunosti promijenio njezin pristup rukometu.
“Odselila sam se u Niš kada sam imala 17 godina i još sam išla u srednju školu. Odlaskom tamo preskočila sam gotovo tri lige i počela igrati Prvu jugoslavensku ligu. Od treće golmanice uz vjeru trenera postala sam prva. Davala sam sve od sebe i upravo sam tamo unaprijedila svoju golmansku tehniku.. Bile su to divne godine.“
“Zahvaljujući tome kako sam igrala dobila sam poziv i za juniorsku reprezentaciju Jugoslavije, ali sam bila i na popisu za pripreme za seniorsku reprezentaciju za Olimpijske igre u Barceloni. Nažalost, one su bile otkazane zbog svega što se počelo događati u državi. Iako, bila sam sretna da sam dobila priliku da treniram i zaigram s igračicama koje sam smatrala uzorima, poput Svetlane Kitić, Nataše Kolege, Dragane Pešić i sl.“, priča Naceva.
Njezin talent i rad nisu prošli nezapaženo ni u Europi te je Naceva imala veliku želju iskušati se negdje izvan Jugoslavije. Bilo je ponuda, no sve je promijenio jedan poziv. Predsjednik kluba iz Skoplja Gjorče Petrov rekao je da ju želi u klubu, klubu koji ima ambicije postati ozbiljan europski klub i igrati Ligu prvakinja. Kada te zovu doma, teško je reći ne.
“Ženski rukomet u našoj zemlji nije bio na visokom nivou, ali rekli su da žele s klubom igrati Ligu prvakinja i da žele da i ja budem dio toga. To je bilo nevjerojatno za čuti. No, ponekad trebaš sanjati nedostižno da bi pokušao to i dostići. Roditelji su također htjeli da se vratim doma te sam se 1991. i sama odlučila vratiti“, objasnila je Naceva svoj povratak kući.
Žene u srcu igre: Katarina Bulatović ponosna na ulogu ambasadorke EHF EURO 2022
Jedna odluka može imati toliki utjecaj na vas i na život, put koji ćeš slijediti u životu, a Naceva ističe kako je sretna što je upravo tu odluku donijela u tom trenutku jer je danas tu gdje je upravo zbog toga. Tada nije mogla ni predvidjeti što će joj sve to donijeti.
“Zamislite koliki je to blagoslov da možeš biti dio najvećeg sportskog uspjeha svoje države. Nema mnogo igrača koji se mogu pohvaliti s time. Osvojili smo trofej Lige prvakinja u našoj zemlji pred našim navijačima, u našoj tvrđavi Kale. Kada smo se vratile sa Svjetskog prvenstva 1997. imale smo veliki doček i ta podrška navijača nastavila se i na nadolazećim Europskim prvenstvima.“
Gordana Naceva provela je 13 godina u klubu s kojim je osvojila 13 domaćih prvenstva, 12 puta podigla trofej Kupa, igrala dva finala Lige prvakinja, postala europska prvakinja s Kometalom i u isto vrijeme s reprezentacijom nastupala na četiri velika natjecanja.
“Ženski rukomet u našoj zemlji započeo je s usponom 1997. kada smo osvojila sedmo mjesto na Svjetskom prvenstvu. Imale smo doček kao da smo prvakinje. Pobijedile smo i Dansku, tada aktualnog olimpijskog pobjednika. Sjećam se kad smo se vratile u Skoplje, dok smo bile u busu, vidjela sam policijska svjetla iza nas. Pomislila sam pa nećete nas valjda sada zaustaviti. Nisam bila svjesna da su nam oni zapravo pratnja na doček, nismo uopće bile svjesne koliko je to odjeknulo u državi. Nakon toga su uslijedila tri osma mjesta na dva Europska i jednom Svjetskom prvenstvu. Bile smo omiljene među navijačima“, priča Naceva.
“’U klupskom smislu sve je nekako započelo 2000. kada smo kod kuće pobijedile Hypo Niederösterreich. Naša igra te sezone i ta sjajna utakmica kod kuće privukla je pažnju gospodina Trifuna Kostovskog. On je postao naš sponzor, glavna podrška i osoba koja je vjerovala u nas. Bili smo na godinu dana izbačeni iz Europe, no kada smo se vratile otišle smo do kraja. Slavile smo nad FTC Herz Budapest i kod kuće podigle trofej Lige prvakinja“, prisjeća se Naceva.
“Taj 19. svibnja 2002. pamtit ću do kraja života. Dan danas se sjećam svakog trenutka tog dana od karantene do trenutka kada smo ušle u dvoranu. Igrale smo dobro u prvom susretu u Mađarskoj i izgubile za samo dva gola. U uzvratu, naša dvorana bila je popunjena do zadnjeg mjesta, atmosfera je bila vrhunska i mirisalo je na pobjedu. Na kraju je tako i bilo“, kaže Naceva.
Gordana Naceva odlučila je završiti svoju rukometnu karijeru 2004. i već je tada znala što želi raditi, da želi nastaviti u smjeru diplomirane pravnice. Zaposlila se u Ministarstvu financija gdje je radila sve do rođenja kćeri Mije. Kako je vrijeme odmicala, Naceva je shvatila da joj sve više nedostaje sport i rukomet i odlučila svoje znanje iz rukometa i posla spojiti u jedno.
“Moji prvi posao po povratku u rukomet bio je direktorica ženske rukometne reprezentacije i jako sam voljela taj posao. Uživala sam provoditi vrijeme s ekipom, osjetiti taj naboj kada uđeš u dvoranu ponovno. Također, bila sam prva žena delegat EHF-a iz Sjeverne Makedonije, ali sve je vodilo k ulozi koju imam i danas. Postala sam predsjednica ženskog rukometnog kluba Vardar. Uspijevala sam balansirati između obitelji i posla i moja kćer mi je uvijek davala podršku. I u trenucima kad smo s Vardarom bili u vrhu Europe i danas kada igramo domaću ligu s mladim talentima naše zemlje“, nadodala je Naceva.
Legendarna vratarka je kao igračica osvojila je Ligu prvakinja, dok je kao predsjednica Vardara sudjelovala na pet EHF FINAL4 turnira. Ženski rukomet u Makedoniji imao je svoj veliki uspon i sjajne dane prije nego li je strmovito pao. Stvari su se počele mijenjati u posljednjih nekoliko godina sa sve više rukometnih entuzijasta koji su se priključili lokalnim klubovima, radu s mladima i promociji ženskog rukometa.
“Nažalost, nemamo kontinuitet i volje da održavanjem sportskih brendova. Više nema ni Kometala ni Vardara na toj razini, oba kluba s velikim europskim uspjesima. Financije imaju veliku ulogu u tome i moramo biti odlučniji u investiranju za razvoj sporta. Entuzijazam, vizija, ambicija i jasni ciljevi su nešto što je vrlo bitno u postizanju uspjeha i nekada nam to nedostaje. Ženski rukomet dotaknuo je dno prije nekoliko godina, ali polako se vraća na stare staze“, objasnila je Naceva.
Biti domaćin Europskog prvenstva i skupine C bit će velika prilika za staviti ženski rukomet u fokus javnosti i dobiti interes djevojka diljem zemlje za rukomet. Imati mogućnost gledati olimpijske, svjetske i europske prvakinje Francuskinje, sjajnu Nizozemsku s nizom medalja i Rumunjsku je od velike važnosti i za ljubitelje rukometa i za reprezentaciju Sjeverne Makedonije.
“Biti domaćin skupine ovako velikog natjecanja je odlična prilika da ponovno dignemo ženski rukomet na veći nivo, da stavimo sport pod povećalo javnosti i da se više djevojaka odluči na treniranje rukometa. Sport je najbolje što se može dogoditi djetetu i željela bih da to čuju i roditelji i djeca. Sport vas može naučiti toliko toga. Zato je ovo Prvenstvo odličan vjetar u leđa za ženski rukomet’‘, rekla je Naceva.
“Dodatni bonus je to što možemo promovirati svoju zemlju kao sjajnog domaćina, našu kulturu i sve što možemo ponuditi. Želimo da se sve ekipe ovdje osjećaju kao doma“, nadodala je Naceva.
Direktorica ženske reprezentacije, prve žena EHF delegat iz Makedonije, članica EHF-ovog odbora za ženski rukomet i odbora za ženske rukometne reprezentacije, gost na UEFA-inoj konferenciji protiv nasilja u sportu, potpredsjednica Foruma klubova ženskog rukometa, članica Upravnog odbora Olimpijskog Odbora Makedonije, ambasadorica Europskog tjedna sporta… To su samo neke od funkcije na kojima je Naceva radila u prošlosti.
Danas je i dalje predsjednica Vardara, članica Upravnog odbora rukometnog saveza Makedonije i dio programa Olimpijskog odbora za rodnu ravnopravnost u sportu.
“Analize su pokazale da je manje od 1% žena u sportu na ključnim funkcijama. Vjerujem da ako želimo poboljšati ženski sport i uvjete da moramo imati više žena na odlučujućim pozicijama. Zato sam pristala biti dio grupe za rodnu ravnopravnost. To je grupa žena, sportskih entuzijasta koji taj posao odrađuju volonterski i pokušavaju napraviti neke promjene. Da se razumijemo, ne želimo ugrožavati muškarce već smatram da trebamo ići ruku pod ruku s muškarcima. Oni su naš ravnopravan partner u postizanju ciljeva koji bi donijeli boljitku sporta, kako ženskom tako i muškom. Zajedno moramo raditi na promjenama“, rekla je Naceva.
Sav njezin trud, ljubav i strast pokazuju da je Naceva zaista žena u srcu igre. Zato i ne čudi da ju je rukometni savez Sjeverne Makedonije izabrao za ambasadoricu Europskog prvenstva za žene.
“Za mene to je velika čast. Promovirati svoju zemlju i naš sport na tako velikom natjecanju je veliko postignuće. Biti ponovno dio Europskog prvenstva. Posljednji put kada je Makedonija bila domaćina bilo je 2008. i tada sam već bila u igračkoj mirovini. Propustila sam priliku da zaigram pred domaćom publikom. Zato ću se dodatno potruditi da i ja i svi koji nam dođu u Skoplje, uživaju u svakom danu provedenom na Europskom prvenstvu“, zaključila je razgovor Naceva.
TEKST&FOTO: EHF
1 komentar
Bravooo Gordana,za sve što si učinila i činiš za ženski rukomet!