KOLUMNA IVANA LAPČEVIĆA: Sportisti RATNICI SVETLOSTI - Balkan-Handball.com
Naslovna Analize KOLUMNA IVANA LAPČEVIĆA: Sportisti RATNICI SVETLOSTI

KOLUMNA IVANA LAPČEVIĆA: Sportisti RATNICI SVETLOSTI

zika.bogdanovic
1 komentar
Sport je mali deo celokupnog života, rukomet još manji, ali ipak postoji nevidljiva nit koja spaja malo sa velikim i veliko sa malim.

Nit koja spaja sve sa svime. 

Iako pišem za rukometni portal teme su šire, globalnije i tiču se svih sportista, ali i ljudi generalno. 
 
U današnjoj temi, želim da izrazim svoja razmišljanja koja se tiču potpuno pogrešnog pravca u kome bezglavo stremi savremeni sport, gde ga na kraju čeka jedna ogromna provalija.
 
Tema je osetljiva i tiče se svih nas i onoga što možemo da uradimo vrativši sportu dostojanstvo koje zaslužuje.
 
U tom pravcu počeću od malog da bih stigao do velikog. 
Počeću od pojedinca-sportiste sa željom da uspe u sportu, koja ga nosi na putu do cilja.
Želja je prvi-osnovni korak. 
Nakon želje dolazi vizija koja daje polet i uzbuđenje.
Vizija se pretače u razne kreativne ideje o tome šta je valjano uraditi. 
Ideje prate planovi i konkretne akcije. 
Akcije daju rezultate i konačno stiže željeni uspeh.
 
Šta bi bila želja tog sportiste ?
Da bude prvi. Da bude najbolji. Da bude šampion.
Primamljiva želja, koja se nažalost najčešće pretvori u frustraciju, jer najbolji može biti samo jedan, a hiljade i hiljade je onih koji nestrpljivo i nezadovoljno samo mogu da gledaju u njegovom pravcu.
 
Iz tog razloga važno je ne pogrešiti ili što bi Stiven Kavi u svojoj knjizi 7 navika uspešnih ljudi rekao- ne staviti stube na pogrešan zid. Mukotrpno se penješ da bi stigao tamo gde nisi ni želeo. 

Izgubio si vreme, energiju, umoran si, a nisi uradio ništa.

Želja je neograničeno važna, ali postoji jedna stvarčica mnogo važnija od nje.
Da li zaista postoji nešto važnije od želje sportiste da najbolji, pobednik, šampion ?
Uzevši u obzir već pomenuti primer merdevine i zid su važniji od ogromne želje onoga ko želi da se popne.
Merdevine i zid su podloge uspinjanju.
Podloga želji daje smisao. 
Koji je MOTIV želje? Šta je njeno žašto?
 
Žašto mladi sportista želi da bude najbolji važnije je od njegove želje.
Odgovor je najčešće, slava, biti u centru pažnje, divljenje od strane drugih ili najvažnije u današnje vreme džip, stan, milioni.
 
Možda se neko pita „Šta nije u redu sa ovim motivima?“
Ništa nije u redu, jer ovo su motivi koji će podeliti dete-čoveka unutar njega samoga, podeliće i uneće razdor u porodicu, usijaće svlačionicu do krajnjih granica, podeliće društvo, državu, svet.
Ovo su motivi koji će mladog čoveka postaviti u poziciju gde neće moći da bira i tražiće načine moralne ili ne moralne da bi pokušao da stigne tamo gde su ga drugi ubedili da mu je mesto.
Najverovatnije neće stići, ali ako mu nekako i uspe doživeće razočarenje jer je stigao uz svo odricanje, bol, lekove, operacije, laži, manipulacije na vrh, ali sami vrh sopstvenog Ega, kome nikad nije dosta i koji će nastaviće agresivno da traži još, još i još.
 
Materijalna podloga nikada ne treba da bude motiv iskrenoj želji, želji mladog sportiste, želji njegovih roditelja, želji svakoga ko sebi želi dobro.
 
Kada mladog sportistu motivišete ovim motivima znajte da činite zlo tom mladom čoveku, znajte da niste njegov prijatelj, njegov roditelj, njegov iskreni drug.
 
Postavlja se logično pitanje“Koja je podloga koja treba biti merdevine i zid za stizanje na vrh svojih ispravnih želja?“
 
Dete se rađa sa potencijalom, darovima, sposobnostima.
Sportista se rađa sa sportiskim talentom.
Želja se usklađuje sa potencijalom i rezultat je ostvaren cilj.
Akcije su usmerene u pravcu načina kako da se izrazi urođeni potencijal ni više, ni manje.
Neko je rođen da bude prvi, neko peti, neko deseti, neko pedeseti.
Biti na svom mestu, stati na njega i stajati na njemu je ogromno rasterećenje za tu osobu, ali i za sve oko njega.
 
Ako želimo prave sportiste, prave ljude, prave buduće građane moramo promeniti podlogu-motiv.
 
Umesto huškanja svojih igrača, svoje dece da budu ono što nisu, inspirisati ih da budu ono što jesu.
Umesto vređanja, omalovažavanja i gušenja želje, trebamo ih podržavati, ohrabrivati i hraniti želju.
Umesto vike i dreke usmerene prema njima, važno bi bilo da ih mirno savetujemo i otvoreno sa njima komuniciramo.
Umesto traženja i zahtevanja, moramo im davati i moramo ih učiti
Umesto laganja o milionima i kamionima, podsećati ih stalno da mogu, da imaju u sebi i da slobodno izraze to što je njihovo.
 
Krajnje je vreme da menjamo pravac i umesto da ih usmeravamo prestavljajući im sport onakvim kakav on nije, pričati im stalno o tome šta sport u suštini jeste.
 
Sportski Duh, kako to lepo zvuči – pozitivno i prijatno.
 
Nažalost, trenutno umesto ovog prijatnog izraza bolje bi pristajao izraz: egoistično-materijalistička životna oblast zvana sport, jer negativna energija struji kroz sve njegove pore počevši od onog sedmogodišnjaka koji tek stupa na scenu, preko onog juniora, petoligaša, prvoligaša, superligaša, vrhunskog sportiste, pa sve do onog sportskog penzionera koji se samo rekreativno bavi sportom.
 
Tako je to u sportu, tako je to u životu.
Tako je kod nas, tako je svuda na svetu.
 
Radost takmičenja i zdravo nadmetanje zamenili su surovi okršaji okupani mržnjom i sujetom koga prate bolesne ambicije.
 
Kola idu nizbrdo, ali mogu početi i da se penju, malom rokadom kako bi šahisti rekli.
Rokadom u svesti koji menja materijalnu duhovnom podlogom.
 
Iako sport prati društvena posrtanja on može i mora biti začetnik buđenja novog vremena u kome će mladi ljudi, generacije koje dolaze moći da u slobodi izraze svoje potencijale.
 
Imam osećaj da je tako nekako razmišljao i sam Kreator dok je kreira ovaj svet.
Čini mi se da je u njegovoj glavi bila misao
„Sport će biti primer kako treba živeti u svetlu, u ljubavi, u zdravom takmičenju, u širenju radosti i zadovoljstva življenja“
 
Odgovornost je na nama koji smo na sceni.
Treba smanjiti doživljaj, treba spustiti loptu na zemlju, treba pomoći odrastanju zdravih generacija sportista takozvanih sportista ratnika svetlosti.
 
Ratnik svetlosti je osoba koja se bori za opšte dobro.
 
Upravo takvi sportisti nam trebaju.
Sportisti koji su spremni da daju primer, da pokažu, da pričaju, da nas uče, da budu naši predvodnici.
Sportisti spremni da se bore na maksimumu svojih potencijala za dobrobit svojih porodica, dobrobit svojih nacija, dobrobit svoje planete i to ne samo protiv onog  preko puta mreže, njegovog druga, njegovog zdravog konkurenta, njegovog brata, već, pre svega, zajedno sa njim protiv ogromne tame, koja se kao uragan, sve više i više nadvija nad ljuski rod.
 

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball