KOLUMNA MLADENA MILETIĆA: Rukomet 2.0.2.0 - Balkan-Handball.com
Naslovna Analize KOLUMNA MLADENA MILETIĆA: Rukomet 2.0.2.0

KOLUMNA MLADENA MILETIĆA: Rukomet 2.0.2.0

zika.bogdanovic
0 komentar

Ne znam čini li se i vama ili samo ja utvaram da ova januarska rukometna družena kreću sve ranije. Nekad su prvenstva počinjala oko Srpske Nove godine, a sad se sve neprimjetno došuljalo gotovo do Božića! Nastavi li se ovim tempom do 2030. godine možemo očekivati da će europska i svjetska prvenstva počinjati sa zadnjim taktovima Radetzkog marša iz Beča. “Und das war…”, neće stići ni izgovoriti do kraja austrijski komentator u odjavi Novogodišnjeg koncerta, a već će se i prije eurovizijske špice ukazati lik Neleta Karajlića u studiju i kao u Nadrealistima, u legendarnom skeču Sportsko popodne, povikati: “Poštovani gledaoci, bio je to koncert iz Beča, a prije nego što se prebacimo na skijaške skokove u Garmišpartenkirhnu uključit ćemo se nakratko na otvaranje Svjetskog prvenstva u rukometu!”.

Do kraja dekade u koju smo upravo zagazili možemo očekivati još neke značajne promjene, a predviđam da se do tada rukomet više neće trenirati, nego će se isključivo odigravati utakmice. Igrače će čim završe s jednom utakmicom potrpati u autobuse i pravac aerodrom, a onda ih par sati kasnije kao robu istresti pred neku drugu dvoranu u nekoj drugoj zemlji, a sve kako bi se i Hassan u Egiptu i Bjorn na Islandu mogli u svako doba dana i noći uključiti u neki lajv. Sve će utakmice biti jednako važne i nijedna više neće biti istinski važna. Tako sluđeni neispavani igrači bauljat će po terenima i s podočnjacima veličine Ljube Vranješa padati jedni preko drugih. Sudit će im nadzorne kamere, skeneri i glas odozgo, pa će slučajni prolaznici misliti da je u dvorani vatrogasna vježba, a veća zvijezda od svih rukometaša bit će neki cvikeraš s ozbiljnom atrofijom mišića guzice u dvajstrećoj koji će rukomet rasturati ko Karabatić, ali za tastaturom! Malo će tko primijetiti da će prosjek broja golova po utakmici narasti na 136. Rukomet će se do 2030. na tragu boksa podijeliti u dvije verzije – jednu u kojoj će u igri biti manje kontakta nego u Labuđem jezeru i drugu po kojoj ćeš bez kajanja onog s loptom moći i nogom opandrčiti. Za ujedinjenje titula igrat će se, naravno, u Herningu, danskom gradiću dosadnijem od bilo kojeg sela u Sloveniji i bit će to veliki spektakl. Eto, to je svijetla 2.0.2.0 rukometna budućnost, a dok je čekamo da se okrenemo onome što upravo kuca na vrata, a to je Europsko prvenstvo u Austriji, Norveškoj i još jednoj ne baš jeftinoj zemlji, što nama i nije toliko bitno.

Već po tradiciji, jer bolje da propadne selo nego običaji, hrvatski izbornik Lino Červar okupio je ono najbolje što je mislio da ima i što mu se odaziva ili se nije polomilo, na samu Novu godinu, u deset ujutro! U vrijeme dok svaki pravi Hrvat nakon dočeka i pijanke još utopljen u krevetu grli svoga medu – mislim na igračku, naravno, ne na ženu – rukometni reprezentativci čije likove već gledamo na Lidlovim džambo-plakatima pristizali su pred hotel Panorama gdje su ih čekali novinari željni robe, i još jednom se vratili u redakcije sluđeni izjavama koje su i sami mogli napisati. No, kako išta pametno reći na Novu godinu u deset ujutro, a i inače ti razgovori nekad podsjećaju na onaj čuveni intervju s pčelarom napravljen za potrebe neke poljoprivredne emisije u Srbiji. Za one koji nisu gledali, razgovor teče otprilike ovako…

– Uglavnom, pčelari znaju kakvo nas vreme očekuje u narodnom periodu, šta vi kažete? Da li je proleće blizu? (Primjećujete sličnost s pitanjem što očekujete od ovog prvenstva, op. a.)

– Pčelari ne znaju, pčele znaju – odgovara brkati čiča u puloveru dok s rukama u džepovima stoji kraj košnica.

– A vi znate na osnovi pčela? – nastavlja dalje novinar.

– Ja samo po njima se upravljam.

– I da li dolazi proleće uskoro?

– Obavezno! Svake godine dolazilo proleće, i ove će!

Naizgled, pčelar nije baš prepametan i nema nešto naročito za reći, ali zapravo samo na trivijalna pitanja daje jednostavne odgovore. Što je u suštini genijalnost. E tako i Duvnjak i suigrači.

Červar već puno više melje, pa po onoj “svašta se kaže kad se priča” ponekad sam sebe ubije u pojam. A najmanje priča Gobac koji se konačno ukazao i obratio prilikom objave konačnog popisa putnika na EP, na istom mjestu kao i prije godinu dana. Mogao bi zaista češće jer nekako je dojam da slomljenim rukometnim perjanicama, reprezentaciji i RK Zagrebu, nedostaje upravo Gobac, ali ne ovaj sadašnji koji zagrmi jednom godišnje, nego onaj od prije 20-25 godina koji je skakao na suce i suparničke igrače, peglao novinare i dovodio svjetska imena u Dom sportova. Za ovog današnjeg da se nije pojavio u utorak i oštro rekao svoje (možemo se slagati ili ne), pomislili bismo da je balzamiran kao Lenjin i da ga tako prepariranog Joso Valčić i Božo Jović iz zahvalnosti donose na utakmice.

Nemam nikakve naznake ni predosjećaj kako bi Hrvatska uz brojne probleme s kadrom mogla proći na ovom EP-u. Znam samo da se priča o kontinuitetu, koliko god dobra bila, već pomalo izlizala kao što bi se i cipele iz 2003. – kakve po vlastitom priznanju nosi novi predsjednik države – pa taman bile najbolje na svijetu. Baš te godine Červar je prvi put poveo Hrvatsku na veliko natjecanje i odmah se upisao u povijest osvojivši svjetsko zlato. Bilo je u međuvremenu još grandioznih uspjeha, nizao je finala i polufinala, nijedan drugi trener nije donio toliko medalja, ali prokletstvo svakog sporta je da stalno traži nove heroje, nova lica i nove priče. A znate kad je bila ta 2003.?

Bilo je to 2003. godine kad je Slovenija dovršila pregovore o ulasku u Europsku uniju. Kad je na autocesti Zagreb – Split probijen tunel Sveti Rok. I kad je prestala postojati zadnja država s imenom Jugoslavija. Dušan Kovačević snimio je Profesionalca. Sarajlija Pjer Žalica režirao je film Gori vatra. Toše Proeski pobijedio je na prvoj Beoviziji s pjesmom “Čija si”. Umro je Alija Izetbegović. Na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj pobijedio je Ivo Sanader. U Beogradu je ubijen premijer Zoran Đinđić. Miljenko Jergović napisao je Dvore od oraha. A ja sam odlučio da ću za potrebe posla kupiti prvi mobitel, završiti fakultet i biti bolji čovjek. Budala!

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball