KOLUMNA IVANA LAPČEVIĆA: Najvažnija osobina za uspešnu sportsku karijeru - Balkan-Handball.com
Naslovna Analize KOLUMNA IVANA LAPČEVIĆA: Najvažnija osobina za uspešnu sportsku karijeru

KOLUMNA IVANA LAPČEVIĆA: Najvažnija osobina za uspešnu sportsku karijeru

zika.bogdanovic
1 komentar
Imao sam 25 godina kada sam otišao u Barselonu. Otišao sam rovit. Povreda hrskavice desnog kolena iznenadno mi se pojavila već u 21 godini. Obično je ona problem starijih ljudi, ali kao što znamo u životu ima puno nelogičnih stvari. 
Ovo je bila jedna od takvih. 
Pojavila se iznenadno, praktično jedno jutro sam ustao i osetio problem. 
Karakterisala je nepredvidivost. 
Nekada bukne, eksplodira i zaustavi trening. Nekada je nema i miran sam mesecima. Odradio sam mnogo treninga, utakmica i priprema tako u neizvesnosti, ne znajući šta će biti sledećeg dana i to sve dok nisam došao do zida, onoga kada nema dalje. 
Desilo se to upravo na početku mog igranja u Barseloni.
Zašto baš tada kada mi je zdravo telo bilo najpotrebnije ? 
Zašto baš tada kada se lomi karijera u jednom ili drugom smeru ?
To je život. To je sudbina, razmišljam razočarano.
Pauziram 4 meseca. Ne igram, ne treniram. Borim se sa sobom.
Misli mi idu u pravcu crnog scenarija. Završetka karijere, možda i još gore od toga – teško hodam i borim se sa kretanjem do kraja života.
Raspadam se na komade i sastavljam svakoga dana. Neizvesnost me prati u stopu. Bavim se prošlošću razmišljajući o onim lepim trenucima uspeha i medalja. Bavim se budućnošću crnim mislima da je svemu došao kraj. Hrskavica je takva povreda da nema nekog konkretnog rešenja kao na primer kod ligamenata, meniskusa ili povrede zgloba gde je problem vidljv i rešiv. Hrskavica je tečnost. 
Kada je nema, kako je stvoriti ?
Naročito ako si stalno i maksimalnom naponu ?
Veliki problem, enigma i dilema ne samo za mene, već i za vrhunske lekare kakve ima Barselona. Oni se gledaju između sebe i vrte glavom. Jasno je da su i sami zatečeni, zbunjeni i nesigurni, šta je pametno raditi.
Meseci neizvesnosti smenjuju jedan drugog. Tama potpuno prekriva svetlo .
Kao svako normalan u borbi za karijeru, ali i za normalan život u potrazi sam za rešenjima.
Po preporuci odlazim kod doktora u Barselonu, koji nije imao veze sa klubom i koji je imao malo drugačiji pristup životu i problemima. 
Naizgled čudan i neobičan, ali svoj i meni preko potreban.
Nakon kratkog upoznavanja, da bi me bolje procenio postavlja mi  pitanje – Šta mišliš da je uzrok tvoje bolesti ? Da li mišliš da je to puka slučajnost? Da li misliš da nam se stvari u životu dešavaju tek tako slučajno ?
Iskreno tada sam mislio da jeste. 
Gotovo sam bio siguran da je u pitanju zla sudbina, ali ipak nisam to mogao da kažem, već malo stručnije objasnio sam da mislim da sam preforsirao sa treninzima u prošlosti i da je to najverovatnije uzrok. 
– U pravu si – rekao je. Ništa se ne dešava slučajno. Sve deluje po zakonu uzroka i posledica. Da nisi naporno radio, sigurno nebi ni bio ovde u ovom gradu u ovom klubu, ali sa druge strane, veruj mi ima i mnogih, koji rade i mnogo napornije od tebe, a nemaju taj problem. Čovekov izgovor je često veliki rad, a mišljenja sam da naprotiv mi ljudi radimo puno manje od onoga što možemo i trebamo da radimo.
Uzrok tvog problema nema veze sa fižičkim delovanjem ili nedelovanjem. Njega treba tražiti na jednom drugom nivou.
Ostao sam na trenutak zbunjen i zatečen. Pomislio sam psihologija, glava. 
Mnogi su me i pre toga usmeravali na tu stranu, ali kako glava kad magnetna rezonanca pokazuje fizičko ostećenje od 3 cm i nakon napora ogroman otok i bol.
– Čovek je emotivno biće, nastavio je doktor i upravo negativne emocije su glavni razlog čovekovog neuspeha. 
Isto tako, budi siguran da su one glavni razlog tvoje povrede –
– Emocije – iskreno nisam do tada razmišljao o njima, niti sam najbolje razumeo šta je hteo da kaže
 – Kakve emocije, kakve veze one imaju sa jednom konkretnom sportskom povredom ?
Vreme je prolazilo. Imao sam izbor da li da prihvatim da je čovek u pravu ili da i dalje nastavim da se pravdam na lošu i nepravednu sudbinu.
Pucao sam u grudi sopstvenom Egu i priznao, ono očigledno, ono istinito
– Iako se radi o fizičkoj povredi njen uzorok je emotivne prirode – 
Analizirao sam svoj sportski put, mnoga proživljena iskustva i shvatio da sam svo vreme godinama unazad, kao vernog pratioca na svojim leđima nosio jedan dubok i ogroman strah – priznao sam sebi da se plašim od neuspeha, da se plašim da ne ispunim očekivanja drugih i da se plašim od kritika, naročito onih koje za podlogu imaju agresiju.
Strah emocija, ali i kao svaka druga on je ujedno i živo biće ogromnog naboja. Kod mene u tom trenutku poprilično ugojeno.
Ova negativna sila gomilala se godinama i jedna savršena mašina kako je čovekovo fizičko telo, ne može da se izbori sa ovim ogromnim naponom. Jednostavno mora negde da pukne
Nažalost to je tako sviđalo se nama se ili ne. 
Svaki čovek, bez presedana je pre svega emotivno biće, a svaka emocija je jedna snažna energija koja pravi dar mar unutar čovekovog tela
Nekoga će savladati lenjost
Nekoga osećaj niže vrednosti
Nekoga možda višegodišnja ljutnja
Nekoga potisnuti bes
Nekoga neki od hiljade strahova
Nekoga neka od mnogih sumnji
Nekoga možda sujeta ili mržnja
Nekoga depresija ili tuga
Nekoga nostalgija
Nekoga tvrdoglavost
Nekoga ugojena ogorčenost
Nekoga razočaranost
Nekoga koktel više njih
Svaki neuspeh, stagnacija ili problem ima svoju emotivnu podlogu.
Razumevajući ovu istinu, počeo sam da se intezivno bavim raznim načinima u borbi protiv negativnih emocija
Otkrio sam puno toga i tako pomagao sebi nastavljajući da nakon Barselone igram još 12 godina na visokom nivou. 
Pomagao sam i dan danas pomažem drugim ljudima u borbi sa ovim takozvanim unutrašnjim zverima, potpuno siguran da su one mirođija svakog neuspeha ili problema. 
Otkrio sam i usavršio izuzetno kvalitetne tehnike, ali mnogo važnije od svih tehnika je ono što sam, na tom putu shvatio 
Bez filozofije, bez komplikacija, bez nerazumevanja najmoćnija tehnika je u stvari osobina koju svako može da implementira i to bez mnogo problema u svoj sopstveni život.
Dokazano je bezbroj puta da kao što su negativne emocija mirođija svakog neuspeha tako je SAMODISCIPLINA mirođija svakog uspeha.
Disciplina nam je poznata još od malih nogu. Kada nas uče kako da poštujemo porodične i društvene sisteme. 
Disciplinuju nas u odnosu na spolja. 
Samodisciplina je disciplina u odnosu na svoj život, svoje snove, svoje ciljeve
Ona podrazumeva konstantno bavljenje onim što nam je važno. 
To nije onda kada se setimo ili kada smo obavezni po redu stvari. Nije samo onda kada smo zadovoljni i srećni. Nije besvesno dolaženje u 18h na trening zato što je to trener tako rekao ili ne dolaženje zato što nam je dao dva dana slobodno. 
Konstantno bavljenje svojom karijerom u svakom smislu.
U istoj godini pre nego što sam došao u Barselonu igrao sam  Olimpiske igre,  Svetsko prvenstvo i dugu napornu sezonu. Koleno me je služilo bez problema. 
Došlo je leto. Pomislio sam da sam umoran od takve naporne sezone. 
Pomislio sam sa velikim osećajem zadovoljstva onim što je iza mene
– Sada je pravo vreme za jedan dobar i zaslužen odmor –
Tako sam i uradio. Odmarao sam par nedelja i lagano ispadao iz koloseka. 
Na Olimpijadu i prvenstvo sam išao maksimalno spreman u Barsu ne. 
Mislio sam da ležanjem i sunčanjem, umesto samodisciplinom ostvarim uspeh. 
Upao sam u zamku. Umesto da nagradim sebe jednom vrhunskom pripremom pred sve ono što me očekuje odmorom sam otvorio vrata strahovima da se razgoropade. Nisam znao, jednostavnu istinu. Nisam znao ono što danas vrlo dobro znam. Verovali ili ne 
– Umor se pobeđuje akcijom, a ne ležanjem 
Kada se redovno, svakodnevno, konstantno  bavimo svojim ciljevima, dolaze ideje, dolaze pravi ljudi, dolaze bolja osećanja, a sa njima i prava rešenja.
Možda deluje suludo, ali jednostavno je tako.
Imao sam saigrača koji kada se naljuti na trenera posle utakmice, iz razloga što nije igrao dovoljno ili nekog bolnog poraza umesto u kafić da sa kriglama piva rešava svoje nezadovoljstvo, svoju ljutnju i svoj bes, ode u teretanu i razvali se od tegova naredna dva sata. 
Akcijom pobeđuje negativne emocije. 
I sam sam pravio mnoge takve ludosti boreći se protiv ovog opasnog i nevidljivog protivnika.
Negativne emocije dovode sportistu u nemoćnu situaciju i tako nemajući rešenja naspram njih sportista će se okrenuti na drugu stranu. 
Izbraće onaj najlakši put.
Okrenuće se protiv drugog čoveka. 
Udariće na svog trenera svom svojom snagom i to ne gledajući ga u oči. 
Već iza njegovih leđa. Udariće na čoveka od koga najviše zavisi njegov život i njegova budućnost u tom trenutku. 
Trener ili možda sudbina će biti krivaci za njegov neuspeh. 
Sportista će izgubiti. Odustaće od svoje ljubavi i onoga što mu je zaista važno nastavljajući da pravda pravi uzrok svoje nemoći.
Za razliku od njih oni drugi, sportisti u pravom smislu te reči, uzeće stvari u svoje ruke. Postaviće jasno svoje sportske ciljeve. Zapisaće ih i uporno, konstano i svakodnevno radiće na njima.
Biće ljuti, biće tužni, nervozni, umorni, ali ih ova stanja ni jednom trenutku neće odvući da ne urade sve ono što mora biti urađeno. Oni će uvek uraditi čak i malo više od toga.
Oni i samo oni postaće svedoci životnih čuda, jer zaista zvuči neverovatno ali iznenada njihov loš trener, onaj koji ih nervira i koji nema pojma odlazi, a dolazi dobar koji ga menja. 
Povreda i bol prestaju, zdravlje im se vraća. Gluvi telefon bez ponuda, počinje bez prestanka da zvoni.
Vreme sedenja na klupi postaje vreme provedeno na terenu. 
Vreme spuštene glave i poraza, postaje vreme visoko podugnute i velikih pobeda.
Čudo se dešava, čaroban štapić zvani samodisciplina deluje i iznenada strah i sumnja postaju nesalomiva vera u sebe, lenjost postaje želja za još, tuga postaje radost koja se širi na druge, umor se pretvara u motivaciju, nezadovoljstvo ponovo postaje ona izvorna dečija ljubav za igrom, takmičenjem i pobedom.
Eto, upravo ovo je neverovatna snaga samodiscipline – najvažnije osobine za vrhunsku sportsku karijeru !!!
Zato kada je već tako, a zaista jeste tako, koliko već sutra, izađite iz životnih haosa i nereda i odlučite da sebi donesete Red. Disciplinujte se. Radite, radite i radite ne libeći se da ponekad radite nešto drugačije, neobičnije, možda čaķ i luđe u očima drugih, jer jednom interesantnu istinu izreče Paulo Koeljo 
– Ratnik Svetlosti često drugima izgleda kao lud, ali to je samo njegova maska !!!
 
Za druge edukativne i inspirativne tekstove vezane za sportsku karijeru posetite sajt
 
 
 

Možda vam se dopadne

1 komentar

Karmina burana 05/10/2022 - 09:24

Živa legenda koja hoda, enciklopedija sporta. Imao sam priliku da razgovaram sa Ivanom i stekao utisak da je jedan od meditanata koji mogu energetski nivo planete koji je trenutno na nivou apatije, stida i krivice da odvedu na više nivoe. Mladi sportista koji prati njegova i uputstva profesora Koprivice može mnogo lakše da dodje do njegovog najvišeg nivoa,. .Stalnim čitanjem, edukacijom postaće i bolji kvalitetniji sportisti a što je važnije bolji ljudi.

Odgovori

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball