Uporedo sa Europskim prvenstvom donosimo vam zanimljiv intervju sa norveškim parom sutkinja. Kjersti Arntsen (30) od jeseni 2006.sudi 1.žensku norvešku ligu, EHF sutkinja je od marta 2008., a IHF sutkinja od decembra 2009. Ida Cecilie Gullaksen (32) počela je 2003.suditi 1.norvešku ligu, EHF sutkinja je od novembra 2003., a IHF sutkinja od decembra 2009. Kao djevojčice od 7 godina su počele igrati rukomet, Kjersti je igrala do 19-te, a Ida do 22-ge godine.
Otkada sudite zajedno, koliko dobro se poznajete?
– Radimo zajedno sad već malo više od 3 godine. Počele smo u 2007. Svakodnevno upoznajemo nove strane jedna drugoj, a posebno tijekom prvenstava kad provodimo puno vremena zajedno.
Koje ste najvažnije međunarodne utakmice sudile, je li ovo Europsko prvenstvo vrhunac vaše sudačke karijere?
– EP je definitivno vrhunac karijere za rukometnog sudca i to nam je bio jedan od najvećih ciljeva tijekom protekle 3 godine. Tako da je sjajno što smo nominirane za sutkinje. Može se reći da je svaka utakmica važna i da ti daje neki vid novog i drugačijeg iskustva, ali naša bronca na Svjetskom prvenstvu za ženske juniorke je bila jako važna. Također su važne bile i polufinalne utakmice Challenge cupa prošle sezone i utakmice Lige prvakinja ove sezone u Koprivnici i Estelli.
Sudite i utakmice muške lige – kakva je razlika i gdje vam je teže?
– Baš rado sudimo i muške utakmice u Norveškoj i uživamo u tome. Puno drugačije iskustvo i možemo se i moramo prilagođavati tome na različite načine, što je izazov koji ispunjava i motivira da uvijek izvučeš nešto novo iz sebe. I, da budemo iskreni, muški su puno pošteniji (fair play) nego žene. Toleriraju nam i opraštaju ako učinimo nenamjerne pogreške, dok nas žene hladno osuđuju. Naravno muškarci puno dinamičnije i brže igraju, ali to je nešto na što se možeš brzo naviknuti.
Kako se nosite sa pritiscima sa „klupa“, kako izgraditi dobar odnos sa igračima i trenerima na terenu?
– Pritisak s klupe je nešto sa čime kao sudac jednostavno moraš naučiti živjeti. Makar iz vlastitog iskustva mislimo da sudac uvijek svoj posao obavlja bolje ako se može nesmetano fokusirati na igru, a ne na trenere čitavo vrijeme. Smatramo da i treneri i igrači zaslužuju objašnjenja sudačkih odluka, ali nema se vremena za diskusiju o tome za vrijeme utakmice. A ako nam se igrači i treneri obraćaju sa poštovanjem, puno nam je jednostavnije dati poštene odgovore. Mi kao suci radimo greške i većinom smo ih u stanju priznati, ali je pritom važno da treneri to također znaju i poštuju. Ako ne puno je teže ostvariti kvalitetnu komunikaciju. Ako još dobiješ koji osmjeh ili znak zahvalnosti rukom, to može imati velik doprinos za atmosferu na terenu i za samu kvalitetu našeg posla.
Jeste li nekad napravile nenamjernu grešku zbog koje poslije niste mogli spavati?
– Radile smo mnoge greške i radit ćemo ih i u budućnosti. Nadamo se da nećemo imati neprospavane noći. Obje razmišljamo o utakmicama koje smo sudile i uvijek postoje situacije u kojima bi presudile drugačije kad bi se ponovile. Ali to je način na koji učimo i usavršavamo se, to je dio iskustva.
Kako ocjenjujete kvalitetu norveške ženske lige, sa kojom biste je nacionalnom ligom možda mogli usporediti i koliko višegodišnja neusporediva premoć Larvika oduzima uzbuđenje i neizvjesnost u norveškom ženskom rukometu?
– Larvik je daleko najjača ekipa u Norveškoj, zatim imate Tertnes i Byasen. Imamo mnogo mladih igračica u ligi, tako da kvaliteta igre može varirati, ali generalno je jako dobra. Smatram da je danska liga daleko najbolja.
Koliko se u Norveškoj može živjeti od rukometa, a kolika je nužnost imati još neki dodatni posao ili zanimanje?
– Nekoliko igrača i igračica u Norveškoj živi od rukometa, ali zaista samo nekoliko. I kao igrač, a posebno kao sudac, moraš imati posao ili bilo kakav drugi prihod.
Stalno slušamo o pripremama klubova i reprezentacija za velike utakmice ili natjecanja – kako se vi suci pripremate za velika natjecanja? Imate li neke posebne pripreme?
– Ove jeseni smo imale mnogo kvalitetnih nacionalnih i internacionalnih utakmica i na klupskoj i na reprezentativnoj razini. Moramo se pripremati i fizički i psihički.
Poznajete li neke od sudaca ili sutkinja sa prostora bivše Jugoslavije, stignete li se družiti na seminarima ili velikim natjecanjima?
– Imale smo prilike upoznati samo nekolicinu sudaca iz bivše Jugoslavije. Sljedeće ljeto planiramo na jedrenje uz hrvatsku obalu sa Helenom (Crnojević) i Emmom (Kostecki Radić), hrvatskim sutkinjama. Također smo prošle 3 seminara i 2 prvenstva sa Ivanom i Aleksom iz Srbije. Marko i Dalibor iz Hrvatske su također dobri prijatelji. Tako da može se reći da imamo dobrih prijatelja iz bivše Jugoslavije i da uvijek provodimo krasno vrijeme s njima! Nismo samo kolege suci, već smo dobri prijatelji i to je odlično!
Na ovom Europskom prvenstvu dosta je ženskih sudačkih parova (5), mislite li da bi ih trebalo biti još?
– Nadamo se da će ih biti i više u budućnosti. Jako je važno imati ženske sutkinje, kao i igračice, trenerice, delegatkinje… Vidimo da je broj mladih žena koje se žele baviti rukometom u porastu i veoma je važno da EHF potiče nacionalne federacije da ih educiraju.
Ulaznice su za naše pojmove dosta skupe, kako se bude išlo ka završnim dvobojima bit će i skuplje – za norveški standard možda nije tako?
– Postoji čitava debata oko toga u Norveškoj. Mi nemamo nikakvo mišljenje o tome.
Norveška je po mišljenju svih glavni favorit za zlato, tko su još kandidati za medalju?
– Ima zaista mnogo kvalitetnih ekipa na ovom natjecanju, nadamo se mn
ogim napetim i neizvjesnim utakmicama.
Što kažete za podmlađivanje reprezentacije, za uvođenje zlatnih juniorki (Nora Moerk, Stine Bredal Oftedal, Mari Molid)? Sa spiska su otpale gotovo sigurne sudionice Sulland i Kristiansen – koliko je odabir trenera Hergeirssona rizik, a koliko nužnost? Smije li se uopće ove nove, mlade cure, koje su svoju snagu superiorno pokazale ljetos u J.Koreji , njihov pobjednički mentalitet i glad za medaljama i novim uspjesima ostaviti na dugom čekanju?
– Imamo povjerenja da je Thorir izabrao igračice za koje smatra da zaslužuju biti u reprezentaciji i sigurne smo da ima jasan plan i strategiju. Imamo mnogo sjajnih igračica u Norveškoj, tako da će uvijek biti nekih razočarenja izborom. To je tako.
Koji su igrači po vašem ukusu, igrom i karakterom?
– Igrači dobrog raspoloženja, energije, koji se bore na pozitivan način, igraju sa smiješkom, imaju drugačiju tehniku pucanja, prave “finte”… Igrači koji komuniciraju na jednostavan način.
Što mislite o zahtjevima Heidi Loeke za višestrukim povećanjem primanja baš sad uoči Europskog prvenstva– koliko njeni zahtjevi mogu utjecati na atmosferu (raspoloženje) u Larviku, a možda i u reprezentaciji, sad kad su ciljevi i u Ligi prvakinja i na Europskom prvenstvu vrlo visoki?
– Heidi je krasna osoba i odlična igračica, osim toga nemamo nikakvog komentara na pregovore između nje i Larvika.
I, još na kraju, kakvi su vaši ciljevi i ambicije u rukometu, što biste još voljele postići?
– Naravno, sudjelovanje na Svjetskom prvenstvu i na Olimpijadi su dva najveća cilja za nas i radit ćemo marljivo i teško da ih dostignemo.
Najljepša hvala na ovom razgovoru!
Da suđenje nije tako bezazleno zanimanje primjer su nam upravo ove dvije sutkinje, koje su prošle i neka vrlo bolna i neugodna iskustva. Primjerice, Ida Gullaksen je prije 2 godine u Crnoj Gori na jednoj utakmici u Pljevljima slomila čeljust, dok je Kjersti Arntsen ove jeseni u utakmici muške lige u jednom sudaru doživjela klasičan knockdown. Možda da ne evociraju ružna sjećanja, nisu nam htjele govoriti o tome, a mi im samo možemo poželjeti da na ovom EP ružnih iskustava ne bude i da svoj posao obave na opće zadovoljstvo.
Sanja Sekulic
