Balkan-Handball.com

KOLUMNA Mladena Miletića: Ko je ukrao mačke iz Kaira?

Obavezno mi za svaki rukometni januar bar s dve-tri adrese doleti isto pitanje: „A zašto prenosi RTL, a ne HRT?”. A iskreno, kako ovi to rade, stvarno i bolje da nije na državnoj TV mada bi studijski, ne sumnjam, ona to napravila jednako dobro, ali nekako ne vjerujem da bi bilo toliko prijenosa uživo onih utakmica kad ne igraju Hrvati. I onda bi išlo ono, pa ne gleda se, slabo zanimanje, ruši nam se programska šema i slično. Iako komercijalni, ovi na RTL-u deru sve, možeš gledati zapravo sve bitno, a program u studiju uoči i nakon utakmica čak je i iznad razine rukometa koji gledamo. Što je opet razumljivo s obzirom kakve su mogućnosti imale selekcije za pripremu. I stručni i zabavni, Šprem, Vuković i Metličić ne ustručavaju se provući i kritiku, naravno u onoj razumnoj mjeri koje će se uglavnom držati igrači koji su prolazili kroz sve te bjesove i stresove velikih turnira. Pun pogodak ispala je rubrika „Halo, dragi, Drago je!” u kojoj Vuković zove i zajebava bivše suigrače, kao i to što je repka otvorila vrata kamerama, pa ih je publika gledala do gaća u vodi, s perikama na glavama i svašta nešto… Uglavnom, prođe dan u čas uz dobru zabavu i rukomet, pa uspjeh projekta nisu pomutili ni zluradi komentari da je tamna studijska scenografija s hijeroglifima i motivima drevnog Egipta kao preslikana iz emisija Milana Tarota.

Nekako mi sve smrdi, ili miriše ako vam je draže, na skandinavski finale (valjda neće!), oduševljava to buđenje na istoku, poletni Mađari, neki novi Poljaci, Rusi, a Portugal više i nije iznenađenje. Najteže razočaranje svakako – Makedonija. Uza svo razumijevanje za probleme u pripremama i cijelu neizvjesnost hoće li uopće igrati. Kako je ispalo… I nije problem čak ni toliki broj poraza, koliko način, jer na trenutke je djelovalo da ne bi dobili ni one mačke koje s vremenom ulete na teren. Brestovac je nakon još jedne porcije ostao dugo na klupi. Sjeo je i od muke jeo! Stvar je svakako za ozbiljnu analizu jer nisu u pitanju baš toliko potkapacitirani igrači. Zanimljivo, u minutama odmora nije se čula muha dok bi Brestovac pričao. Toliko o tome koliko forma time-outa ima utjecaj na konačni rezultat.

Najveći je misterij – tabla za crtanje Ljube Vranješa! Takvih je dimenzija da bi na njoj vjerojatno i Mačkovšek uspio napraviti korake… Slovenci imaju moćniji sastav nego što trenutačno igraju, potencijalno i za postolje, ali problem je što im već danas počinje eliminacijska faza. No, ne otpisujmo ih dok god su na životu.

Lino Červar neće nakon poraza od Argentine biti lošiji ili manje vrijedan trener nego što je bio niti bi postao bolji trener da nekim čudom dobije Dansku u ponedjeljak. U prilog tezi da je najveći hrvatski rukometni trener bolje će od bilo kojeg teksta i danas i za deset godina govoriti osvojene medalje. Najavljeni odlazak – koji svakako treba uzeti s rezervom zbog faktora predomišljanja kao i nastojanja vodstva HRS-a da igra na provjerenu kartu dok god ide – možda djeluje kao ishitrena, ali je zaista dobra odluka. Jer niti je humano od čovjeka koji ove godine ulazi u osmo desetljeće života tražiti da se lovi u koštac s tako iscrpljujućim poslom niti ima smisla da se dalje po blatu povlači stručnjak koji je toliko dao ne samo hrvatskom rukometu. Živimo u vremenu u kojem caruje portalska nemilosrdnost, ko pritom za duše pita, mater rođenu pljuni samo nek se klikće, klikće! I prije Argentine vrebala se doslovno svaka moguća šansa da se u smjeru Kaira ispali neka otrovna strelica na račun nenadjebivog djedice svjetskog rukometa. Tako smo već imali prilike čitati da se stari popišao po uspjehu rukometašica iz rođene mu zemlje, pa da je divljački mlatnuo Jaganjca na klupi, kad ono vidiš da je ovaj jedva primijetio da ga nešto ogrebalo; pa je krenuo po whats appu kružiti sastav CRO-reprezentacije za koju igraju Ti, Slušaj, Mali i kako ih sve već zaboravni trener zove. U neku ruku, i bolje bi bilo da sve što prije završi jer su velike šanse da do kraja prvenstva netko provali i da je Červar u mlađim danima šurovao s Mikom Aleksićem! Ili da u Egiptu krade mačke iz dvorane i na njima u apartmanu uvježbava 3-2-1 obranu.

E kad smo već kod obrane… Svih ovih godina ponavljao je isto: „Utakmica se dobiva u obrani, a gubi u napadu”. Pa baš to smo i gledali. Čupić je sve rekao. Pričati o obrani ili manjku zalaganja nema smisla kad od i ta jadna 23 gola pola primiš iz kontri. U pitanju je bio teški moždani udar napada kakav se zapravo već dogodio i prije dvije godine protiv Brazila. Igra vanjske linije bila je gola stihija kakvu očekuješ od Konga ili Urugvaja, a ne od sastava koji ima dva-tri MVP-a Lige prvaka. Da nije bilo Pešića, a na trenutke i crnogorskih sudaca, bio bi to slom nezapamćenih razmjera. Nakon Červarove odluke, na potezu je Savez. Samo Savez.

Nadajmo se da se ova muka od prvenstva, s očajno pripremljenom podlogom za igranje i praznim salama kojima odjekuju glasovi kao u Tutankamonovoj mrtvačnici više neće ponoviti. Do tada, uživajmo bar u sreći da u prijenosima iz Egipta gledamo cijelu plejadu sjajnih mladih igrača u raznim reprezentacijama. Od već spominjanog Rusa Kosorotova, Veszpremova Egipćanina Yahije Omara, fenomenalne lake konjice Mađara, poljskog tandema u vanjskoj liniji Olejniczak – Sićko, pa i hrvatske haubice Ivana Martinovića… Zasad smo još mirni, ali što će biti kroz 4-5 godina kad stignu klinci kojima su oduzete ključne godine razvoja? E to ni Milan Tarot ne bi utrefio! Mada bi možda dao neki dobar recept u vidu namaza od aleve paprike i sira iz šopske salate.

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *