Rukometni turnir u nerukometnoj zemlji Austriji, koja se mnogo trudi postati rukometna, polako se bliži kraju. Ostalo je udariti pečate i podijeliti medalje. Skoro pa sve po očekivanjima. Nijemce i Dance su mnogi vidjeli u finalu i prije nego je mala bubamara počela skakutati Traunom i Linzom, Švedi su bili također opcija za polufinale, tražio se taj četvrti tim. Furija je na kraju na krilima isključivo furiozne obrane došla u zonu medalja, a lako su tu mogle biti Slovenija ili Srbija. I to je to dragi moji ljubitelji rukometa. Ako je ovo budućnost, ovih 16 momčadi koje ovdje gledamo proteklih 10-ak dana, onda rukometna budućnost nije bajna. Kvaliteta igre je niska, pravih španera, ne običnih igrača, je malo (bez obzira na izostanke), praktički ništa novog nismo vidjeli, a uski krug favorita, ispadanjem Hrvatske u kvalifikacijama, koja je ovdje jednostavno morala biti, postao je još uži.
Autor ovih redaka imao je privilegiju gledati juniorski šampionat prošlo ljeto u Bosni i Hercegovini, pa onda i kadetski u Mađarskoj, godinu ranije EP u Turskoj…. Vidjeti da Brazil nešto radi, da Egipat može biti nezgodan, da Katar kupuje igrače kao svi mi besmrtnici pastu za zube u bilo kojem marketu, ali postoji nekakva konkurencija. Bilo je zanimljivije.
Dan
as, u odnosu na prije dvije godine i šampionat u Turskoj gdje je Alex Dujšebajev vodio Španjolce do zlata, a Silvio Ivandija odveo Hrvatsku do srebra, turnir je nekvalitetniji i napredak mnogih zemalja upitan. Lijepo je vidjeti neke nove timove poput Estonije ili Izraela, a taj Izrael je jedan od rijetkih, pa čak i kada je bez pobjede, da se o njemu malo priča jer Dragan Đukić pokušava iz nemogućeg stvoriti nešto, bilo što, pa igraju ofenzivni rukomet u kojem su često na centru. Kad igraju obranu, ne napad. A izbacili su valjda duplo jači sastav od sebe – Rumunje, s odličnom generacijom. I oni su još jedan dokaz da u sportu poraz nije uvijek poraz i da je Đukić u pravu kada kaže da je ponosan što su uopće ovdje.
Muka je bila proteklih dana gledati bogatu Norvešku sa siromašnim znanjem u rukometu. Očajna igra, slabe reakcije trenera koji imaju egal protiv Švicarske i napad na 8 sekundi do kraja, pa se čovjek ne sjeti izvaditi golmana. Njihova šablona u igri možda je i gora od Francuske koja ima talenta, ali nema tog momčadskog štiha koji ovih dana krasi Brkovićev sastav, pa i Ivezićev. Što bi mi Balkanci dali da imamo takve resurse i toliko igrača kao Francuzi…
Srbija je bila na loptu od polufinala, Slovenija na dvije minute loših rješenja utakmice protiv Švedske (prosuli 27:25 u završnici). I jedni i drugi su zaslužili biti među četiri, umjesto Šveda, koji su usput rečeno gubili i 14:11 od Izraela i bili u šahu sa Mađarima, te umjesto Španjolaca. Srbija i Slovenija su pokazale korak više nego lani u Mađarskoj, mnogi bi mogli reći kako to nije čudno za Slovence jer su tada bili oslabljeni, nije bilo Janca, tadašnji selektor je imao pregršt problema…. Nije bitno, Slovenci su bolji nego lani, što se ne može reći za Norvežane, Francuze, čak i svjetske prvake Dance, Španjolce itd, itd. Srbi su s Brkovićem napravili veliki pomak, ova momčad, pojačana Đukićem i Belošem, nema nikakve veze s onim od lani iz Mađarske. Da je Rađenović potrpao šutove s krila koje je trebao, možda bi bila druga pjesma, ali nije i završilo je kako je završilo. Zanimljivo, i Brković i Ivezić su drugo ljeto u nizu jednu loptu (Brković), odnosno jednu utamicu (Ivezić) od borbe za medalu…
Petak i nedjelja donose utakmice za postolje, Nijemci ulaze kao veliki favoriti u cijeli vikend, ne samo u okršaj protiv Španjolske koja pak svojom defanzivom i igrom na pivota može udaviti do besvjesti. Šveđani su slabiji u odnosu na prošlo ljeto za nekoliko igrača i Danska je tu favorit, mada Danci ne igraju kako su igrali lani, nema te lepršavosti, nema tranzicije, nema trke, a Španjolci su pokazali da se i njih obranom može spustiti na zemlju. Kao što su Francuzi, Španjolci, Hrvati…, spuštali često na zemlju Wilbekove trupe. Nije to slučajno.
Nijemci su i u pripremama vodili Dance 17:9 na odmoru pa je Baur promijenio cijeli tim u nastavku, Danci okrenuli utakmicu. I ovdje bi se trebali obračunati u nedjelju, ali živi bili pa vidjeli. Možda bude zanimljivo, dosadašnji turnir nije bio previše. Barem s aspekta jednog neutralnog promatrača…
M. Krasić
