Intervju nedelje - Drago Vuković - Balkan-Handball.com
Naslovna Intervju nedelje Intervju nedelje – Drago Vuković

Intervju nedelje – Drago Vuković

0 komentar

"Momak iz senke", kada su u pitanju uspesi hrvatske reprezentacije, Drago Vuković (26), ove sezone igra odlično u najvećem iznenađenju prve polovine najjače lige na svetu, Bundeslige, Gumersbahu. Posle godina igranja u Zagrebu, pa potom Gorenju, leta 2008. godine, Drago se obreo u najjačoj ligi na planeti. Prva sezona traženja u novoj sredini, pa razočaranja zbog nepozivanja u reprezentaciju i nemogućnosti da pred svojim Splićanima piše istoriju Svetskih prvenstava u svojoj zemlji, očvrsnula je momka, koji je sa 21 godinom postao "Olimpionik" u Atini, što se vidi po igrama ove jeseni, gde u finansijski posrnuloj ekipi-velikanu srpskog selektora Seada Hasanefendića i ostalih "Gumersbahića" (Goran Stojanović i Vedran Zrnić) pravi rezultate iznad svih očekivanja.

 Odlični ste ove sezone. Nalazite se na trećoj poziciji posle 13 kola, a da to niko od vas nije očekivao. Prošle sezone, sa daleko jačim sastavom, završili ste kao deveti, doduše, osvojili Kup EHF, a zatim su i finansijski problemi kulminirali…

– I nas je sve iznenadilo kako igramo. Pre sezone, nismo imali velika očekivanja, razmišljali smo samo o plasmanu među deset ekipa. Otišla su nam tri veoma važna igrača – Ilić, Fazekaš i Alvanos, dok nove igrače nismo ni dovodili, pa i sada nam negde fali. Na primer, desnog beka-levaka ni sada nemamo.  Nismo očekivali ovakve rezultate sa budžetom i problemima finansija koje imamo. Svaka čast ekipi koja je to psihički izdržala. Videćemo, dokle ćemo moći. Čeka nas još par jakih utakmica do Nove godine. Ako budemo u prvih pet-šest, to je iznad očekivanja, u svakom slučaju.

I tvoj trener, a sada i srpski selektor, Sead Hasanefendić je u razgovoru za Balkan-Handball.com, apostrofirao probleme finansija, govoreći da gotovo svake nedelje mora da se odrekne jednog igrača zbog nemogućnosti da ga plati. Ipak, čuli smo da su Zrnić i Stojanović potpisali nove ugovore, da li je to na pomolu izlazak iz krize i misliš li da će se Gumersbah izvući u godinama koje slede?

– Ne znam da li vidim izlaz iz svega ovoga. I sada se kasni sa platama, i ne znam šta će biti u budućnosti. Sead nas je dobro spremio psihički, da problem novca nekako prevaziđemo. Mi igrači između sebe izbegavamo da pričamo o tome u svlačionici, jer kad se god pomenu pare, padne ti moral, i onda ti je teško i trenirati.  Da je sve u redu, nije, ne mogu lagati. Sead dobru stvar radi. Svi mi znamo da zbog sebe moramo dati 150% sebe na svakoj utakmici, jer iako klub propadne, ne daj Bože, ti kao igrač moraš da budeš na nivou, da bi te neko sutradan doveo da igraš. Svaka ćast saigračima, da u ovakvim okolnostima, ovako igramo.

Drugu sezonu provodiš u Bundes ligi. Je li to toliko jako takmičenje, kako si ga očekivao iz pozicije Gorenja i Zagreba?

– Složio bih se da je Liga najjača na svetu, iako Siudad Real dominira u Evropi. Svaka utakmica je ovde spektakl. Sada protiv Mindena smo imali rasprodatu malu dvoranu, i osećaj je bio bolji nego u "Keln Areni", kada dođe šest, sedam hiljada ljudi. Tada nemaš osećaj da je puno. Prošle godine kada smo osvojili Kup EHF, bilo je u finalu protiv Gorenja 14500 ljudi, i tada si mogao da osetiš da ima ljudi u dvorani. Stvarno, uživanje je igrati ovde. Životna želja mi je bila, da igram za Zagreb, najveći klub u Hrvatskoj, a onda u Nemačkoj. Sa svojom karijerom sam, do sada, zadovoljan.

Može se reći da si u prvoj godini tražio sebe. Sada je to bolje i na najočitijem segmentu, golgeterskom planu.

– Prve sezone sam se tražio, igrao više srednjeg beka, bio u sredini. Odbranom sam zadovoljan. Mislim da smo Momir (Ilić) i ja odlično funkcionisali na pozicijima "tri" i "četiri". Jako mi je žao što je otišao, ali to je tržište. Kada koštaš 600 hiljada Eura, onda je to najbolji dokaz koliko vrediš i kakav si igrač. Cela igra se na njemu bazirala, on je nosio ekipu. Da je ostao i da nam je došao Vujin, ostao Alvanos, mislim da bi se bez problema borili za treće mesto. Ipak, u ovoj situaciji, teško je razmišljati o tome. Sada nam je igra kolektivnija, igramo drugačije. Svako da po 4,5 golova, a Goran (Stojanović) po pravilu ima 15, 20 odbrana i onda dobijamo utakmicu. Liga je na mene ostavila veoma jak utisak i voleo bih u njoj da ostanem do kraja karijere. Kao što smo pomenuli pre intervjua, još 10 godina ako može, samo da Bog da zdravlja.

 Kako vidiš borbu oko titule? Dosta se govori o nikad jačem HSV Hamburgu. Da li misliš da će hrvatska kolonija moći da sruši Kil, koji je i pored velikih promena u igračkom kadru, i dalje nastavio da igra na visokom nivou?

– Mislim da Kilu nije teško pao odlazak Karabatića, jer ga je odlično zamenio Ilić, a sada je tu i Narcis. Moje mišljenje je da će Kil ponovo uzeti titulu.  Znamo kakvog su kvaliteta Duvnjak, Vori i Lacković. Domagoj je u Zagrebu delio minutažu sa Balićem, koji je svoja priča, jedan od najboljih na svetu.  Tri od pet najboljih hrvatskih igrača igraju u jednom klubu i to lepo izgleda i za naš rukomet. Voleo bih da oni to osvoje, da se to malo promeni, ali mislim da je Kil ipak jači.

Kao učesnik velikih takmičenja, unazad od Atine 2004. godine, januara ove godine si propustio jedno veliko takmičenje, verovatno najveće za momka, čija je reprezentacija i domaćin Svetskog prvenstva. Tada si izjavio da će ti "trebati vremena da preboliš" to što te je selektor precrtao. Pa, kako je bilo gledati SP iz lože ili sa TV-a i da li se prebolelo?

– Ma, nije bilo lože (smeh). morao sam trenirati. Nisam bio na utakmicama, mislim da bi mi teže palo da sam bio tamo. Tu sam se stvarno razočarao, jer biti učesnik svih velikih takmičenja od Atine (osim EP u Švajcarskoj), a sada ostati van spiska, bio bi šok za svakog sportistu. I da ti niko ne kaže razlog, ne da nikakvo objašnjenje. Mislim, ako sam ja imao tako lošu sezonu, svaka čast, u redu, neka se kaže. Bilo mi je teško, ali sam bio uz momke, čuo se sa Balićem non-stop, bio veliki navijač. Više se nerviram kada gledam svoju ekipu sa tribina, nego kada sam na terenu. Bio je 30.12 prošle godine, zove me novinar i pita "Da li sam čuo ružnu vest?" Reagovao sam sa "Ko je umro?", jer nisam mogao da zamislim da neću biti ni na spisku od 21. A to je tri dana pre početka priprema i na dan, kada sam se ženio. Prepodne je bilo ružno, ali zato je popodne bilo super. Oženio sam se. U svakom slučaju, pamtiću taj dan…

Koliko si zadovoljan svojim učinkom u reprezentaciji? Godinama si tu, okačio si gotovo sve što je ova generacija "okačila oko vrata" od Olimpijskih Igara u Atini. Generalno, koliko si zadovoljan šansom koju si dobio i kako si je iskoristio?

– Da se razumemo, ja nikada neki mnogo bitan igrač za reprezentaciju nisam bio. U Atini sam igrao sve skupa, 10 minuta. Najviše sam igrao na Svetskom prvenstvu u Nemačkoj 2007. godine. Mnogo puta sam rekao da reprezentacija od mene ne zavisi. Da li sam dobio pravu šansu, ne znam šta bih rekao. Puno puta sam igrao i na desnom beku, menjao stalno pozicije, što ne prija ni jednom igraču. Gušt mi je igrati za reprezentaciju i nisam bio opterećen time. Ako u budućnosti bude igrao neko drugi, to je stvar selektora. Svako snosi svoju odgovornost i svakome idu postupci na njegovu dušu. Lino donosi odluke i on prvi odgovara za rezultat. Dva puta sam ostajao razočaran. Prvi put znam zašto, drugi put ne. Ako sada ne budem pozvan, imaću 12 dana slobodno, uživati sa porodicom
u Splitu. Opet dobro, kako bi rekli. Ne želim da stavljam sebi neki teret i gubim zdravlje zbog toga, ne isplati se. Uvek dajem maksimum, tako da mogu mirno da spavam. Imam 26 godina i sportska karijera je još uvek predamnom…

 Ipak, s obzirom na godine, teško ćemo poverovati da neko ostaje bez reprezentativnih ambicija, i pored toga što je osvojio olimpijsko zlato…

– U budućnosti bih, pod uslovom, da budem pozvan, želeo više dati reprezentaciji, a ne to gledati sa strane. Ako si pobednik, da znaš da si pobednik, da si učestvovao i dao svoj puni doprinos, a kada izgubiš, da znaš da je to tebi na leđima.  A ne da se ostane na 10, 15 minuta, pa niti je vruće, niti hladno.

Hrvatsku na Evropskom prvenstvu čekaju Rusija, Ukrajina i Norveška u grupi u Gracu. Da li misliš da Hrvatska može i u budućnosti osvajati medalje na velikim takmičenjima i kakve su joj šanse za to u Austriji, s obzirom na žreb? Sa tim ide i priča koja je stalno aktuelna, o naslednicima "Portugalske generacije" i da li njih ima, da nastave vrhunski niz…

– Evropsko prvenstvo je najjače takmičenje, jer nema Australije, nema protivnika za potcenjivanje, i u svaku utakmicu moraš da uđeš maksimalno. Imamo igrače koji igraju na vrhunskom nivou, Duvnjaka, Vorija, Balića. Što se tiče starosti generacije, mislim da ti momci nisu stari i da svako od njih još uvek može da podnese teret igranja na velikim takmičenjima. Ukrštamo sa grupom gde su Srbija i Danska, da će svaka utakmica biti finale. Da je Vujin zdrav, mislim da bi Srbija bila iznenađenje i jedan od glavnih favorita. Ovako, stvari se malo menjaju. Videćemo, mislim da smo spremni za polufinale u svakom slučaju. Njega smo jedino ispustili u Nemačkoj na Svetskom prvenstvu, kada smo, po meni, igrali najbolji rukomet, ali splet okolnosti i sistem takmičenja je bio takav, da ostvarimo devet pobeda i samo jednom izgubimo, a završimo na petom mestu. Videćemo spisak, videćemo da li će Metličić igrati. Očekujem da budem prvi u grupi, a druga grupa će biti izuzetno teška…

Koja reprezentacija ima najviše prava da se nada zlatu u Austriji?

– Francuska. Oni nam uopšte ne leže. Dobili su nas na SP, pa u Pekingu na OI, a sada i u Hrvatskoj. Uzeli su nam dve, tri medalje. Oni su najbolji. Ako su zdravi, najveći su favoriti. Ipak, uvek verujem da ih možemo pobediti u nekom polufinalu, osvetiti im se…

Razlog koji se često navodi kao bitan u tome što Hrvatska posle Portugala i Atine više nije donosila zlata, jeste "duža" odnosno "kraća" klupa?

– Eto, i Francuzi nemaju dugu klupu, pa osvajaju. Igraju bez levorukog igrača. Onesta je to odlično složio sa Fernandezom, to se ne primećuje. U suštini, kada su u postavi Karabatić i Narcis, desni bek ti i nije potreban. Protiv bilo koje odbrane, oni mogu da postignu gol. Mislim da smo i mi dobro igrali sa desnorukom postavom, kada je Pero bio povređen. Svaka čast Francuzima na svemu što su osvojili u takvoj poziciji…

ŽIKA BOGDANOVIĆ

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball