KOLUMNA MLADENA MILETIĆA: Francuz će da pije, Šveđanin da mezne…

Jedan gol. Samo jedan gol manje trebala je Hrvatska primiti protiv Francuske i bila bi mirna, autoput prema Herningu bio bi joj širom otvoren. Ali ne… Klasični „šahovski“ previd da je poraz od -1, u slučaju mogućeg kruga sa Šveđanima i trikolorima u posljednjem kolu, ravan remiju kaznio je, a tko drugi – Nikola Karabatić. Hoćeš zolju, Nikola, da nas dokusuriš? Drugo nismo ni zaslužili ako stvarno nismo znali da bi s porazom od -1 natjerali Šveđane i Francuze da se pobiju u posljednjem kolu bez fige u džepu. Očito društvo u kockastom to nije znalo, jer ne bi onda igrači mahom jurili u kontru nakon odbijenog prvog pokušaja u posljednjem napadu Francuza, već bi se pobrinuli da do te lopte dođu oni, a ne Karabatić. Očito se to nije znalo kad je izbornik Goluža nakon poraza -2 uporno ponavljao da je i dalje „sve u našim rukama“. A nije, s -2 nije… Ali to je ona izlizana i promašena filozofija, o čemu je već novinarski doajen Pavle Erceg pisao u jednoj od kolumni u Sportskom žurnalu, utjelovljena u neizostavnoj poštapalici „idemo od utakmice do utakmice“. E pa treba malo i unaprijed pogledati, što te čeka kad i ako…

Ne treba se opterećivati, ali treba barem znati. Jedan gol manje i Francuzi i Šveđani ne bi mogli kalkulirati. A ovako, zna se što slijedi. Rječnikom Rokera s Moravu to će ovako ispasti: „Francuz će da pije, Šveđanin da mezne, aj svaki gleda da Hrvata zezne!“.

Nakon još jednog poraza od Francuza analize su beskrajne i oprečne. Goluža je kriv, nije Goluža kriv; Omeyer je krvnik, nije Omeyer krvnik; obrana je izgubila utakmicu, napad ju je izgubio, suci su doprinjeli, ma nisu… I tako unedogled. Ali nitko, ili gotovo nitko, ne želi preko usta ili tastature prevaliti ono što posljednji rezultat i ukupni omjer ipak pokazuju: da je Francuska jednostavno bolja! Ma mogu Hrvati zdvajati koliko hoće „da smo iskoristili vodstvo +3 i igrača više, da je Goluža na vrijeme počeo rotirati, da je baba muško…“. Isto tako bi i Francuzi mogli reći „da nam golmani u prvom poluvremenu nisu imali samo dvije obrane…“. Bilo bi +5 već na poluvremenu. Za razliku od politike, u kojoj je moguće nakon poraza na izborima ući u nekakvu koaliciju i ispasti pobjednik te tako prevariti naivni narod, sport je vrlo egzaktan i rezultat kao sat gotovo uvijek pokazuje – točno vrijeme. A ovaj put je vrijeme bilo za Onestine dečke, za razliku od lanjskog SP-a u Španjolskoj.

Ne pada mi napamet baviti se trenerskim postavkama i potezima (to je naknadna pamet, što bi rekao Dule Vujošević), samo bih se osvrnuo na općenarodnu kuknjavu i proklinjanje krvnika Omeyera. Ne vjerujem u vradžbine, uroke, prokletstva i ostala čuda (pa nije valjda da igrači u svlačionici lupaju glavom u umivaonik kad vide da je na golu stari francuski mačak) te potpisujem dijagnozu vratarske legende Mirka Bašića koji je ustvrdio da Omeyer nije obranio ništa spektakularno. Njegov se ulazak poklopio s potpunim gubitkom snage hrvatskih bekova, prije svih Domagoja Duvnjaka, čiji su napadi postali jalovi, a projektili iz prvih 25 minuta pretvorili su se u nekakve polušutiće, iz pada, s aut-linija, kroz tri ruke… Koliko je Duvnjak ostao bez daha, bilo je jasno kad je u nastavku u jednom trenutku stajao tako daleko od deveterca da ga kamera više nije mogla uloviti u krupnom kadru. Omeyer je u takvoj situaciji samo iskusno uzeo ponuđeno.

Sve što želim u ovom trenutku je da Hrvatska odradi posao do kraja i pobijedi Rusiju i Poljsku, makar s pola gola razlike. S obzirom na stanje, ne stavljam ruku u vatru… Dogodi li se da ispadne zbog samo jednog poraza od pišljiva dva gola razlike, i to od olimpijskog pobjednika, stvarno ne vidim prostora za nekakvu hajku ili potrese. Ne vidim da bi se nešto bitno moglo zamjeriti igračima ili izborniku, iako je jasno da Golužu udarci čekaju. Ali ako momčad pukne i sama odradi posao za Šveđane, onda bi već potresa moglo biti.

Hoće li Francuska, ako će trebati, u posljednjem kolu odraditi posao za Hrvatsku i pobijediti Švedsku? Svaka čast Nikoli Karabatiću na lijepim obećanjima, ali u Djeda Mraza odavno ne vjerujem, ni s bijelom ni s crnom bradom. Samo bi mi, naivne budale, ginuli za tuđe dupe i vlastiti obraz.